Zagrebački dragovoljci o Noći kazališta: Možete li zamisliti da se tako nešto događa u noći obilježavanja Holokausta?

Zgroženi činjenicom kako se u Hrvatskoj u dane koje bi trebali biti obilježeni pijetetom i poštovanjem prema žrtvama Vukovara i Škabrnje zahtijevamo da se sukladno Deklaraciji o Domovinskom ratu, europskim pravnim i kulturnim stečevinama, moralnim i etičkim uzusima te prije svega poštovanjem prema boli onih koji su na najstravičniji način izgubili svoje najmilije, kao i svima nama koji smo tu kalvariju preživjeli, da se Noć kazališta održava u terminu u kojem ga je idejna začetnica gospođa Eleonora Rossi predložila u svom programu „«LA NUITÉE» u kojem predlaže stvaranje posebnog događaja za slavlje Europskog kazališta koje će se održati svake godine u Europi od subote 20 sati do 8 sati ujutro u nedjelju, kasno u listopadu ili početkom studenog mjeseca“

Cijeneći doprinos, entuzijazam i hrabrost gospodina Lea Vukelića koji je preuzeo program gospođe Rossi te pokrenuo Noć kazališta sukladno projektu održana je prva Noć kazališta 25. listopada 2008. godine.

Stoga je potpuno nejasno zašto je g. Vukelić kao generalni koordinator kako se spominje u izvješću gđe. Rossi odlučio slijedeće godine za datum 21. studeni ako se u Francuskoj održavala Noć kazališta 7. studenog 2009.godine? Nama zagrebačkim dragovoljcima koji smo preživjeli Vukovar nije prihvatljivo da se u dane tuge i pijeteta koje poštuju u svakoj drugoj državi, u našoj ne poštuju. To je naprosto dio kulture i poštovanja prema nevinim žrtvama, te odavanja počasti, a kultura nužno predmnijeva i poštovanje u dane žalosti. Ili su organizatorima i pokroviteljima dani obilježavanja žrtve Vukovara i Škabrnje razlog za veselje i radost kako u jednom pozivu na službenim stranicama i stoji.

Nažalost ovo se održava osmu godinu za redom. Nama braniteljima neshvatljiva je takva vrsta primitivizma i nekulture. Vjerovali smo kako niti najbolesnijem mozgu ne bi palo na pamet pozivati na veselje i organizirati tako nešto u vrijeme kada kulturna Europa tuguje i srami se zbog stravičnog zločina počinjenog u Vukovaru i Škabrnji, masakra nekoliko tisuća civila žena i staraca, 84 djece, 200 teških ranjenika odnesenih na nosilima iz Vukovarske bolnice izmasakriranih i zaklanih na Ovčari. Koliko bolesni mogu biti oni koji pozivaju na veselje, upravo na dane najveće tuge i žalosti u Hrvatskoj? Koliko pokvareni mogu biti oni u državnim institucijama koji tako nešto dopuštaju, podržavaju i plaćaju novcem nas, koji žalujemo u te dane za našim najmilijima. Koliko izopačeni moraju biti oni koji brane tu bolesnu ideju? Samo se u primitivnom, pseudokulturnom i malicioznom mozgu može roditi misao braniti ideju da se ne poštuju dani pijeteta i tuge. Treba li naglasiti kako je na tlu Europe nezabilježen ratni zločin sličan Ovčari?

Možete li zamisliti da se tako nešto događa u Izraelu u dane kada obilježavaju sjećanje na žrtve Holokausta? Zanima me što bi rekao direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Hazim Begagić da se tako nešto odvija u Bosni u dane obilježavanja masakra u Sreberenici. Naime spomenuto kazalište je partner u Noći kazališta. Naravno da je nazamislivo, jer svaka iole civilizirana država itekako drži do pijeteta prema svojim žrtvama, osim Hrvatske.

Žalosti nas što je obrazovni sustav tako podbacio, što su nam na čelu državnih institucija osobe koje ne drže niti do hrvatske tradicije, a niti uljuđenog ponašanja. Hrvatska doista treba korjenite reforme, no ponajprije poštovanje i izvršavanje zakona i drugih akata koji nas obvezuju.

Dječje kazalište Dubrava pokretač i organizator ove manifestacije djeluje u sklopu Narodnog sveučilišta Dubrava. Točno ispred sveučilišta nalazi se spomenik poginulim hrvatskim braniteljima. Među njima je i Pavao Spudić čija je kuća točno nasuprot spomenika. Pavao je poginuo braneći Vukovar. Njegovi roditelji godinama su tražili njegovo tijelo. Zna li itko u ove dvije institucije priču o vukovarskom heroju Pavlu Spudiću? Ne vjerujem, jer da znaju imali bi bar malo razumijevanja i poštovanja prema njegovoj žrtvi i boli njegove majke.

Hrvatski branitelji itekako cijene kulturu i hvalevrijedne projekte poput projekta gospođe Rossi, no uporno nas se pokušava diskreditirati kao one koji nemaju što tražiti u kulturi, pritom zaboravljajući koliko je hrvatskih branitelja umjetnika, akademika i kulturnih djelatnika koji su zadužili Hrvatsku i koji poštuju i njeguju vrednote proistekle iz Domovinskog rata, a jedna od njih je svakako odavanje počasti onima koji su žrtvovali svoje živote kako bi sada svi mi uživali u blagodatima slobode. Malicioznost koju je netko iskazao ne poštujući čak niti program idejne začetnice Noći kazališta, Eleonore Rossi koja je navela termine održavanja krajem listopada ili početkom studenog te se i sama pridržavala toga, dok istodobno oni koji bi trebali znati i voditi računa o dostojnom obilježavanju Dana žrtve Vukovara i Škabrnje, jednostavno je neprihvatljiva.

Gospodo pozivamo vas da se držite izvornog projekta, vratite istini i poklonite onima koji su poštovanje svojom žrtvom zaslužili.

No gospođi ministrici Obuljen poručujemo kako nije dovoljno samo premjestiti datum za tjedan dana kasnije. Odgovorni ste gospođo Obuljen za ovo „dosipavanje“ soli na naše otvorene rane, nije dovoljno samo premjestiti događanje za tjedan dana kasnije.

Netko mora odgovarati, jer netko ovdje se ruga žrtvi Vukovara već osam godina financirajući i pozivajući na veselje upravo na dan kada se civilizirana Europa srami zbog zvijeri koje su u Vukovaru i Škabrnji pogazile ljudskost, međunarodno pravo i Ženevsku konvenciju. Sramotno je to gospođo ministrice Obuljen i ako u Vama ima imalo morala i etičnosti odstupite s dužnosti koju bilo tko da je na mjestu ministra kulture, nakon ovog neviđenog skandala nije dostojan obnašati.

Za Udrugu zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zorica Gregurić, predsjednica

Zagreb, 27. rujna 2017.godine

Facebook Komentari