Hrvatska se danas prisjeća žrtava Veleprometa, najkrvavijem ratnom stratištu u Vukovaru – uz Ovčaru. Kroz ovaj logor prošlo je više od 10 tisuća Vukovaraca, ubijeno ih je 724.
Predsjednik hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak rekao je da su hangari bili puni ljudi koji su ubijeni, zaklani i streljani. “Platoi su bili puni krvi, logoraši su kasnije to morali oprati da se ne vidi. Nitko nije živ izašao is sobe smrti. Mislim da bi o Veleprometu trebali više govoriti jer je to jedan od najvećih zločina na ovim prostorima. Za ove zločine nitko nije odgovarao. Na području Vukovara je nestalo 5000 ljudi, a o tome se ne priča”, istaknuo je.
Svjedokinja vremena i logorašica Ružica Barbarić opisala je svoja strašna iskustva iz Veleprometa. “Gledala sam stalno smrti u oči. Ne znam bi li danas to preživjela. Samo zahvaljujući Bogu i Svetom Anti sam izašla živa iz tog logora. Ondje su bili poubijani, poklani ljudi, bez glava. Morala sam gledati kako kolju. Silovali su me mnogi. To je najveće poniženje za ženu. Da nemam vjere ne bih se mogla nositi s tim i ne bih danas bila ovdje. Nikada nitko za zločine u Veleprometu nije odgovarao”, naglasila je.
Hrvatski branitelj i logoraš Zdravko Komšić rekao je da na svoju sreću nije bio ondje, već na Mitnici. “Nas 184 branitelja odvezeno je u drugi hangar, a kasnije smo u Srijemskoj Mitrovici proveli od 6 do 9 mjeseci, dok nas nisu razmijenili. U Srijemskoj Mitrovici su nas tukli, ispitivali, maltretirali. Nažalost, vrlo malo krivaca je privedeno pravdi. Naše je pravosuđe tu potpuno zakazalo, unatoč tome što je i Europski sud pravde dozvolio da se sudi aboliranima”, rekao je. “Ovo su naši dani ponosa, slave, ali i dani tuge. Većina nas živi za ove dane, ali ipak čekamo da završe i prođu”, zaključio je.
