Kontrola interneta i Rusija

Tijekom posljednjih nekoliko godina ruske vlasti donijele su zakone kojima ograničavaju slobodu interneta, pravdajući to jačanjem kontrole u okviru borbe protiv terorizma i svake vrste ekstremizma. HRT-ov novinar Dragan Nikolić u emisiji “Global” navodi da je zakon, koji uvelike otežava pristup zabranjenim internetskim stranicama koristeći virtualne privatne mreže i internetske servise koji omogućavaju anoniman pristup takvim stranicama, na snagu stupio 1. studenoga.

Mladost na moskovskim ulicama samo je dio trenutačno najbrojnije vojske korisnika interneta u Europi, njih više od 87 milijuna. Uz sva postojeća ograničenja oko korištenja globalne virtualne mreže, s prvim danom 2018. morat će se pomiriti i sa zabranom anonimne razmjene poruka, te nužnošću vezanja korisničkog računa uz telefonski broj.

Andrej Soldatov, urednik internetske stranice Agentura.ru, smatra da je “ruski pristup nadziranju ljudi vrlo staromodan i svodi se na to da je zastrašivanje mnogo učinkovitije nego tehnologija, bez obzira na golema sredstva potrošena na najrazličitiju tehnologiju, i to još za vrijeme predsjednika Medvedeva, koji se smatra liberalom”.

Koliko je internet moćno sredstvo u mobilizaciji i koordiniranju masa Kremlj je shvatio još tijekom događanja naroda na Blatnom trgu 2012. Otada se malo toga promijenilo za rusku oporbu, ali i tamošnje građansko društvo. Jednostavno su preslabi. Samo 61 posto Rusa ima pristup internetu, pa ne čudi što u nekim dijelovima zemlje za vladajuće glasuje i 90 posto birača.

Kod nas nema televizije koja bi prikazivala oporbu ili je na bilo koji način predstavljala ljudima. Oporbeni političar nikad ne može pronaći put do milijunske televizijske publike jer je to jednostavno fizički nemoguće, kaže Roman Šlejnov, urednik dnevnog lista Vedomosti.

Točno na 65. rođendan Vladimira Putina, diljem zemlje bili su prosvjedi tisuća pristaša Alekseja Navaljnoga, oporbenog prvaka koji svako malo završi iza rešetaka. Vlast je već poručila da se Navaljni zbog sudskoga dosjea ne može kandidirati na predstojećim predsjedničkim izborima na proljeće sljedeće godine.

Njegova Zaklada za borbu protiv korupcije dokazala je da je sposobna organizirati ljude, redovito kritizirajući naše vodeće političare. Pronalaze informacija o njima koje doista zanimaju narod. Pritom koriste i internet, te se tako obraćaju mnoštvu, komentira Šlejnov.

Oko 60 posto Rusa vijesti saznaje na internetu, 48 posto njih vjeruje u vijesti pročitane na njemu. Ne bez razloga Vladimir Putin 2014. potpisao je zakon kojim je izjednačena regulacija internetskih stranica i blogova s više od 3000 čitatelja s već postojećom strogom regulacijom koja se odnosi na tradicionalne tiskane medije. Državna agencija za nadzor interneta odavno je na crnu listu stavila blogove Alekseja Navaljnija i Garija Kasparova, pravdajući odluku uvredljivim sadržajem. Rusija zapravo preslikava kineski model kontrole interneta, slijedeći Putinov aksiom javno izrečen 2014. – internet je CIA-in projekt.

Od 2015. sve one koji pružaju internetske usluge zakon obvezuje da osobne podatke korisnika moraju pohraniti na domaće servere, fizički smještene u Rusiji. Poslovna društvena mreža LinkedIn se na to oglušila pa je od lani u Rusiji zabranjena. Twitter je obećao to učiniti do polovice 2018., a Facebook se igra s vatrom i mudro po tom pitanju šuti, igrajući na činjenicu da ga dnevno u Rusiji koristi između šest i sedam milijuna ljudi i da bi njegova zabrana ipak bila golem zalogaj za kremaljske vlasti.

Ti se zakoni mogu iskoristiti kao velika batina, te se njome plašiti i ruske i međunarodne tvrtke. Ideja i jest da ih se uplaši u tolikoj mjeri da se obraćaju Kremlju i dogovaraju. Rioječ je o starom sovjetskom receptu, kojega Kremlj sada nastoji primijeniti u novim uvjetima, u 21. stoljeću, kaže Andrej Soldatov, urednik internetske stranice Agentura.ru.

Kremlj je naviknuo djelovati u svijetu hijerarhičnih struktura, u kojima je poznata glavna osoba pojedine organizacije na koju treba utjecati. To može funkcionirati kod tradicionalnih masovnih medija, ali kod društvenih mreža, gdje sadržaj stvaraju korisnici, nadziranje tehnološki naprednih vodoravnih veza izazov je i za najjače službe.

Danas se ne može govoriti o tome kako je Kremlj otkrio način da pobijedi Facebook zato što bi čak i pokušaj zabrane Facebooka teško promijenio trenutačnu situaciju. Mnogo ljudi u Rusiji već je, naime, naučilo kako izbjeći sredstva cenzure i služiti se društvenim mrežama. I upravo zato Facebook, iako ne poštuje ruske zakone, još uvijek nije zabranjen. Kremlj više ne razumije što mu je činiti. Pouzdali su se u zastrašivanje, sada jednostavno ne znaju što će, kaže Soldatov.

Ovog ljeta održan je marš središtem Moskve, pozivalo se na slobodu interneta uz izvikivanje protiv državnog komunikacijskog regulatora, ali i Vladimira Putina. I on sam javno je poručio kako utjecaj države na internet i medije treba smanjiti, pa i otkloniti, ako samo društvo uvodi sustav moralnih i etičkih filtera.

Već godinu dana u Rusiji je inače na snazi antiteroristički zakon koji, između ostaloga, obvezuje sve telekomunikacijske tvrtke, pa i internetske pružatelje usluga, da sačuvaju informacije o prometu podataka na svojim serverima šest mjeseci (kada su u pitanju poruke i društvene mreže do godinu dana). One o prometu podataka klijenata čuvaju se čak tri godine. Državnim agencijama, ovisno o njihovu interesu, te će tvrtke morati predati kodove za dešifriranje poruka ili ih čekaju visoke novčane kazne. FSB bi uskoro mogao, pak, imati pristup svim porukama koje je uputila ili primila određena osoba, i to bez sudskog naloga, piše HRT.

Facebook Komentari