Zašto Pupovcu treba manjinska samouprava, svojevrsni SAO

Piše: Silvana Oruč

Najnoviji medijski istupi Milorada Pupovca, a čiji se karakter može tumačiti i kao ucjenjivački, najbolje govore o nužnosti promjene izbornog zakona koji se odnosi na izbor manjinskih zastupnika, a koji, ovakav kakav je otvora prostor za ucjene većinskog naroda. Jer notorni Pupovac, a to je postalo razvidno nakon posjeta srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj, po mišljenje ide u Beograd. „Ne moraš baš za svaki zakon da glasaš, Milorade” poručio je javno Vučić Pupovcu u Vrginmostu i pokazao da je Milorad obični potrčko.

No, koliko je god Pupovac jadan i mali pred srbijanskim predsjednikom, u kontaktu s hrvatskim političarima pretvara se u gramzivu goropadnicu. Njemu je sve dopušteno i on se sve usudi. Iako Hrvatska ima osigurana manjinska prava kao malo koja europska država, Pupovac mrtvo hladno traži još. Zaključci koje je Srpsko narodno vijeće usvojilo na Velikoj skupštini, a koji su potom upućeni Vladi, idu prema stvaranju još većih podjela između manjinskog srpskog naroda i hrvatske većine. Oni, sasvim sigurno, nisu slučajni, posebno ako ih se promatra u kontekstu ranijih poteza i izjava čelnika srpske manjine, a koji se otvoreno stavljaju u ulogu produžene velikosrpske ekspoziture u Hrvatskoj. Skandalozna je i sramotna teza koju Pupovac gura da je položaj srpske manjine pogoršan posljednjih godina.

Pupovac u tom dokumentu traži elektrifikaciju sela u kojima živi srpsko stanovništvo, pravo na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, kao i stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava. No, nije mu na pamet palo da milijunska sredstva koja traži i dobiva za Novosti kako bi vrijeđao većinu i politički djelovao, preusmjeri za elektrifikaciju ili obnovu kuća, koje su u agresiji na Hrvatsku srušili njegovi sunarodnjaci. Među kojima je, recimo i to, bilo i najbližih članova Pupovčeve obitelji.

Pupovac ignorira krizu u državi i od Vlade dekretom traži da se “aktivno provodi politika zapošljavanja pripadnika srpske zajednice“, kao da je riječ o povlaštenoj kasti. Dnevno i veliki broj Hrvata iseljava iz Hrvatske, a Pupovac mrtvo-hladno traži uhljebljivanje svojih kadrova. Kako bi još niz godina vladao i manipulirao srpskom manjinom. No, kad smo već kod toga, bilo bi zanimljivo analizirati koliki je broj svojih kadrova Pupovac uspio ugurati na funkcije po ministarstvima i javnim poduzećima?! Mnogi bi se jako iznenadili.

U zahtjevima ide Pupovac i na ideološke pozicije pa traži prestanak poricanja zločina nad Srbima u NDH. Vjerojatno se ne smiju ni poricati krivotvorene brojke kojima deklarirani četnici godinama mašu kako bi dokazali genocidnost Hrvata. No, žrtve Srba i velikosrpske politike mudri Pupovac ne spominje, a nije mu pravo ni to da se napokon ekshumiraju jasenovačke žrtve jer po svim dosadašnjim materijalnim dokazima i svjedočanstvima, moglo bi se dogoditi da se k’o kula od karata uruši još jedan dobro smišljen srpski mit.

Ipak, u tim Pupovčevim zahtjevima najskandalozniji je onaj u kojem SNS zahtijeva da „institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera”. Dakle, iako je riječ o dokumentima s jasno ograničenim vremenskim trajanjem – u Erdutskom sporazumu se vrlo jasno navodi da postoji prijelazno razdoblje od dvanaest mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni, a predviđena je i mogućnost produljenja za još dvanaest mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu, a prestao je vrijediti u siječnju 1996. – Pupovac ultimativno zahtijeva i naglašava da se „moraju“ uvesti manjinske samouprave, odnosno novi teritorijalni ustroj. Koje bi onda Pupovac i klika, možda, tumačili kao temelj za neko novo odcjepljenje i opravdanje za agresiju!

SNS-u očito nije dovoljno to što su Srbi zastupljeni u svim predstavničkim tijelima, lokalnim upravama i samoupravama gdje živi srpska manjina. Istodobno Hrvati u Srbiji nemaju ni minimum minimuma kada su u pitanju manjinska prava. Pupovac se naravno nije usudio svom šefu Vučiću reći da u tom smislu nešto poduzme. Ali zato je hrabro konstatirao kako je „oslobađajuća presuda u Haagu generalima Gotovini i Markaču dovela do povećanja netolerancije prema Srbima i ugroze njihovih prava, antisrpskog sentimenta“. Iako je o odnosima srpske manjine i većinskoga hrvatskog naroda netolerantan, jedino Pupovac i ekipa oko njega. I upravo oni – svojim etnobiznisom, opravdavanjem velikosrpske agresije na Hrvatsku i sadašnjom huškačkom retorikom – dovode do eventualnog „antisrpskog sentimenta“.

Facebook Komentari