Čija je zadnja u nabavci borbenih zrakoplova: Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

Odgoda donošenja konačne odluke o isporučitelji borbenih zrakoplova ma koliko izgleda čudna i neočekivana zapravo je očekivana. Rasplet i produljenje roka odnosno još jedno razmatranje ponuda svih četiri ponuditelja, standardna je procedura kod strateških nabavci pogotovo u vojnoj industriji ali često zna biti i plod izvanrednih geopolitičkih događanja.

Nekako je od samog početka raspisivanja natječaja za odabir borbenih zrakoplova bila iznenađujuća ponuda SAD u vidu F-16 Block 70/72 Viper. Postavljalo se pitanje zašto SAD nude Hrvatskoj najnoviji model zrakoplova, vjerojatno najboljeg na svijetu u svojoj klasi. Zašto se jednoj Hrvatskoj nudi zrakoplov 4+++ generacije i to kao jedinoj zemlji u Europi. Zašto se Hrvatskoj nudi zrakoplov čija cijena koštanja može biti 50 milijuna ali i 130 milijuna dolara i to na rate u trajanju od tridesetak godina. U čemu je kvaka 22?

Koliko je kupovina borbenih zrakoplova povezana s glasovanjem u Generalnoj skupštini o Jeruzalemu kao glavnom gradu države Izrael, koliko s posjetom pomoćnika Državnog tajnika SAD.

Sam dolazak Briana Hoyta Leea u Zagreb ne bi ništa neobično da nije dao par izjava koje eto, tzv mainstream mediji nisu ni registrirali u kojima priča o strateškom partnerstvu SAD i Hrvatske, o zanimanju američkih investitora za izgradnju LNG terminala i gle čuda spominje i kupnju INE.

Koliko je u odlaganje odluke utjecala činjenica da novi veleposlanik SAD tek ovih dana treba predati vjerodajnicu predsjednici Kolindi Grabar Kitarović? Po svoj prilici u odabiru zrakoplova postoje samo dvije dvojbe. Ona SAD kao primarna i Izraelska kao rezervna varijanta. Bez obzira koliko se sada i trudili korigirati cijenu Gripena, Švedska jednostavno ne ispunjava onaj primarni dio koji se odnosi na strateške investicije jer otvaranje par stotina radnih mjesta nije nikakva strateška investicija, a Grčka ponuda je i onako u startu odbačena kao nepovoljna.

Daljnje odgađanje odluke koji borbeni zrakoplov odabrati zapravo je neizravni poziv na dodatne pregovore, što je, kad se kupuju tako bitni strateški proizvodi, prilika za ostvarivanje dugoročnog strateškog partnerstva, kao što smo ranije pisali.

Hrvatska je dobila konkretnu ponudu SAD-a, a to su letjelice F-16 s jačim motorima i najbolje opremljene od Baltika do Jadrana, jer Poljaci su kupili slične, F-16 Block 52+, koje zovu Jastreb.

Time SAD nudi Hrvatskoj stratešku prednost u sljedećih nekoliko desetaka godina u Srednjoj i JI Europi, riječ je o zrakoplovima kojima se može poletjeti s Plesa i neutralizirati ciljeve udaljene više od 200 km, dakle, kratkim letom iznad hrvatskog teritorija u dosegu su i Banjaluka i Beograd, primjerice. Takve karakteristike uglavnom služe kao metoda odvraćanja, a nikako kao potencijalna prijetnja susjedima.

Zašto su Hrvatskoj ponuđeni novi F-16 Block 70/72

SAD je mogao ponuditi i nekoliko polovnih strojeva, takvih bar imaju kao u priči, no nisu – evidentno su procijenili da bi ovakvi zrakoplovi bili taman za mlađeg partnera u NATO-u.

Ako hrvatska politika ne može dekodirati takve poruke, a to ne bi bilo čudno s obzirom na sastav diplomacije i odsudstva bilo kakvog vojnog predznanja kod vodećih političara, jedna osoba u državnom vrhu – upravo zbog vojnostrateškog predznanja – razumije što poručuje veliki brat.

Cijena? Cijena je prava sitnica, jer se kod takvih poslova radi prava cost-benefit analiza, ali u puno širem kontekstu, kroz investicije i otvaranje tržišta.

