Tko je osoba na koncu godine? Puno je kandidata. Malo je prvih mjesta

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Iako postoje starije izreke poput „Konac puca gdje je najtanji.“, čini se da u svom djelu „Ogledi o umskim moćima čovjeka“ (1786.) T. Reid prvi piše: „U svakom lancu zaključivanja evidencija posljednjeg zaključka ne može biti snažnija od najslabije karike u lancu koliko god ostale karike bile snažne.“

Vjerojatno je od te rečenice 1868. nastala izreka: „Svaki je lanac snažan koliko i njegova najslabija karika.“ (Cornhill Magazine) Po sličnosti možemo reći kako su svako društvo, civilizacija i kultura snažne koliko i njihova najslabija karika. Ako RH tijekom 2017. godine kao društvo, civilizaciju i kulturu procjenjujemo zaključivanjem o najvažnijim državnim stvarima, čini se kako bi procjena snage RH mogla biti u najmanju ruku neugodna.

S obzirom na javne podatke, EU statistike i Reidovo načelo, osobe godine za 2017. mogle bi u sudbenoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti biti stručne sutkinje, zlatne kune hrvatskog gospodarstva, hrabri vođe minornih stranaka, zastupnici koji se spašavaju zatvora, dok u medijskoj vlasti vlada toliko bespoštedna borba da je nemoguće odlučiti. Ako su to Reidove karike, nemamo puno izbora jer nema primjera koji će zaključak i Hrvatsku učiniti pozitivnijom. Ima državljana RH koji taj zaključak vide politički, gospodarski i pravno „štetnim“ i „kontra-produktivnim“ (istovremeno tvrdeći da „mogu što hoće“), društveno i individualno tjelesno i psihološki „razornim“, pa čak i „posljedicom grijehom zahvaćene ljudske naravi“.

Nasuprot tome teško je naći ijednog koji to zaključivanje vidi dosljednim, temeljenim na jasnom načelu i činjenicama koje je teško učiniti alternativnim ili hibridnim. Otkad je navođenje jasnih načela, provjerljivih činjenica i zaključivanje iz njih postalo opasno? Svi suprotnog mišljenja i djelovanja zasigurno posjeduju bezopasnija načela, činjenice i logiku. Stoga ih treba poticati da se javno očituju pred sudištem vlastitog ispravnog i pravednog uma. Mudri je Sofoklo (vjerojatno) napisao: „One koje Bogovi žele uništiti, prvo ih učine ludima.“. No s obzirom koliko ih je malo, možda su ludi razumni koji „opasno“ zaključuju, ali tad neka mase onih koji razumne vide „opasnima“ stanu pred emigrante na kolodvorima i urlaju: Obratite se! Neka dokažu da su u pravu. No na zadnjim polazištima nema niti gospodarstvenika ni vladajućih ni oporbenih ni sudaca ni odvjetnika, pa ni liječnika. Nema ni PR-ovaca, ni psihologa ni životnih trenera. A ni župnika nema. Samo koji prijatelj, obitelj i suze.

Vratimo se kandidatima. Oni nisu sve, ali su karike od „sistemskog značaja“, „sudačke lege artis profesionalnosti“, „prekomjerne državotvorne mudrosti“ i super-moći „spašavanje vlastite guzice“ proglasiti „političkim pragmatizmom“. Sigurno postoje jednako snažni kandidati u područjima demografske politike, obrazovanja, rada, znanosti, religije, kulture, umjetnosti i među Velikim Reformatorima i ne treba ih nepravedno izostaviti, nego demokratski uključiti. Vjerojatno svatko ima svog kandidata pa to prepustimo vama na volju i olakšavajuće komentiranje.

Teško je među kandidatima načiniti poredbu i ljestvicu. Puno je kandidata. Malo je prvih mjesta. Jedni bi rekli kako je gospodarsko stanje RH glavni uzrok demografskog kraja, pa bi po tom ključu jedni dijelili prvo mjesto. Drugi bi pak rekli kako su odgoj, obrazovanje, znanost i rad temeljni problem, pa bi ga dijelili drugi, iako je nejasno kako su oni sami toliko obrazovani u tako lošem sustavu? Treći bi rekli da tamo gdje nema brzog i učinkovitog pravosuđa vlada bezakonje. Četvrti pak vide svjetonazorsko srozavanje tradicijskih ili građanskih vrjednota, iako je nejasno zašto su o tome šutjeli 27 godina? Maca popapala jezik?

Možda je krivo brinuti se za ljestvicu, jer su svi kandidati u istoj mjeri zajedno zasjeli na prvo mjesto po ključu “Every 1’s a winner, baby, that’s the truth” i to na sljedeći način. Skoro 200 godina nakon Reida L. Wittgenstein je u „Smeđoj knjizi“ (1934.) rekao: „[d]a ono što brod veže za pristanište jest uže koje se sastoji od vlakana, ali ono svoju snagu ne dobiva ni od jednog vlakna koje ide od jednog do drugog kraja, nego od činjenice velikog broja isprepletenih vlakana.“, pa bi društvena isprepletenost mnogih kandidata bila ono što ih sve čini pobjednicima natjecanja za osobu 2017. godine jer ih jednako veže za postolje.

Budimo blagi. Vrijeme je darivanja. Darujmo demokratski svima prvo mjesto. Ipak su to djeca suverena. Naša djeca. Na neki način mi sami. A tko je taj koji će uskratiti vlastitom djetetu? Produžetku samoga sebe? Pa makar bio vezan i „najtanjim dijelom konca“?

Facebook Komentari