Konačni pad države u državi: Svi su sve znali. I javnost. I političari. I službe, koje su trebale reagirati a nisu

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Ako nekom to nije bilo do sada, onda je nakon objave revizije poslovanja Agrokora, svima jasno da su Agrokor i njegov vlasnik Ivica Todorić funkcionirali kao država u državi. I drugo, sada je jasno da je Lex Agrokor bio nužan jer bi bez njega došlo do potpunog sloma. Šezdeset tisuća ljudi iz Agrokora prije ili kasnije ostalo bi na ulici, a lančanom reakcijom ugroženo bi bilo i oko dvjesto tisuća radnih mjesta koje su izravno vezane uz Agrokorove dobavljače.

Objavljeni iznosi od kojih se vrti u glavi, ne govore samo o silniku Todoriću – koji je doslovno na grbači malih OPG-ova, srednjih poduzetnika, a onda i u konačnici na grbači države i naroda, gradio svoj zloslutni imperij – već i o opasnoj kriminalnoj hobotnici koja se uvukla u sve pore ove države i sustava i koja ga je svih ovih godina do krvi sisala. Jer svi su sve znali. I javnost. I političari. I službe koje su i prije desetak i više godina trebale reagirati, a nisu.

A svih tih godina na snazi je bio protekcionizam prema nedodirljivom Todoriću. On je mogao ne plaćati dobavljačima, mogao je upropaštavati tvrtke, mogao je krivotvoriti račune… Mogao je uzeti koncesiju na otok i ne plaćati je svih tih godina. Mogao je jer mu je netko to dopuštao. A sada bi bilo u redu konačno doznati uz čiju je pomoć Todorić tako funkcionirao?! I tko su bili moćnici koji su ga štitili?

Slavko Linić, u svom mandatu ministra financija, donio je zakon po kojemu se dobavljačima moralo plaćati u roku od šezdeset dana.

O tom se zakonu puno pisalo, a Linić je uoči donošenja proračuna za 2013. najavio sljedeće: „Jača disciplina u gotovinskom plaćanju, kako bismo eliminirali nelojalnu utakmicu, da svatko tko legalno posluje može računati na rast i širenje djelatnosti. Eliminirat ćemo one koji su na tržištu preživljavali ne plaćajući dobavljačima, bankama i državi.“

Možda je Linić tada slučajno i eliminirao nekog tko nije plaćao dobavljačima, ali najmoćnijeg među njima nije ni taknuo. Taj je i dalje nastavio po svome zbog čega smo danas tu gdje jesmo. Ali zato se odlučni Linić ekspresno obračunao s onim besramnicima iz slastičarnica i picerija kod kojih je pronašao čak koju kunu viška u blagajni tijekom radnog vremena.

Takve drznike je brzo oglobio i zatvorio na nekoliko tjedana. Neka dobro razmisle o svojim nedjelima koja su zamalo dovela do urušavanja proračuna.

Za to vrijeme Todorić se odmarao na krvavo stečenoj imovini poput otočića Smokvice ili sirotinjskih Kulmerovih dvora. Kao što ovih dana reče njegova supruga, siroti Ivica nije radio za sebe i obitelj već za druge. Vjerojatno je radio za trgovkinje u Konzumu koje su zimovale i ljetovale u mondenim odmaralištima. A nakon posla se vraćale u svoje vile na padinama Medvednice i ljetnikovce u udaljenim lovištima.

Zato Todorić danas piše – blog. Treba uvjeriti sve one koje je upropastio da nije. I sve one kojima nije plaćao da je. A narod da on nije nikakav oligarh već skromni striček iz susjedstva kojemu je zločesta Vlada nekakvim zakonom otela imovinu, a onda novom upravitelju naredila da lažira revizijsko izvješće.

Gori od beskrupulozne obitelji koja sada pokušava uvjeriti i narod i državu koju su oštetili jesu oni pojedinci iz oporbe koji su spremni sve žrtvovati da dođu na vlast.

Bernardić, tako, sada reži nad Lex Agrokorom i sije svoj beskorisni populizam u javni život iako je Agrokor preozbiljna priča da bi se nad njime skupljalo političke bodove ili naricalo nad njegovom teškom sudbinom.

Sada treba napraviti i spasiti sve što se spasiti da i pomoći Vladi i privremenoj upravi da posao odrade kako treba. A ne kao mala djeca ucjenjivati i trgovati istražnim povjerenstvima koji nikad nisu ni jedan problem u ovoj državi riješili, osim što su tratili vrijeme. Uostalom, Bernardić takvom retorikom ne će spasiti pojedine ljude iz SDP-a eventualne odgovornosti za ono što su dopuštali Todoriću.

Rezultat takve i takvih politika jest taj da su poslovanje Agrokor Grupe, kao i njen kapital, bili lažno prikazivani, a prava se istina krije u desetcima milijarda kuna dugova i gubitaka. Sve to ukazuje na mogućnost protuzakonitih radnja, odnosno kaznenih djela.

Na primjer u slučaju prikrivanja primljenih pozajmica i kredita, kao i troškova poslovanja i troškova kamata koji su prikazani kao potraživanja prema vlasniku. Kao i nepravilnu klasifikaciju imovine i rezerva, nepravilno prikazivanje pozajmica kao vlasničkog kapitala te nepravilno prikazivanje danih pozajmica kao novca i novčanih protuvrijednosti.

I to je samo kap u moru onoga što je moćni Gazda napravio. I zbog čega će vrlo vjerojatno kad-tad morati položiti račune.

Facebook Komentari