Udruga pomorskih kapetana Split zgrožena presudom Maje Šupe Horvatinčiću, malo im je neprihvatljiva, evo zašto

Udruga pomorskih kapetana Split obratila se javnosti poslije oslobađajuće i nepravomoćne presude Tomislavu Horvatinčiću, kako bi, kažu, izrazili svoje nezadovoljstvo i skrenuli pažnju na činjenice na koje su ukazivali i u svojim ranijim istupima.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Neprihvatljivo je stajalište Sudskog vijeća, citat iz presude: ‘nepoduzimanje nikakvog manevra u zadnjoj fazi mimoilaženja na udaljenosti 250 metara od talijanske jedrilice, ide u prilog činjenici da je optuženik nakratko bio u nesvijesti’. Najprije treba naglasiti da se nije radilo o mimoilaženju, već o križanju kurseva pri kojemu je talijanska jedrilica uživala prvenstvo puta, a manevar izbjegavanja je morao poduzeti skiper glisera i to (v. čl. 8 Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru)’morao je izvršiti odlučno, PRAVODOBNO i onako kako to treba učiniti dobar pomorac’ (naš termin).

1. A ‘dobar pomorac’ u ovom slučaju (jer glisira), već na udaljenosti od 4 do 5 milja, uzeo bi dalekozor da vidi kako se kreće jedrilica koja mu je na putu, ide li u istom pravcu, ili suprotnom, ili možda siječe njegov kurs. Obzirom na visinu oka motritelja na ‘upravljačkom pultu’ na 3 milje udaljenosti mogao se vidjeti čitav trup jedrilice, dakle već tada, tj. cca 6 MINUTA PRIJE SUDARA moglo se NEDVOSMISLENO utvrditi činjenicu da se radi o križanju i da se ‘pramčani kut broda koji se približava znatnije ne mijenja’ (v. čl. 7, pod a, Pravilnika), a što znači da POSTOJI RIZIK SUDARA. Nakon te spoznaje ‘savjestan pomorac’ ne bi odugovlačio, već bi PRAVODOBNO poduzeo potrebnu radnju. Tada bi eventualni nastup navodne sinkope bio bez posljedica. Radnju izbjegavanja (promjenu kursa u desno), a što je u našem slučaju bio dužan učiniti iz još jednog razloga, tj. zato da bi mogao zadržati istu brzinu (da ne uđe sa 26 čv u područje ispod 300 m od obale, jer je tu ograničenje maksimalne brzine 8 čvorova), sukladno čl. 8. izvršio bi odlučno i bez odlaganja, tako da onaj drugi (talijanska jedrilica) odmah primijeti da je ‘give way’ (brod koji je dužan izvršiti manevar izbjegavanja sudara) prepoznao svoju obvezu. Dakle, pasivnost ‘give way’ mogla bi opravdati navodna SINKOPA koja bi trebala trajati barem 5 minuta.

Kada bismo zanemarili odredbu čl. 2. (a to sud nikako ne bi smio, jer sudovi u svijetu kao mjerilo uvijek uzimaju postupanje ‘savjesnog pomorca’), pa pretpostavili da nije riječ o ‘dobrom’, već, nazovimo ga tako – ‘neodgovornog pomorcu’, tada bi potrebnu radnju izbjegavanja poduzeo barem 2 MINUTE PRIJE SUSRETA (na udaljenosti od cca 1 milje, jer napomenimo, brzina približavanja je bila 30,0 čv odn. 15,4 m/s). Prema stajalištu sudskog vijeća tu je radnju trebalo poduzeti ‘na udaljenosti 250 metara od talijanske jedrilice’, što bi značilo 16 SEKUNDI prije prijetećeg sraza!!!?? U tom momentu su brodovi već u položaju ‘opasne blizine’ u koji se sukladno čl. 8 ne bi smjeli naći. Zar je moguće da Sudsko vijeće može zauzeti stav koji je u koliziji s Pravilnikom, dobrom pomorskom praksom i zdravim razumom?

2. Skiper glisera je izjavio kako je smatrao da će se ‘normalno mimoići jedan kraj drugoga’. Sud takvu izjavu prihvaća, premda je trebao prepoznati kako ova izjava pokazuje da on jedrilicu nije uopće vidio. Da je on jedrilicu stvarno vidio, do takvog zaključka (o mimoilaženju) ne bi mogao doći, zato što ne vidi ISTI već SUPROTNI BOK. Gliser je preko svoje desne strane gledao lijevi bok jedrilice (vidi priloženu skicu) i to pod istim pramčanim kutom (dokaz tome je da se sudar dogodio, nakon približavanja u nepromijenjenim kursevima). Isti pramčani kut znači SUDAR!!! I umjesto da u ovoj izjavi sud prepozna dokaz da duže vrijeme skiper nije bio na upravljačkom mjestu, sud ponavlja besmislicu o mimoilaženju. Da je u takvoj situaciji zaista bio na mostu, ako ne zbog drugoga, mijenjao bi kurs radi sebe, jer nije unaprijed mogao znati hoće li i on sam stradati.

3. U prilog tvrdnji da skiper glisera nije bio na upravljačkom mjestu govori i njegova izjava ‘da je on siguran da prije toga što mu se dogodilo (prije sinkope), nije bilo nikakve opasne situacije, niti je on trebao bilo što poduzeti radi izbjegavanja sudara’. Da je on vidio jedrilicu ovo nikako ne bi mogao izjaviti, jer ‘opasna situacija’ odnosno rizik sudara bio je prisutan SVO VRIJEME otkako su se ugledali, odnosno trebali ugledati, tj. skiper glisera je svo vrijeme bio u obvezi poduzeti radnju izbjegavanja.

Dakle, skiper glisera očito NIJE BIO NA UPRAVLJAČKOM MJESTU, a skiper jedrilice videći da gliser ne poduzima manevar izbjegavanja, postupio je na način kako to čl. 17 propisuje, skrenuo desno. Danas opet možemo ponoviti, talijanski bračni par je stradao iako su postupali SAVRŠENO u skladu s Pravilnikom o izbjegavanju sudara na moru.

Tradicija, afirmacija, ugled i stručnost naš hrvatskih pomoraca daje nam pravo da iskažemo svoje mišljenje, a isto temeljimo na pomorskim zakonima, iskustvu i vremenu provedenom na moru.
Jedina nam je želja da naš Jadran bude MIRNO MORE.

Detaljnije, kompletna analiza sudara može se pročitati u Kapetanovom glasniku br. 30/31 iz prosinca 2016. (str. 8 do 12).”

Facebook Komentari