Nasilje nad počiniteljima nasilja nije rješenje, ali je možda početak predivnog rješenja

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Činjenice o nedavnom događaju supružničkog nasilja su sljedeće: Zbilo se obiteljsko nasilje (supruga nad suprugom). Supruga je primljena u bolnicu oko 23 sata i utvrđene su ozljede (izjava ravnatelja bolnice). Suprug je priveden na policiju tek ujutro (što se zbivalo u međuvremenu i što je utvrđeno nije poznato).

Supruga je kasnije svjedočila u medijima kako nasilje trpi već dvije godine. Suprug je poznat po nasilnim ispadima u dužem vremenskom razdoblju, ali u priopćenju za javnost tvrdio da su to neistine i laži. Još uvijek nema nikakvog službenog priopćenja policije niti bilo kojeg nadležnog tijela.

To su činjenice koje trebaju utvrditi, iz njih izvesti zaključke i postupiti u skladu s njima oni kojima je to i služba, a poželjno je da to učine što transparentnije, brže i sa što jasnim dokaznim materijalnom. No te se činjenice u medijima postavljaju u politički kontekst za koji se ne nude dokazi kako je važan što uključuje da je nevažan i da su ti mediji neprofesionalni. Samim time taj je kontekst nevažan, a moguće da i direktno šteti spomenutoj žrtvi, ali i najvjerojatnijim žrtvama bilo prošlim, trenutnim ili budućim.

Važan kontekst događaja je nasilje nad ženama. Žene su u RH u praksi slabo zaštićene od nasilja, kako u privatnom životu, tako i na radnom mjestu (npr. seksualno uznemiravanje, mobing, zviždanje itd. kako sugeriraju statistike i istaknuti slučajevi). Utvrđivanje krivnje i kazne za počinitelje nad nasiljem nad ženama u svim dijelovima života sporo je i minimalno ako i ikakvo. Širi kontekst tog događaja je nasilje u društvu načelno. Stopa nasilnih čina, prekršaja i kaznenih djela je u porastu, pa samim time i nasilja tamo gdje je vjerojatnije kao primjerice prema ženama ili djeci.

Nevažan kontekst događaja je politički. Nasilje načelno i nasilje nad ženama očito nije rezervirano za samo neke političke ideologije, stranke i pokrete, nego je pravedno raspoređeno među svima. Dakako, veća je vjerojatnost da će se pod tim uvjetom prije pojaviti u većoj stranci. O tom kontekstu ne treba niti govoriti osim u slučaju ako se može dokazati da je dugotrajni nemar političke stranke u proporciji prema dobrobiti od vjerojatne pobjede člana na lokalnim izborima uključivao prešućivanje povijesti nasilja tog člana, jer time je suodgovornost jasno utvrđena (napose u hijerarhijski i nedemokratski strukturiranim hrvatskim političkim strankama). U protivnom politički je kontekst nevažan.

Politički kontekst ukoliko se ne može dokazati da je važan, nije samo nevažan, nego je možda i štetan. Pod političkim, pravosudnim i općedruštvenim koruptivnim okolnostima u RH malo je vjerojatno kako će se navedeni slučaj riješiti temeljem utvrđenih fizičkih dokaza i to toliko brzo da brzina predstavlja jasnu poruku pravosuđa i odvjetništva.

No čak i da se riješi brzo i učinkovito, to neće biti obećavajuće za ostale žrtve nasilja, jer im poručuje da ako ne mogu od svog slučaja načiniti politički skandal, malo je vjerojatno kako će za njih uopće biti ikako riješen.

Ako se pak slučaj ne riješi brzo i učinkovito, to će također poslati istovjetnu poruku žrtvama, onu koja kaže da ih pred nasiljem ne može spasiti čak niti politički skandal nasilnika, a uništiti će ih to što su potpuno nepoznate, te stoga javnosti i medijima nezanimljive.

Sporost i neučinkovitost pravosuđa u RH, stupanj korumpiranosti cijelog društva, porast fizičkog nasilja i dakako zakonitosti viktimologije sugeriraju da će u budućnosti najvjerojatnije najlošije proći svi oni koji su prvi na udaru, a to su žene, djeca, starije osobe, osobe s osobito lošim ekonomskim i imovinskim stanjem itd., a navedeni slučaj samo je potvrda te sugestije.

Nasilje nikad nije rješenje, napose nad potencijalnim žrtvama, svakako nije rješenje niti nad počiniteljima, ali u njihovom slučaju nekima pada na pamet da je možda početak predivnog rješenja.

Facebook Komentari