Kome stiže crna točka? U kojem je slučaju najbolje da napustite ovo društvo na neko vrijeme barem

Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

U RH već se desetljećima jednom tjedno pojavljuju točne vijesti o tome kako se profesionalci u doslovno svim profesijama ogrešuju o temeljna pravila vlastitih profesija i pritom ne trpe nikakve ili u najboljem slučaju simbolične posljedice, a sasvim je jasno kako trebaju doživjeti dugoročnu ili čak doživotnu profesionalnu smrt javno izrečenu kao zabranu djelovanja u toj profesiji, a temeljem počinjene trajne štete profesiji koju nikakvo naknadno djelovanje ne može nadoknaditi niti ispraviti.

Takvi ljudi trebaju biti britko, brzo i trajno isključeni iz profesionalnog života, bilo formalno ili dobrom praksom kao slijeđenjem prešutnih pravila.

Takva praksa poznata je u svim razvijenim društvima pa čak i u njihovim sivim, nelegalnim i isključivo kriminalnim sektorima gospodarstva.

Navodno su i pirati mogli prekršiti piratski kodeks ponašanja, štogod to značilo, te zaprimiti pismo s crnom točkom što je značilo da ih nakon primitka pisma svaki pirat koji zna da su pismo dobili smije, a možda i treba ubiti bez najave i pojašnjenja na licu mjesta, jer čak niti pirati ne trpe neke oblike nepiratskog ponašanja što je uglavnom loše za posao te se u tom smislu niti ne tolerira. Pitanje koje se postavlja glasi – Što je Crna točka i što bi bio njezin ekvivalent u RH danas? Kako bismo dospjeli do odgovora na to pitanje trebamo se barem na tren vratiti skoro 700 godina unazad.

Père Menestrier je 1704. godine napisao je povodom podrijetla pojma igraćih karata kako je igra (lat. ludus) nešto što je zamišljeno od strane Nadnaravnog bića koje je svoj vlastiti čin stvaranja shvatilo kao igru i kako su rimski učitelji bili zvani Gospodarima igre ili zabave (lat. Ludi Magistri). Posljedično, ljudi su samo sudionici igre u svijetu kao nekoj vrsti kockarnice.

Najpoznatije kockarske igre zadnjih 7-8 stoljeća uključuje kockanje i kartanje. Najstariji poznati zapadni špil karata datira iz vremena ranog ili Baḥrī mamlūčkog sultanata (1250.–1382.) koji je vladao Egiptom u Srednjem vijeku do okupacije od strane Otomanskog carstva u 16. stoljeću. Vjerojatno se radilo o daru mamlūčkog vladara Egipta otomanskom sultanu tijekom kasne vladavine. Mamlūčki špil sastoji se od 4 znaka i svaki od 14 vrijednosti karata, tj. ukupni špil ima 56 karata, a njihovo je podrijetlo nepoznato (svezu s kineskim kartama nemoguće je utvrditi). Vezu između ta 4 znaka i modernih europskih karata nije moguće nedvojbeno utvrditi. Karte Triestine (s kojima se i danas igra Briškula) pokazuju puno više sličnosti s mamlūčkim znakovima.

Iz 14. st. potječu tzv. latinske ili talijanske karte koje imaju 4 znaka, vjerojatno po uzoru na mamlūčke znakove, tj. čaša (kalež), novčić, palica i sablja (mač). Jedna verzija su karte Triestine, a one same imaju više od 10-ak inačica (najčešće razvrstane po regijama i gradovima Italije). Postoje još i španjolski, švicarsko-njemački, njemački i francuski znakovi. Španjolski znakovi zadržavaju sličnosti s talijanskim, iako postaju stiliziraniji. Švicarsko-njemački značajnije mijenjaju znakove pa čaša postaje cvijet (ruža), novčić postaje zvono, palica postaje žir, a sablja štit s dijagonalnim linijama koje ponekad mogu simbolizirati mač ispred štita. Njemački znakovi cvijet ili ružu pretvaraju u znak srca, zvono i žir ostaju isti, a štit pretvaraju u list (pik).

