Slovenci sad tvrde da varaždinsko zelje i kulen imaju dugu tradiciju proizvodnje – u Sloveniji

Slovensko ministarstvo poljoprivrede odbilo je komentirati vijesti prema kojima je Europska komisija odobrila europsku zaštitu varaždinskog zelja i slavonskog kulena kao autohtonih hrvatskih proizvoda, na što je Slovenija svojedobno uložila prigovor jer te proizvode po svojoj recepturi rade neki slovenski proizvođači.

U Ljubljani tumače da je rješenje još jednog od sporova oko autohtonosti proizvoda između dviju zemalja, članica EU-a, neslužbeno, te da je preporuka koju su u ponedjeljak u Bruxellesu donijeli na sastanku europskog odbora donijeli njezini članovi još neslužbena i dio uobičajene procedure pri utvrđivanju statusa proizvoda koje se može deklarirati zaštićenom oznakom podrijetla ili zaštićenim geografskim podrijetlom, kao u spomenuta dva slučaja.

“Rasprava na tom odboru dio je uobičajenog postupka registracije proizvoda na Europskoj komisiji pa su njegove preporuke još neslužbene i moći ćemo ih komentirati tek kad ih potvrdi Europska komisija”, naveli su priopćenjem za javnost u Ministarstvu poljoprivrede, gdje očekuju da će sve biti jasnije za dva mjeseca ako se odluka objavi u službenom listu Europske unije.

Slovenski mediji neslužbeno navode da su u Ministarstvu poljoprivrede razočarani što sporno pitanje nije riješeno na bilateralnoj osnovi te tvrde da proizvodnja kulena i varaždinskog zelja u Sloveniji ima prilično dugu tradiciju pa bi proizvođačima koji prodaju varaždinsko zelje za kiseljenje podrijetlom iz Slovenije te mesoprerađivačima koji rade kulen trebalo osigurati prijelazno razdoblje da se na europsku zaštitu tih artikala prilagode, javlja HRT.

Varaždinsko zelje i Slavonski kulen/Slavonski kulin nova su dva zaštićena hrvatska proizvoda u EU, od ukupno 17, najnovija je jednoglasna “presuda” EK, piše Večernji list.

No poznavatelji prilika znaju da se sve to moglo odigrati i brže i sretnije za hrvatske proizvođače i institucije koje godinama rade na njihovoj zaštiti da se u igru mačke i miša, kao i s teranom, istarskim pršutom, prošekom… nisu upleli Slovenci.

Zadovoljni, ali…

– Bilo je prigovora na naše zahtjeve za zaštitu naziva ovih proizvoda, no argumentiranim pristupom izborili smo se za svoja uvjerenja. Još jednom čestitam proizvođačima i želim im puno uspjeha u promociji tih proizvoda kako na domaćem tako i na ostalim tržištima – priopćio je ministar Tomislav Tolušić. No je li moglo i bolje? Dok su isticali kako kranjska kobasa pripada Kranju, Slovencima slavonski kulen, čini se, uopće nije dvojben. Slavonski kulen tako ćemo prema odluci EK s njima dijeliti još pet godina, a kranjsku 15. Slavonski kulen bit će upisan kao naš u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla EU, ali se slovenskim Celjskim mesninama u idućih pet godina od datuma stupanja uredbe na snagu dopušta da proizvod koji nije u skladu s hrvatskom specifikacijom (ZOZP) i dalje zovu slavonskim imenom. U slučaju kranjske je pak obrnuto.

I Slovencima odlično

Pretka varaždinskog zelja – varaždinski kupus – još 1994. upisali smo pak na službeni popis starih čuvanih sorti RH, a od našeg ulaska u EU 2013. i na sortnu listu Unije. No i Slovenci su tvrdili da je njihova lokalna sorta odlična za kiseljenje i skladištenje, pa su ga oni u travnju 2012. upisali na svoju sortnu listu kao Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3. Zadnja je presuda EK tako da smo mi “vlasnici” varaždinskog zelja i smijemo ga upisati u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla EU, dok se za sjemenje i proizvode od kupusa izvan definiranog zemljopisnog područja, na oznakama, bez vremenskog ograničenja, dopušta korištenje naziva sorata Varaždinsko 2 i Varaždinsko 3, uz jasno isticanje zemlje podrijetla, bez ikakva upućivanja na Hrvatsku. Istarski pršut smo “bratski” podijelili iako ni danas nije jasno rade li Slovenci svoj, a morali bi po specifikaciji – od hrvatskih svinja. I teran nam je prisjeo, a sudeći prema dosadašnjoj tradiciji, Slovencima bi na tapetu uskoro mogao biti i slavonski med, lička janjetina, a možda i zagorski mlinci. Dobrosusjedski odnosi dobri su, čini se, samo po pitanju istarskog meda, koji bismo zajedno zaštitili, no već kod istarskog ekstradjevičanskog maslinova ulja opet lete koplja, piše Večernji.

Facebook Komentari