Analiza: Devet Todorićevih točaka napada i upozorenje onima iz “crne knjižice”

Ivica Todorić krenuo je u masovnu medijsku i PR ofenzivu s prilično očitim motivom da javno diskreditira predstojeću objavu revizije financijskih izvješća Agrokora za 2016., prikaže sebe kao žrtvu Vladine urote predvođene Martinom Dalić u suradnji s interesnim grupama, analizira Jutarnji list.

Logika je jasna: ako diskreditira proces, nositelje i sam lex Agrokor, time će dezavuirati i sve rezultate tog procesa. Uz to, neizrečeni cilj blogerskog angažmana Ivice Todorića jest, po našoj slobodnoj procjeni, objava posljednjeg javnog upozorenja svima onima – od političara do poduzetnika – koji su zapisani u njegovoj, figurativno rečeno, “crnoj knjižici”, da se još jednom javno i nejavno založe kod politike da se odustane od njegova kaznenog procesuiranja ili će u suprotnom i njih povući u blato.

To su mu, ustvari, jedini preostali saveznici. Sve ostale je u međuvremenu izgubio, kao što će, sve govori u prilog tome, izgubiti i vlasništvo nad Agrokorom. U tom medijskom nastojanju Todorić je, zasad, ispucao dosta ćoraka, ali pritom u prvom jačem “pravnom” istupu od ponedjeljka iznimno vješto koristi slabe strane Vlade prilikom kreiranja i procesuiranja lex Agrokor. A mi ćemo u nastavku nastojati dati provjeru i ocjenu njegovih glavnih tvrdnji.

1. Todorić: “Na početku 2017. kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama”.

Ako je kompanija i imala navedeni plan, Todorić ga nije još objavio, a pokazalo se da je koncern upao u krizu likvidnosti i nije bio u mogućnosti plaćati dobavljače, zbog čega su krenule blokade računa i firmi je prijetio bankrot prije aktiviranja lex Agrokor.

2. Todorić: “Ja i Uprava Agrokora potpisali smo aktivaciju zakona, a sada posebno naglašavam, pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem”.

Tvrdnja da je pod prijetnjom i prisilom potpisao aktivaciju zakona je najozbiljnija optužba za koju Todorić nije dao ama baš nikakav dokaz.

3. Todorić: “Osnivanje saborskog istražnog povjerenstva je nužno jer su u ovom slučaju i Ustav i zakoni Hrvatske teško povrijeđeni, a lex Agrokor prouzročio je štete od više milijardi kuna, i to ne samo Agrokoru već izravno RH”.

Nije se teško složiti s tim da bi bilo potrebno osnovati istražno povjerenstvo, ali Todorić nije dao apsolutno nikakvu analitičku podlogu tvrdnji da je lex Agrokor prouzročio Hrvatskoj štete od više milijardi kuna.

4. Todorić: “Premijera Plenkovića upoznao sam na sastanku 26. veljače 2017. godine, kojem su nazočili Martina Dalić, Božo Petrov, Zdravko Marić i Ivan Crnjac. Do sastanka je došlo nakon višetjednog inzistiranja Bože Petrova, s kojim se nisam želio naći nasamo, pa sam predložio zajednički sastanak. Na sastanku nije donesen nikakav zaključak, a bilo mi je neobično što me primaju u tajnosti, pod okriljem noći”.

U Vladi su dosad tvrdili da je sastanak zatražio Ivica Todorić, a Božo Petrov, predsjednik Mosta, 30. travnja ove godine ustvrdio je kako je Todorić zatražio da mu Vlada pomogne sa 200 milijuna eura kredita, ali da se Petrov tome usprotivio, a na koncu i premijer Andrej Plenković nije pristao na to. Neslužbene informacije govore da je sastanak u Vladi organizirao Petrov preko Todorićeva poslovnog suradnika kako bi se pokušalo vidjeti koje je najbolje rješenje. Uz ovu priču, iz krugova Ivice Todorića iz nekoliko se izvora mogla dobiti neslužbena informacija da Todorić krivi američku ambasadu za lobiranje protiv toga da ruski Sberbank preuzme Agrokor ili postane dominantni “stakeholder” koncerna te da je čak bio dobio poziv na sastanak u ambasadi u Buzin na kojem je trebao biti i premijer Andrej Plenković, ali da je odbio taj sastanak. Istinu o tim spekulacijama vjerojatno nikada nećemo saznati.

5. Todorić: “Pet dana kasnije, Zdravko Marić dolazi k meni u Agrokor, kako je rekao, u ime premijera. Obavještavam ga da Agrokor ne treba pomoć Vlade i da premijeru zahvaljujem na čokoladicama koje nam je poslužio na sastanku”.

Zdravko Marić zasad ne želi komentirati tu tvrdnju Todorića, ali ne bi bilo ništa čudno da ga je premijer kao bivšeg direktora Agrokora poslao kod Todorića u “tihu diplomaciju”. Problem je u tome što je Marić dosad tvrdio da nije bio aktivno uključen u rješavanje ovog problema, a ova diplomatska epizoda, ako je točna, tome proturječi. Ali prozivanje Marića dovoljno govori o tome da je Todorić iznimno ljut na bivšeg zaposlenika, vjerojatno zato što smatra da nije dovoljno napravio da se pomogne Todoriću.

