Slobodan Praljak u šokantnom zapečaćenom pismu obitelji objasnio da ne želi ni groba ni pogreba

Otkako je hrvatsku, ali i svjetsku javnost zaprepastila vijest o samoubojstvu Slobodana Praljka koji je usred haaške sudnice ispio bočicu s otrovnom tekućinom, teško se oteti dojmu da je general predosjećao ili pak raspolagao informacijama da će sud potvrditi osuđujuću presudu.

Umjesto stigme ratnog zločinca, kakvim se nije osjećao, radije je izabrao smrt. U prethodno, kako se čini, detaljno razrađenom scenariju.

Prema informacijama kojima raspolaže Večernji list, na najcrnji scenarij bio je spreman još prije dvije godine, kada je i krenuo u razradu svojeg samoubilačkog plana. A o tome planu, kako se čini, ni njegovi prijatelji pa ni članovi njegove najuže obitelji nisu znali ni najmanju sitnicu.

Pismo otvorili supruga i djeca

U njihovu domu na zagrebačkom Kraljevcu, koju su nakon šokantne vijesti iz Haaga počeli obilaziti brojni Praljkovi prijatelji i suradnici, bilo je pohranjeno zapečaćeno pismo s posljednjom željom haaškog uznika, koje je stiglo prije dvije godine s uputom da se otvori samo u slučaju njegove iznenadne smrti, što se u konačnici i dogodilo.

Nakon tragičnog događaja u haaškoj sudnici, Praljkova supruga Kaćuša Babić i njezina djeca Nikola i Nataša, koje je general prigrlio kao svoje, naposljetku su otvorili pismo, prema prethodnoj uputi. U tome pismu, doznali su šokirani članovi obitelji, Slobodan Praljak izrazio je želju da bude kremiran na zagrebačkom Mirogoju, nakon intimna ispraćaja kojem će nazočiti samo oni: obitelj i najbliži prijatelji. No, sljedeća je želja bila još jedno u nizu iznenađenja prema zamisli Slobodana Praljka.

Parafrazirajući njegove riječi, za koje je Večernji doznao iz izvora bliskog obitelji, Praljak je poželio sljedeće: “Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju”.

Ne sluteći takav razvoj događaja, Praljkovu obitelj nedugo nakon njegova suicida u Haagu posjetila je državna delegacija, koju su činili ministar branitelja Tomo Medved, Miroslav Tuđman i Zdravka Bušić, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova, kako bi dogovorili pojedinosti pogreba. No, tada su od članova obitelji doznali da pogreba, što je postalo jasno nakon otvaranja zapečaćenog pisma, neće biti.

Želio je izbjeći cirkus

U konačnici, sve je jasnije da je general Praljak detaljno isplanirao svoj odlazak, pa koliko god odbijao živjeti sa stigmom ratnog zločinca, bio je svjestan i da će svojim činom dovesti Vladu u iznimno nezavidan položaj. Koliko je bio u pravu, svjedoči i informacija koju smo dobili od izvora u Ministarstvu branitelja, a prema kojoj je organizacija Praljkova pogreba trebala biti povjerena Hrvatskom generalskom zboru, a ne Vladi, kako bi se izbjegla osuda međunarodne zajednice.

Koliko ga god posljednjih dana neki netaktični sudionici javnog života nazivali teatralnim do gorkoga kraja, Slobodan Praljak zapravo je želio izbjeći cirkus: tisuće i tisuće ljudi na svome ispraćaju, među njima i državni vrh koji je želio poštedjeti neželjenih posljedica – ako se na Mirogoju pojave pa i ako se ne pojave – te naposljetku i potencijalnu sakralizaciju njegova groba koji bi mnogi nedvojbeno proglasili svetim mjestom. Prema svemu sudeći, general Praljak za Hrvatsku je dao sve što je imao u onim olovnim godinama kada je to bilo najpotrebnije te potom i otišao na svoj način – jedinstveno kako je i živio, piše Večernji.

Facebook Komentari