Vratimo se malo na Amerikanca, glavnog čovjeka State Departmenta za Srednju i JI Europu, Briana Hoyta Leea, koji je dao opsežni intervju za, pravoga li čuda, američku ekspozituru na Balkanu, N1 televiziju:

U jednom od posljednjih intervjua, bivša američka veleposlanica u RH Julieta Valls Noyes izjavila je da postoji američki interes za INA-u. Znate li što o tome?

“Jedna od prednosti napretka Hrvatske u zadnjih 10 godina je to da su tvrtke diljem svijeta sve zainteresiranije za investiranje u Hrvatsku. Hrvatska postaje sve primamljivija destinacija za ulaganje, situacija se poboljšala. Naravno da ima prostora za daljnji razvoj, u cijeloj regiji, ne samo u RH, postoji velika birokracija i nedostaje predvidljivost koja je potrebna tvrtkama. Trend je pozitivan, ali mislim da Vlada mora učiniti više kako bi se postigla klima da se tvrtke osjećaju sigurno. Osobno nemam nikakve podatke o konkretnim investitorima, no postoji niz investitora koji su zainteresirani za LNG terminal na Krku i za transport plina prema ostatku Europe. SAD je zainteresiran za komercijalni aspekt ovoga. Mislim da je to nešto što je strateški bitno i za Europu kako ona ne bi bila ovisna o jednom, ruskom, plinu.”

Kada govorimo strateški, na razini cijele Europe, Hrvatska je zemlja koja se približava Višegradskoj skupini. Prema nekim analitičarima te se zemlje smatraju većim saveznikom SAD-a nego Bruxellesa. Mislite li da su predanije američkoj agendi?

“Mi na proces integracije u Europi gledamo kao na nešto pozitivno, zmlje bliže surađuju kao članice EU-a ili unutar pojedinih skupina. Nije sve crno-bijelo, ne vidimo to kao nekakvu konkurenciju. Naravno, ako se time upravlja na loš način, može doći do nekih konflikata, ali rezultat ovoga, ta spona sjever-jug je za SAD nešto pozitivno, dakle zemlje koje imaju zajedničke vrijednosti, zajedničke ciljeve se povezuju kroz komunikaciju, kroz energetiku i druge stvari. To će pomoći da se razviju. Mislim da je to zapravo prilika za RH, unutar Višegradske skupine, Inicijative tri mora, da ojača suradnju i pomogne u ostvarivanju nekih projekata. Mi se nadamo da će Inicijativa tri mora krenuti od konceptulne faze prema fazi kada zapravo ostvaruje rezultate, energetske projekte. To je pravi izazov, bilo da je riječ o velikoj ili maloj skupini, važno je da zemlje nađu načine da bi ostvarile projekte koji beneficiraju samom narodu.”

Dakle, poruke su posve jasne: Dajte se malo pokrenite, mi imamo tu neki interes, nudimo vam stratešku vojnu prednost, sređujemo stratešku energetsku prednost (plin i nafta ako hoćete), pomažemo da se snažnije povežete sa Srednjom Europom, recite što još hoćete pa da se to već jednom pokrene. Te se poruke vide u ovom pitanju i odgovoru:

Kada je riječ o LNG-u, postoje li neka očekivanja, neki rokovi?

“Da, mogli bismo reći da sat otkucava i prostora je sve manje, no to ne znači da je ovaj projekt u nevolji, to znači da sve strane uključene u cijelu ovu priču moraju odraditi svoj dio kako bi se ovaj projekt ostvario. Naravno, postoji raspored koji je donesen, očekujemo da će se investitori obvezati, pomoći projektu, sama Vlada isto mora ostvariti neke korake, no mislimo da je trenutačno taj projekt na pravom putu, ali nema puno prostora za pogrešku ili odgodu. Kako bi svi investitori ostali uključeni, moramo se nastaviti držati rasporeda, a to zahtjeva da privatni sektor obavi svoj posao, da ostvari svoje obveze i da Vlada poduzme određene korake.”

I ovdje se moramo vratiti na već objavljeni tekst o strateškom partnerstvu.

Strateško partnerstvo (II): Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca

Na kraju treba dodati dva čuvena paradoksa, onaj koji kaže – Pokrij se onoliko koliko ti je pokrivač velik ali pazi da je njegova kvaliteta dovoljno dobra da te zaštiti i – Nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari.

Facebook Komentari