Nova izvješća Agrokora otvaraju i pitanje koliko je istih ili sličnih dubioza u bilancama drugih privatnih i javnih poduzeća i državnih institucija, upozorava prof. dr. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Kako je moguće da niti jedna državna institucija, niti jedan regulator, revizor, nisu ranije uočili nepravilnosti na koje je sada ukazala izvanredna uprava Agrokora temeljem izvješća PwC-a, jedno je od najčešćih pitanja nakon objave revizije. Međutim, Ivanov upozorava “da do podnošenja prijave institucije nemaju mogućnost sustavne kontrole, a parcijalne ovlasti koje postoje ne daju cjelovitu sliku”.
“Računovodstveni standardi dopuštaju visok stupanj slobode pa financijskom izvješću svakog poduzeća i mišljenju revizora treba pristupiti s dozom opreza. Poduzeće samo izabire i plaća revizora, što otvara prostor za sukob interesa. U slučaju propalih banaka i poduzeća revizori uglavnom nisu bili iz grupe velike četvorke koja više vodi računa o svojoj dugoročnoj reputaciji. Za poduzeća i sustave u privatnom vlasništvu se pretpostavlja da će oni u interesu zaštite interesa dioničara uspostaviti adekvatan sustav korporativnog upravljanja, a na efikasnom tržištu dionica bi cijene na burzi trebale anticipirati sve javno i privatno dostupne pozitivne i negativne činjenice koje se vežu uz izdavatelja dionica. Agrokor nije kotirao na burzi pa je niz bitnih informacija promicao očima javnosti. S druge strane, kotirale su dionice nekih od poduzeća kojima je upravljao, a koje su znatno prije izbijanja krize bile tržišno slabije vrednovane u odnosu na pokazatelje koji su se mogli izvesti iz financijskih izvješća, što znači da je dio investitorske javnosti bio dobro upućen u stvarno stanje. Nasuprot tome, kratkotrajan ekstreman rast cijena dionica netom prije i na početku krize bio je odraz špekulacija, nagađanja i iracionalnosti u uvjetima nedostatka točnih informacija pa ni tržište kapitala nije bilo efikasno”, objasnila je Ivanov za Novi list.
“HANFA nadzire transparentnost izdavatelja dionica, no ne ulazi u sadržaj izvještaja ni kretanje cijena na burzi ako su objavljene sve formalno potrebne informacije. Poreznu upravu zanimaju prvenstveno pozicije iz financijskih izvještaja koje bi mogle dovesti do umanjenja osnovica za obračun poreza. HNB je supervizor banaka, a ne poduzeća. Banke same procjenjuju koliko su rizika spremne preuzeti, a iako njihove uprave imaju nad glavom nadzorni odbor, njega izabiru vlasnici kapitala željni zarade. Mišljenje vanjske revizije i kreditni rejting koje dodjeljuju rejting agencije su oslonac korisnicima financijskih izvještaja, ulagačima u korporativne obveznice i dionice, dobavljačima i široj javnosti. Oni su jedini kontrolni mehanizam, a on je u slučaju Agrokora zakazao”, upozorava Ivanov.
No, možda će aktualne izmjene Zakona o reviziji donijeti pozitivne promjene: “Umjesto revizorske komore, nadzor revizora bi trebalo preuzeti Ministarstvo financija. Dodatno se radi na jačanju konsolidiranog nadzora financijskih konglomerata”.
“Lex Agrokor je odgodio učinke na pad BDP-a i zaposlenosti, no oni će se vidjeti nakon nagodbe i u idućim godinama”, također upozorava Ivanov i dodaje: “Otpis potraživanja će sigurno biti veći nego što dobavljači traže. Poznato je da su za dane plasmane banke rezervirale 50 posto. No unatoč svim očekivanim gubicima, bankovni sustav će ostati stabilan čak i ako s tržišta nestane poneka mala, nisko kapitalizirana banka. Jedan dio dobavljača će završiti u stečaju pa će se otpisi lančano prenositi kroz poslovni sektor. No, relativna većina, u smislu udjela u hrvatskom gospodarstvu, će nastaviti poslovati bez većih problema. Bez obzira na veličinu, Agrokor nije cijela Hrvatska. Dio troškova dobavljača prevaljen je na kupce kroz veću cijenu proizvoda na ukupnom tržištu, a dio kroz niže plaće zaposlenih”.
Međutim, “ovisno o scenarijima restrukturiranja Agrokora za brojne poljoprivrednike i proizvođače postoji rizik gubitka dijela domaćeg tržišta. Prodaja Konzuma bilo kojem stranom trgovačkom lancu znači manje domaće i više strane, jeftinije robe na policama. Ali taj scenarij nije isključen ni u slučaju da se kao kupac pojavi neki novi trgovački lanac u domaćem vlasništvu. Podrška javnosti u favoriziranju kupnje domaćih proizvoda stoga će biti vrlo važna, no posve je jasno da će osiromašeno stanovništvo i racionalan potrošač radije izabrati strani proizvod ako je jeftiniji i dostatne kvalitete. Domaći proizvođači će stoga morati povećati produktivnost kako bi bili cjenovno konkurentniji te uz poboljšanje kvalitete, dizajna i inovativna rješenja povećati prilike za plasman na domaćem i stranom tržištu. Čistilište kroz koje ekonomija sada prolazi dugoročno može imati pozitivne efekte”, zaključuje u razgovoru za Novi list Ivanov.