Na koncu, francuski znakovi sasvim simbolični variraju njemačke i vrlo apstraktno ostavljaju srce (herc), zvono postaje dijamant (kara), žir postaje trolist (tref), a list postaje crni list (pik) i time se dobivaju današnji najpoznatiji znakovi koji se koriste velikoj većini kartaških igara poput primjerice pokera, dok se njemački znakovi koriste u igrama poput belota. Ova je podjela važna jer se u današnjem znaku pika u smislu lista više ne prepoznaje niti negdašnjih štit, a još manje stariji mač ili još starija sablja.

Ono što je ovdje zanimljivo jest da se vidi kako je sablja evoluirala u mač, mač zatim u štit, štit u list i list u današnji pik. Karta as, tj. as u piku ili pikov as poznat je kao „Karta smrti“ i najvrednija je karta u igrama u engleskom igračkom području. Potječe iz 17. st. i njezin dizajn bio je stvar prijepora među nekima koji su tvrdili da su patentirali taj simbol. Njezino ime „Karta smrti“ (engl. „The Death Card“) dolazi od toga da ona donosi poraz ili smrt onima koju ju dijeljenjem ili izvlačenjem nisu dobili i odigrali, a pobjedu onima koji su ju dobili i odigrali u pravom trenutku. Veza između te karte i karte koja simbolizira smrt u Tarotu nije poznata, ali je moguća jer karte za Tarot datiraju također iz 13. ili 14. st.

Vjerojatno je pod utjecajem pik asa kao karte smrti škotski pisac Robert Louis Stevenson u svom romanu „Otok s blagom“ iz 1883. godine izmislio „Crnu točku“ (engl. „Black spot“). Podrijetlo pik asa kao Karte smrti moguće je vezano uz pravilo među karipskim piratima koje kaže da kad se bilo kojoj osobi pokaže pikov as to znači da je osuđena na smrt, a najčešće zbog čina izdaje ili doušničkog djelovanja. Slično je pravilo postojalo među mnogim kriminalcima čak do 1930-ih godina kad su u SAD-u dva mafijaša ubijena i u rukama su im ostavljeni asovi.

Kod Stevensona crna točka je doslovno relativno velika crna točka nacrtana na okruglom ili pravokutnom papiru s jedne strane, a s druge je napisano ime pirata kojem treba biti predana. On ju prima zato što je učinio nešto neprihvatljivo piratskom načinu djelovanja i znači smrtnu presudu i mogućnost izvršenja kazne na licu mjesta čim pirat primi točku.

Ovo nas vraća na početak i pitanje što bi bio ekvivalent „Pik asa“ ili „Crne točke“ u RH?

Takvog nečega nema. Ne postoji toliko neprofesionalan čin koji bi značio da počinitelj dugoročno ili čak doživotno u RH ne može obavljati tu profesiju.

Moguće je počiniti sve vrste profesionalnih pogrešaka, propusta i prekršaja najteže vrste, opetovane prekršaje i kaznena djela i nakon svega takvi počinitelji mogu se slobodno i dalje baviti tom istom profesijom kojoj su kao i društvu nanijeli nemjerljivu štetu. Takvo stanje u kojem ne postoje nikakva mjerila bilo kao formalna i iskazana ili kao prešutna i ona koja se kao dobre prakse provode jedan je od uzroka današnjeg stanja RH, a nikakvih naznaka nema kako će se to stanje imalo popraviti.

Pa ako ne želite primiti crnu točku samo zato jer je to bilo kome palo na pamet dati vam ju bez ikakvog razloga ili ako si ju sami sebi ne želite dodijeliti i prigrliti ju kao svoju jer ništa niste poduzeli, a propustili ste sve što se moglo propustiti, onda je najbolje da napustite ovo društvo na neko vrijeme barem dok se crne točke ne počnu dijeliti onima koji ih predano zaslužuju zadnjih 27 godina.

Facebook Komentari