Život s Vlastom: Zahvalnost nas čini sretnijima i ispunjenijima. Na čemu ste vi zahvalni?

Piše: Vlasta Janton

Puno ljudi život shvaća zdravo za gotovo, sve lijepe plodove života i životne radosti shvaća olako i ne osjećaju zahvalnost za sve lijepo što im se događa. Pri tom ne mislim na sreću kada se ljudima ozari lice zbog ispunjenja sna, ili kad skaču od radosti jer su dobili bolji posao ili put na davno željenu destinaciju.

Ne, ne mislim na takvu radost, već na onu pravu istinsku, duboku zahvalnost koja vam ispuni dušu i preplavi vas srećom od koje blistate i koja vas čini ispnjenijima i sretnijima. Takvu zahvalnost najbolje primjećujete upravo na malim, naoko jednostavnim ali itekako važnim životnim stvarima.

Moram reći i to da nisam cijeli život tako gledala na zahvalnost, znala sam cijeniti sve dobro što mi se događa, ali onako, duboko iznutra je osjećati, počela sam tek prije par godina. Kada sam prvi put čula svoju prijateljicu kako gleda na to nisam mislila da je to nešto posebno i da se od toga može toliko dobro osjećati. Dok zaista nisam počela živjeti takav život. Probajte i vi, vjerujte mi, neće vam biti žao. Uskoro ćete i sami primijetiti kako postajete druga osoba, puno sretnija, zadovoljnija, ispunjenija, jer znate cijeniti svaku, pa i najmanju sitnicu u svom životu.

Za sve što smo u životu blagoslovljeni i što nam je dano, trebamo biti zahvalni i to itekako cijeniti. Kad vam ujutro zazvoni sat i morate na posao, naljutite se jer bi još spavali, vani pada kiša i hladno je, a vama se ostaje u toplom krevetu. Okrenite tu misao kako ste ustvari sretni što uopće imate posao, dobivate plaću, plaću od koje plaćate režije, kupujete stvari za dom, hranu. Okrenite tu misao kako ste spavali u toplom krevetu, u toploj sobi, ispod mirisnog pokrivača. I budite na tome zahvalni. Ne shvaćajte to olako, niti sekunde. Jer puno ljudi nema posao, puno ljudi spava u hladnoj sobi, puno je ljudi koji bi sve dalo da se ujutro na zvuk budilice može spremati na posao.

Zahvalite sa smiješkom, onako duboko u sebi što se imate razloga rano ustati, što taj posao održava vaše kućanstvo, vašu obitelj. I onako, duboko u sebi osjetit ćete radost i zadovoljstvo. K tome nipošto nemojte zanemariti da uopće imate sreću što ste nogama dotaknuli pod pri ustajanju iz kreveta, jer puno ljudi je bolesno i nemoćno i sve bi dalo ono što vi bez problema možete učiniti, a da tome uopće ne pridajete pažnju. Uzeli ste to zdravo za gotovo. Hodanje, disanje, tuširanje, hranjenje, četkanje duge kose, a koliko njih ne može hodati bez tuđe pomoći, oprati se, nahraniti, koliko njih nema kose zbog bolesti a željeli bi prstima proći kroz bujne vlasi.

I stoga, budite zahvalni, na svakom novom danu, na svakoj životnoj situaciji, na svim svakodnevnim poslovima, na najmanjoj sitnici. Kada vam se ne da kuhati ručak i budete ljuti što sad to morate spremati, sjetite se kako bi bilo da nemate što jesti, sjetite se kako bi bilo da nemate tople vode, struje, plina. Sjetite se kada ne biste imali za kruh, za jednu malu običnu jabuku. Kada krenete ujutro na posao pa kada ugledate dan kako se budi, cvrkut ptica, miris jesenjeg zraka udišete punim plućima, budite zahvalni što sve to možete vidjeti, osjetiti, osluhnuti, namirisati. Jer puno ljudi nema tu sreću. Recite sami sebi – Bože, hvala ti na svemu što mi pružaš, na svim tim božanskim darovima, na svim blagodatima jutra. Probajte tako gledati na te naoko jednostavne stvari, i vidjet ćete, osjetit ćete koliko vam radosti zahvalnost može pružati. Na usnama će vam neprestano biti osmijeh. Osjećat ćete sreću, zadovoljstvo i mir. Probajte, ništa vas ne košta, a donijet će ogromno bogatstvo vašoj duši.

Osim što sam ujutro, kada se probudim, zahvalna što se spremam za posao, što se mogu zdrava ustati na noge, što se mogu sama bez tuđe pomoći odjenuti, zahvalna sam i što mogu polako odškrinuti vrata dječje sobe, gledati svoju djecu kako slatko spavaju, kako ravnomjerno dišu, u toplini krevetića, zdrave i sretne, i u tom trenu preplavi me radost, ispuni sreća i nešto me stegne u grlu, od ganuća zbog takvog dara. I samo pomislim, Bože…hoću li ti ikada biti dovoljno zahvalna za sve darove i sreću kojima si me obilato darivao.

Na čemu ste vi zahvalni? Kada biste počeli stavljati na papir lijepe crtice iz svakodnevnog života sigurna sam da vam jedna stranica ne bi bila dovoljna. To je ta ljepota zahvalnosti.

Facebook Komentari