El Clásico ili koju posluku porati Iberijskom poluotoku?

Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Svatko ima pravo na trenutak nostalgije čak i ako ga odvlači ga od boljeg i sretnijeg života. U tom svjetlu spomenimo se kako je katalunjska Senyera Estelada jedna od starijih europskih zastava prvi put uporabljena kao zastava crveno-žutih paralelnih traka davne 1088. godine.

Grof Barcelone Ramon Berenguer II (1053./1054.-1082.) na grobu ima baš tu zastavu, tj. crveno-žute paralelne pruge, a legenda veli da je u 9. st. engleski kralj Karlo II prstima dotaknuo smrtnu ranu grofa Barcelone Wilfreda I Kosatog (kat. Guifré el Pilós) i u znak zahvalnosti svojim kraljevskim prstima s Wilfredovog kraljevskom krvi na njima prešao preko njegovog zlatnog oklopa i tako je nastao uzorak katalunjske zastave.

Trokutasta plava zastavica, poput oznake čina na rukavu časničke odore, bliže stijegu inspirirana je oznakama na zastavama Kube i Puerto Rica, jer su katalunjani bili bliski s trgovcima Novog svijeta koji su vodili pobune protiv španjolske monarhije. Bijela usamljena zvijezda (poput takvih na zastavi npr. Texasa (špa. Tejas) koji se zbog nje i naziva „Lone Star State“) označava težnju k neovisnosti.

Pred našim očima i u našem europskom susjedstvu, odvija se El Clásico Madrid-Barcelona. Zasad je rezultat ako se u obzir uzme španjolsko aktiviranje članka ustava i katalunjsko proglašenje neovisnosti 1:1. Iako niti prvo poluvrijeme nije završilo derbi je već zadovoljivo.

Kako na njega reagiraju druge članice EU nas se ne treba ticati, jer se ovdje radi s jedne strane o našoj maloj hrvatskoj idiosinkraziji, a s druge o tome da je RH kao suverena država sposobna za stav (iako je to dvojbeno ako shvatimo kako su nam bez obzira na politiku već neko vrijeme na vlasti diplomatski šegrti jednog jedinog mentora).

Pitanje je kako mala nacija odgovara na novonastalo potencijalno veliku zamisao. Odgovora ima, šareni su i pitoreskni poput tuzemne politikantske scene. Izdvojimo njih četiri koji nam se nameću samovoljom sluge suverena ili pak bedastoćom drugih poput heraklitovskih „drugih i drugih voda“ koje samo nadolaze, pa je mnogima teško dvaput stati u jedno te isto mišljenje. Na pitanje „Koju posluku porati?“ odgovori su sljedeći.

(1) Cvrkući onako kako veseli Jean-Claude na grani dirigira (službeni RH prijepis službenog stava EK; zaista predivno jednoglasje bez i najmanje digresije vis-à-vis tuzemne tragične sudbe klete ili šlag na tortu omražene detuđmanizacije).

(2) Umisli si da razumiješ duboke razloge sukoba i racionaliziraj situaciju (tolike pametne glave prepune geopolitičko-analitičkog duha i duboko-ljudskog i toplog skoro pa junckerovskog razumijevanja, a u srži preseravanje ili bullshit (terminus technicus etike H. G. Frankfurta), jer kad su već toliko pametne kako to da ne rade po velebnim Zapadnim krilima i institutima za međunarodnu politiku).

(3) Odgovori pristojnošću na pristojnost i podrži Katalunju (sjeti se 1991. i radosti čak i zbog simboličke podrške RH od strane Katalunje ili si spreman zaboraviti tu toplinu oko vlastitog srca, ponos i mir jer nisi sam, ali ne budi lijen pa istovremeno pronađi i 10 razlika između napuštanja sabora od strane SDP-a 1991. i katalunjskog parlamenta od strane unitarista 2017.).

(4) Baš me briga politika (genijalan postupak, no uzmi u obzir se da još uvijek u potpunosti ne razumijemo zašto nojevi zakopavaju glave u pijesak, ali i da tuzemna oficijelna NYMBY politika pokazuje vlastitu nesposobnost shvaćanja EU kao vlastitog dvorišta). Ovdje su dva oblika.

(4.1) Ne reagiraj i neobavezno okreni glavu na drugu stranu jer se tamo daleko zbiva nešto zanimljivije (tipični europski, ali i RH eskapizam u nemoći nošenja s poviješću i posljedicama vlastite barbarske naravi).

(4.2) Budi proaktivan i odlučan; zagovaraj razgraničenje, embargo na uvoz oružja, UNPROFOR zone, učinkovite pregovore i možda mirnu reintegraciju Katalunje u EU gdje je i bila prije nje same. Iskaži ključnu brigu nad vjerojatnošću prolijevanja krvi, tj. kršenja medicinskog i sangvinofobičnog mjerila demokracije u društvu otvorene poperovštine (ironizam par excellence koji bi svakako bio autentičniji od ostalih odgovora e samo kad ne bi bilo tih hrvatskih zastava po Katalunji 1991. i duhova koji nas progone).

Facebook Komentari