Vedran Jakšić: Krepat ma ne molat. Ne mogu mi ništa, a ne mogu ni vama

Piše: Vedran Jakšić

Da vidimo: Vjerujem u zajedništvo, u nadopunjavanje nekolicine u kreativnom stvaralaštvu, umjetnosti, fizičkom poslu, ljubavi, skladu življenja, svemu. Smatram da procesi trebaju ići neminovno puno glađe, usklađenije s pojedincem.

Sustav, opterećenja, nesrazmjer odgovornosti i benefita, na kraju krajeva to sve utječe i na odnose pojedinaca unutar manjih cjelina, pa i same zajednice u konačnici. Opozit gotovo svemu čime indoktrinirano, taj tako fluidni sustav gotovo nesnošljive neodgovornosti a toliko režimski nastrojen, ispire mozak generaciji za generacijom mladih ljudi, postavljajući kao pijedestal uspijeh, ostvarivost, odnosno naplativost pojedinca.

Glupost, naše društvo se ponaša kao anomalija, Crna rupa, proždire ili ignorira bilo što kreativno ili nekalupirano, klasično aražmanski ‘zadovoljeno’.

To je poražavajuće, ponižavajuće i ograničavajuće za bilo kakav napredak i razvoj. Mentalna zaostalost, ili nezrelost. Očito nismo dostojni sami sebi, ali to je po meni zato što ustvari sama većina ljudi prihvaća dezintegriranje, nametnute misli, lijepo aranžirane,klasično.

Mogu stvarati sam ali u osnovi volim ponirati duboko u glazbu. Smatram da osoba kompatibilnih svjetonazora i pristupa radu može kroz sintezu izvući najbolje iz mene, prisiljen sam brže strujati, intenzivnije osjećati, samim time mi se i spektar uvida i mogućnosti povećava.

Vrlo je teško stvoriti čvrste temelje zajednice iz ničega neposjedujuć išta. To znam i iz perspektive oca četvero predivne male dječice, znam koje su mi sve nemogućnosti date na izbor. Stav i ideje, to je ono što održi donekle u društvu glavu iznad vode. Ljubav bude sveprisutna ali pritisnuta vremenom, periodima, nesigurnošću.

To je taj osjećaj “sveprisutna nesigurnost “. Ako nemaš love ili bogatoga tatu, navuci radne cipele i skini kravatu. Vrijeme je nekih čudnih uvjetovanja u društvu. Nemam više s kim niti snimati. Tri zadnja projekta bio sam primoran obustaviti jer su mi suradnici otišli trbuhom za kruhom: Irska, Belgija, Njemačka. Ne idem iz protesta! I koliko god me sustavno opterećivali ja ću više stvarati i svoju ljubav prema domovini i ljudima pretakati u glazbu. Krepat ma ne molat. Ne mogu mi ništa, a ne mogu ni vama.

Komfor Tok Od sunca do sunca:

Facebook Komentari