Godina s Plenkovićem: Kancelarova mjerila dobrobiti i štete

Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

19. listopada 2017. napunila se prva godina predsjedanja Predsjednika Vlade RH A. Plenkovića 14. Vladom RH. Kolikim je vladama predsjedao nejasno je. Prema dosadašnjim mjerilima to bi bile dvije, jer se promijenio sastav vlasti i oporbe koja je podržavala prvi, pa zatim drugi sastav, te stoga imamo dvije inačice 14. Vlade RH, tj. 14.1 i 14.2. Ta utilitarna promjena iz inačice 14.1 na 14.2 s minimalnom većinom u Saboru RH, pri čemu se za njom vuku repovi, prva je velika koja implicira čak i neke promjene na bolje počevši od nekih ministara na niže. Jedino vidljivo kalibriranje je ono prema kontrapunktu ostanka na vlasti pod svaku cijenu uz povremenu samovolju na granici „nove nedemokracije“.

Ostale promjene imaju svoje protuteže i mjerila uspješnosti. Već samo nekoliko primjera otkriva temeljnu taktiku. Primjerice troškovi od turističkih predsezonskih zakašnjelih radova, sezonskih požara, postsezonskih poplava i opće uspješnosti sezone na pragu održivosti nisu dovoljni da prevagnu pred dobrobitima od ukupnog profita.

Nadalje, cijeli niz šteta u postupanju s Agrokor ima protutežu u revolucionarno novom postupanju DORH-a, cirkusiranju Saborskog povjerenstva koje je na pragu da kao prvog svjedoka pozove ako ne već Kralja Tomislava, onda barem četvrtu generaciju obitelji Todorić, a sve to nevažno je u odnosu na korist od zadržavanja radnika koji su ipak birači, iako smo čuli da Agrokor kao takav više neće postojati i da će se mnoga radna mjesta ukinuti.

Krećući se od pojedinačnih prema općenitijim temama, preskačući mnoge i dolazeći do onih koje su sine qua non čak i gospodarskih, uviđamo kako se iseljavanje Hrvata nastavlja iz najugroženijih županija, pri čemu sanjarenja o korisnom povratku Hrvata četvrte generacije iz svijeta u domovinu kao i o korisnom z brda z dola prikupljanju radne snage za sljedeću sezonu iz susjednih i nama prijateljskih država dugoročno ne vodi nikamo, ipak ne predstavlja dovoljan razlog tako dugo dok postoji gospodarski rast od najmanje 3%.

Spomenuti korisni rast, koji je sporiji od rasta Bugarske koja je zasad jedina iza RH u EU, donekle preteže na stranu dvojke povezane s planovima oko uvođenja Schengena i eura, ali treba imati na umu da male promjene u slučaju Agrokor ili malo ozbiljnije klimatske promjene sljedeće sezone sve to skupa mogu dovesti u pitanje i ocjenu učiniti stabilnom jedinicom, pri čemu ovo nema veze s pesimizmom, nego s rizikom kao mjerilom vjerojatne buduće štete.

Ukupno govoreći, s obzirom na objektivne okolnosti nema smisla uspoređivati sadašnjeg Predsjednika Vlade RH s onima do 2000. godine, kao niti s onima vlada Rumunjske, Mađarske, Austrije, Češke, Slovačke ili Poljske, jer su neusporedivi, ali ima s prethodnicima. Ako ga se usporedi sa Sanaderom, Kosor, Račanom i Milanovićem, a uzevši u obzir kako je „građevina“ Orešković prekratko vladao kako bi bio usporediv, iako je bio uspješan, proizlazi kako je navedeni tu negdje i djeluje rizično, a nikako stabilno.

Što čini rizik? Ako na isteku prve godine nismo vidjeli barem početke podrške izvoznicima, zaokreta pravosuđa i reza broja činovnika, onda teško da ćemo to vidjeti prije isteka mandata, a vjerojatno samo kao predizborni igrokaz. Ako tome dodamo spomenute mjerljive rizike i „koje građani itekako osjećaju“, a na krilima klimavih pozitivnosti koje pod tepih guraju strukturne nedostatke, ocjena će biti jedva prolazna dvojka s tendencijom pada.

Govoreći jezikom prava, koji je navedenome po formaciji najbliži, a koristeći poznatu formulu suca Learneda Handa (iz slučaja „United States v. Carroll Towing Co.“ iz 1947.) čini se kako A. Plenković jedva uspijeva zadovoljiti mjerilo brige za naciju. Tj. situaciju u kojoj ako je teret redovitih mjera predostrožnosti veći ili jednak trošku štete pomnoženim s vjerojatnošću događaja, onda proizvodi brigu, a ako je taj teret manji, onda proizvodi nebrigu i treba biti držan odgovornim, jer mu to spada na opis službe u čemu se i sastoji navedeni kontrapunkt dobrobiti i šteta, ali treba znati kako genijalni Hand nije bio utilitarist, nego pragmatist, pri čemu mu je predavao ni manje ni više nego još genijalniji William James.

* osvrt je objavljen na stranici hrvatskonebo.com

Facebook Komentari