Unosne lažne vijesti: One su imale znatno više pregleda od ozbiljnih izvještaja u medijima koji su se bazirali na činjenicama

Ubrzo nakon masakra u Las Vegasu na internetu su počele kružiti teorije zavjere i širiti se glasine. Brže od ozbiljnih izvještaja. Širenje lažnih vijesti uz pomoć algoritama unosan je posao.

Brzo se mogu nabrojati službene informacije u vezi s napadom u Las Vegasu. Ubijeno je najmanje 59 ljudi. Više od 500 je ozlijeđeno. Atentator Stephen Paddock se ubio. Nejasno je što je bio njegov motiv. Toliko o informacijama koje su službeno potvrđene.

Gotovo istovremeno s prvim vijestima o smrtonosnim hicima u kockarskoj metropoli na internetu su počele kružiti prve glasine i lažne vijesti. One su imale znatno više pregleda od ozbiljnih izvještaja u medijima koji su se bazirali na činjenicama. Zašto? Tko je odgovoran za te lažne vijesti i zašto se one šire tako brzo?

Jedno istraživanje Londonske škole za ekonomiju (LSE) pokazuje širok spektar lažnih vijesti. Prema ocjeni LSE-a u njih pripadaju ne samo svjesno izmišljeni sadržaji, već i jednostrano izvještavanje čiji je cilj da se čitatelja usmjeri u određenom smjeru. Istraživači i glasine vide kao dio lažnih vijesti.

Što se tvrdi?

O atentatu u Las Vegasu kruže mnoge glasine i laži. Osobito desničarska scena glasno nagađa je li Paddock bio islamist ili možda ljevičarski radikal koji mrzi Trumpa. On-line portal silenceisconsent.com tako se otvoreno pita, je li Paddock bio dio antifašističkog pokreta Antifa.

Prema podacima policije, Paddock je sam izvršio napad. Na društvenim mrežama se međutim uporno širi teorija da je još najmanje jedna osoba pucala. Kao dokaz za takve tvrdnje, skupine kao što je The People´s Voice šire informacije koje sadrže video-snimke korisnika. Vjerodostojnost tog materijala se međutim ne dovodi u pitanje.

U slučaju Las Vegasa gigantima Silicijske doline poput Googlea, Facebooka i Twittera se predbacuje da nisu dovoljno spriječili širenje lažnih vijesti ili čak da su tome doprinijeli. Korisnici koji su se o masakru informirali preko Googlea satima su upućivani na link portala 4chan gdje se tvrdilo da je atentator Geary Danley, bivši muž Paddockove prijateljice. 4chan je poznat po širenju lažnih informacija i teorija zavjera nakon masovnih ubojstava ili terorističkih napada.

Neki drugi portali, specijalizirani za širenje lažnih vijesti, kao što je The Gateway Pundit, pronašli su način kako da se plasiraju na društvenim mrežama. Profesionalnim kreatorima lažnih vijesti neprestano je polazilo za rukom zloupotrijebiti algoritme Googlea, Facebooka i drugih, kako bi u prvi plan izbacili svoje lažne vijesti i omogućili njihovo širenje. Facebook je pri tom tek ovog ljeta najavio da planira razviti algoritam koji uspješno blokira širenje lažnih vijesti.

Biznis s lažima

S lažnim vijestima može se zaraditi puno novca. Istraživanje kompanije za proizvodnju softwarea Trend Micro obuhvatilo je mnogobrojne stranice na darknetu, nekoj vrsti internet-podzemlja, gdje je gotovo nemoguće otkriti identitet korisnika. Tu se kao jedna od usluga nudi i širenje lažnih vijesti. Tako recimo jedna kampanja koja ima za cilj izazvati javne prosvjede stoji oko 200.000 dolara. Novinara je moguće diskreditirati za 55.000 dolara. Paket obuhvaća uobičajene lažne profile i grupe na društvenim mrežama koje šire lažne vijesti.

Jedan drugi izvor zarade je neka vrsta on-line-reklame, pokazuje istraživanje Londonske škole ekonomije. Pri tom se šire vizualno odgovarajući sadržaji koji jamče velik broj klikova. Istinitost sadržaja je manje bitna. Te programirane reklame automatski se šire uz pomoć algoritama. I to je jedan od razloga zašto su se lažne vijesti o napadu u Las Vegasu širile znatno brže od recimo izvještaja New York Timesa.

Zašto lažne vijesti funkcioniraju?

Psihologinja Catarina Katzer u intervjuu za njemačku javnu televiziju ARD objašnjava da ljudi, zbog velike količine informacija na portalima i društvenim mrežama, vrlo površno ophode s informacijama. „Poznato je da se na internetu pročita tek deset do petnaest posto ukupnog sadržaja. Sve ostalo se zanemaruje.“ To i nezainteresiranost da se sadržaji provjere razlozi su zašto su ljudi toliko skloni prihvaćanju lažnih vijesti.

„Kada na internetu nešto pronađemo, uvijek tražimo poznate kognitivne strukture i dozvoljavamo da nas one usmjere”, kaže Katzer. Taj selektivan pristup vodi k tome da se vjeruje lažima. Jednostavno zato jer to potvrđuje vlastito viđenje stvari, piše Deutsche Welle.

Share This Article