Sloković o šestorki u Haagu: Rekla sam da presudu smatram skandaloznom i ostajem kod toga

U Pressingu Petra Štefanića večeras su gostovali Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, najpoznatiji hrvatski odvjetnički par.

Možemo li mi vjerovati svom pravosuđu?

Prodanović: Po društvenoj situaciji, svi su kriminalci, kako god sud odluči. Takva se atmosfera kondicionira, to su metode rada. Vi ste svjedok da su novine već nekoliko godina na počecima postupaka pune dokumenata. Sud nažalost jako dugo radi, a dok oni iznjedre presudu, stvori se društvena slika da je netko kriminalac.

Mi nemamo nijednu presudu. Tko je odgovarao za korupciju?

Prodanović: Problem je je li naš državni aparat sposoban takav vid kriminala detektirati. Bili smo tužioci, ali nismo tako ulijetali u postupke. Ako niste sigurni da ćete uspjeti, ne morate ulaziti u postupak.

Priznajemo li haške presude?

Sloković: Priznajemo ih formalno i nominalno, a u biti se s njima duboko ne slažemo. Htjela bih reći da Hrvatima iz Hrvatske nije izrečena nijedna presuda i nismo baš tako tragično prošli kako se to čini.

Pozicija premijera Plenkovića prema presudi?

Sloković: Mislim da je on u prvi mah, pod dojmom događaja u sudnici, ishitreno i nesmotreno dao izjavu koja ne stoji. Država mora priznati presudu suda koji je osnovala, ali ima pravo na kritiku presude i ne vidim u čemu je problem. Ne smije reći da ne prihvaća presudu, ali može reći da su određeni dijelovi presude sporni.

Jesi li za vas ti ljudi osuđeni ratni zločinci?

Prodanović: Teško je govoriti o ljudima koje smo sretali i s njima imali korektne odnose. Ne možete govoriti u kategoriji ratnog zločinca kad znate čovjeka i uopće ne razmišljate o njemu kao o ratnom zločincu. Plenković je podlegao atmosferi, on se htio svidjeti masi, odnosno nije se usudio suprotstaviti masi. Kasnije je proradio državnički instinkt. Ne možete se skrivati iza pojedinačnih zločina. Treba biti odgovoran. Pogotovo se referiram na ono što se sada radi Vesni Pusić i predsjedniku Mesiću.

Vi ste obranili braću Kupreškić, Jelavića… Svi vaši slučajevi su završili oslobađajućom presudom.

Sloković: Rekla sam da presudu smatram skandaloznom i ostajem kod toga. Smatram da je počinjeno toliko puno povreda postupka. Ako se postupak temelji na konvenciji ljudskih prava, to ne može biti pravedno. Mislim na način na koji je utvrđena njihova kaznena odgovornost. Postoji osobna i zapovjedna odgovornost. Ovdje se radi o konstrukciji odgovornosti. Da je njima dokazano da su počinili zločin, poticali ga, omogućili… Ja ne bih imala ništa protiv. Ali njima se sudi da su morali predvidjeti zločin, koristiti neke nadnaravne sposobnosti. To je apsolutno pravno neprihvatljivo.

Prodanović: Da se sve zaustavilo na zapovjednoj odgovornosti, bilo bi manje prigovora.

Udruženi zločinački pothvat?

Sloković: Prva presuda koja je donesena na temelju udruženog zločinačkog pothvata je presuda Tadiću i otada se počinje koristiti taj moment. Taj sud je mogao koristiti institute međunarodnog kaznenog prava. udruženi zločinački pothvat nije dio međunarodnog prava, nema ga u statutu suda, to ne postoji, to je apsolutno konstruirana kaznena odgovornost i zbog toga sam protiv presude. Rat između Hrvata, Bošnjaka i Srba se ne nalazi u toj presudi. Iz nje proizilazi da se hrvatska strana odlučila etnički očistiti to poručje i pripojiti ga RH, to nije bilo tako. Tužitelj je radio selektivno, transkripti predsjednika Tuđmana su tumačeni vrlo jednoznačno, ima situacija u kojima je on govorio potpuno drugačije stvari.

Prodanović: Postavlja se lažna dilema: ili zločnački pothvat ili ništa.

Sloković: Puno sudca tog suda kaže da se udruženi zločinački pothvat koristi kad vam nedostaju dokazi za osobnu i zapovjednu odgovornost.

Je li haški sud pozitivnan ili negativan?

Prodanović: Ideja je bila pozitivna, početak rada pozitivan. Zaboravlja se da je sud osnovan u vrijeme kad je na ovom terenu svatko ratovao protiv svakoga i svi mislili da neće nikad biti kažnjeni. Kad je sud osnovan, prestali su. Rekao bih da je sud pozitivan, ali vrlo uvjetno.

Sloković: Rad suda je kompromitiran lošim odlukama.

Najgora stvar u hrvatskom pravosuđu?

Prodanović: Slaba pripremljenost optužnih akata, dugi postupci i neujednačena politika presuđivanja. Više-manje pravna nesigurnost.

Ima li korupcije u pravosuđu?

Sloković: Korupcije u pravosuđu nema toliko koliko se o njoj priča. To je jedna opća stvar.

Presuda Horvatinčiću?

Prodanović: U ovoj zemlji je užasno puno presuda. Mi ne komentiramo postupke koji su u tijeku i one koje ne zastupamo.

Sloković: Još nije donesena presuda po žalbi, to nije konačna presuda .

Zastupate ljude koji su vas 90-ih maknuli s pozicije. Predstavlja li vam to neku satisfakciju?

Prodanović: Satisfakcija postoji, ali nije to nikakvo uživanje. Bio sam zreo, odrastao čovjek i otkriveni su mi potencijali koje ne bih otkrio da mi se to nije dogodilo.

Sloković: Ja sam voljela taj posao, ali kad vas prisiljavaju da radite neke stvari… Ja sam vrlo lako s tim završila .

Vi ste ljevičar?

Prodanović: Što god to značilo.

Zdravko Mamić. U jednom trenutku svi su prenosili uživo njegov napad na vas.

Sloković: Na takvo što ne bismo nikad pristali. Radilo se o njegovom ekscesu, ne možete raditi s čovjekom koji vam ne vjeruje dovoljno i to je nužno došlo svom kraju.

Prodanović: Jadranka ga je branila godinama, naravno da je bilo svega. To je bilo među nekim nazovimo to prijateljima, ali kad to prijeđe u javnu sferu vaša vjerodostojnost dolazi u pitanje.

Javnost voli poistovjećivati odvjetnike i njihove klijente. Imate li neki kriterij koga branite?

Sloković: Mi ne možemo odbiti nikoga. Ja imam problem s obranama u silovanjima, to je nešto što nastojim izbjeći.

Muči li vas javni imidž?

Sloković: Svatko unaprijed ima svog stav, a ljudi koji to prate poistovjete vas s klijetom i smatraju da je nepravedno ako se izvuče i da ste i vi napravili nešto loše.

Prodanović: Ta prepoznatljivost nije vezana samo za osobe. To je nekakav konglomerat krimena i osobe.

Jeste vi imućni ljudi?

Prodanović: Mogu ja odgovoriti, ona ima više para od mene. Sigurno da smo dobro situirani. Da kukamo da loše živimo, to bi bilo smiješno.

Koliko vam je posao važan?

Sloković: Radim previše za svoje godine, ali ja volim radit. Dok me zdravlje služi, ja ću raditi.

Prodanović: Ili radite ili ne, ako radite ovo, ne možete drugačije.

Facebook Komentari