6. Todorić: “Ključno: u prezentaciji Vladi 20. srpnja Martina Dalić kaže da su tada, 3. ožujka, ‘ubrzali rad na izradi lex Agrokor’. Znači, pet dana nakon što prvi put vidim premijera oni ‘ubrzavaju rad’. Od kada onda rade na lex Agrokor?”.

Ako su u Vladi i prije tog datuma radili na lex Agrokor, to je prije za pohvalu nego za pokudu. Naime, nisu mogli čekati da Agrokor “pukne”, pa onda u par dana pisati zakon. Međutim, Todorić bi se morao sjetiti da je HBOR u prosincu prošle godine dao više od 400 milijuna kredita Agrokorovim tvrtkama. To ruši priču da je Vlada i krajem 2016. i početkom 2017. radila kontra Todorića i Agrokora.

7. Todorić: “U rušenju Agrokora državni dužnosnici i s njima povezane osobe prekršili su nekoliko zakona RH: Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Zakon o javnoj nabavi, Zakon o pravu na pristup informacijama, Zakon o tržištu kapitala… Pozivam državne institucije u RH da u okviru svojih ovlasti ispitaju postupanje državnih dužnosnika i s njima povezanih osoba”.

Tu Todorić misli na činjenicu da je je Ante Ramljak, izvanredni upravitelj Agrokora, “koji je, prema vlastitim riječima pisao lex Agrokor”, u Agrokoru potom zaposlio bivše suradnike iz investicijske banke CAIB. Ovdje je problem to što je Vlada na tadašnje pitanje Peđe Grbina, SDP-ova saborskog zastupnika službeno odgovorila da ne znaju tko je radio na zakonu. To je kako god okrenuli nedopustiv odgovor i Todorić sada s pravom koristi tu slabu točku kreiranja lex Agrokor, dovodeći u vezu mogućnost da zakon provode oni koji su ga pisali, s namjerom da zloupotrebe tu situaciju. Vlada sada mora raščistiti te prigovore. Zanimljivo je da je Todorić u tom kontekstu čak prozvao Ivana Crnjca, nekadašnjeg financijskog šefa Agrokora, sada opet zaposlenika koncerna. Todorić tvrdi kako je Crnjac, bivši član CAIB-a, 2016. u svom odjelu zaposlio Vladu Bošnjaka, “još jednog čovjeka iz CAIB-a”.

8. Todorić: “Pozivam Hanfu da utvrdi je li bilo zloupotrebe tržišta financijskim instrumentima kod trgovanja dionicama društava iz sustava Agrokor protivno članku 456. i članku 457. Zakona o tržištu kapitala a u svezi članka 455., odnosno korištenja povlaštenih informacija kojima je Vlada RH raspolagala (da se radi na izradi lex Agrokor i drugim informacijama) od strane državnih dužnosnika i vanjskih stručnjaka koji su sudjelovali na izradi lex Agrokor, te da posebno utvrdi je li društvo Interkapital koje je sada angažirano u Agrokoru sudjelovalo ili posredovalo kod trgovanja dionicama društava Agrokora u vrijeme izrade lex Agrokor”.

Ovo je svakako pitanje na koje Vlada mora dati odgovor. Jer, čak ako je u ovim pitanjima (7. i 8.) i bilo proceduralnih grešaka, pa i zloupotreba, to ne mora značiti i nije dokaz su Martina Dalić i Ante Ramljak sa suradnicima svjesno planirali srušiti Agrokor kako bi ga preuzeli i na njemu profitirali. Za tu “urotu” Todoriću će trebati mnogo jači argumenti, ali da bi ostavila svoj obraz čistim Vlada mora rasvijetliti ove tvrdnje. Konačno, iako Todorić pokušava izolirati premijera Andreja Plenkovića iz ove “urote”, ciljajući Martinu Dalić, jasno je kako je u ovom napadu glavni cilj glava predsjednika Vlade. Stoga bi premijer hitno morao istražiti i objaviti rezultate istrage baš ovih navoda Todorića.

9. Todorić: “Vlada je bila ključni sudionik te kampanje i provoditelj protuustavne i nezakonite nacionalizacije”.

Kada je ustavnost zakona u pitanju, najviše se preispituje klasificiranje vjerovnika za sudjelovanje u vijeću vjerovnika i pri donošenju odluka. No, Ustavni sud će jako teško zbog toga naknadno proglasiti neustavnim ovaj zakon, pogotovo zbog toga što bi u tom slučaju otvorio mogućnost da država izgubi desetke milijarde kuna u sudskim procesima. Bilo bi, međutim, mnogo bolje da je Ustavni sud već u samom početku donio svoje ocjene ovog zakona i eventualne preporuke za njegovu izmjenu, analizira Jutarnji list.

Facebook Komentari