Raspišite nove izbore i postavite u Vladu najbolje što Hrvatska ima!

Piše: Stjepan Šterc, dnevno.hr.

Oni su uvijek željeli stvarati Hrvatsku prema svojim željama, koje su uvijek definirane prema ideološki postavljenim, programiranim, planiranim i provođenim postupcima iz srbijanskom epicentra djelovanja. Ništa se nije promijenilo niti danas, ali neće niti u budućnosti, što nam potvrđuju isti obrasci djelovanja, isti zahtjevi, ista objašnjenja i isti krivac za sve povijesne padove i zablude srbijanskog vojnog, političkog i ukupnog kretanja i djelovanja prema Hrvatskoj. Isti im je krivac uvijek – Hrvatska…

Prirodne i društvene katastrofe počele su se u Hrvatskoj izmjenjivati sve učestalije, a posljedice su u prostoru, društvu i stanovništvu razarajuće, a trenutno i dugoročno, s malim izgledima neponavljanja u ljetno-zimskim ciklusima koji nadolaze. Pojava ljetnih tropskih toplina i katastrofalnih požara koji ih slijede ili pak kasnoljetnih poplava, prazne prirodna bogatstva uglavnom Južne Hrvatske (podjela prema osnovnoj geografskoj regionalizaciji Hrvatske u Geografiji Hrvatske izdane u 5 tomova 1971. godine, urednik prof. dr. Mladen Ante Friganović), a razina smrtnosti i prirodnog pada ukupnog stanovništva pogotovo u zimskom dijelu godine, prazni hrvatski ljudski potencijal do upitnosti moguće demografske revitalizacije domicilnom populacijom.

Uglavnom, kombinacija obiju prevladavajućih ljetno-zimskih destrukcija pojačava negativne učinke, a trajnost i intenzitet potvrđuju prirodne i društvene neslučajnosti, uočljive i s velike političke udaljenosti, nezainteresiranosti ili pak programiranosti. Nakon ovogodišnje kulminacije i zakonitosti njihovog prostorno-vremenskog pojavljivanja, malo tko će dobronamjeran, apsolutno sve pripisati samo razarajućoj snazi prirode ili pak samo prirodnim i očekivanim demografskim procesima. Zato su poruke – žarimo i palimo i njima slične – sve drugo samo ne crna satira, sloboda izražavanja, žal za posljedicama, razumijevanje stradanja i izraz zabrinutosti zbog mogućeg ponavljanja i intenziviranja destrukcijskih procesa.

Ponovno friziranje povijesti…

Više bi se reklo kako su to poruke poticanja, osobnog i kolektivnog zadovoljstva, vraćanja dugova, izjednačavanja rezultata i sličnih kategorija, kao da se ne radi o istom prostoru, istom potencijalu i istim prostornim i društvenim vrijednostima za koje bi se trebali svi zalagati, nezavisno od naših različitosti. Ali ne, Hrvatsku treba polako i sigurno pretvarati u zemlju njihovih destrukcijskih želja, nezavisno od posljedica koje pogađaju ili će pogađati sve hrvatske različitosti, sva hrvatska bogatstva i ukupno hrvatsko stanovništvo. Hrvatska njihovih želja, kao zemlja u kojoj ništa nije moguće popraviti, ništa nije moguće podići i ništa nije moguće razumjeti…

Tko su oni? Slučajni protivnici, slijepi putnici, prolazni jahači apokalipse, usputni nezadovoljnici, izgubljeni šetači ili samo zaigrani buntovnici koji slijede svoju poraženu vojnu i konjaničku prethodnicu devedesetih? Kada je Hrvatska stvarana prema našim hrvatskim željama, nakon ratne pobjede nad agresorom s istoka koji je teško prihvaćao kako s nama i sunce putuje prema zapadu. Nisu oni ništa od toga eufemistički posloženog u njihovim mislima i idejama, nego su oni protivnici hrvatskog jasno željenog i izborenog prostornog identiteta. Zato što su uvijek, ali uvijek željeli stvarati Hrvatsku prema svojim željama, koje su uostalom uvijek definirane prema ideološki postavljenim, programiranim, planiranim i provođenim postupcima iz srbijanskom epicentra djelovanja. Ništa se nije promijenilo niti danas, ali neće niti u budućnosti, što nam potvrđuju isti obrasci djelovanja, isti zahtjevi, ista objašnjenja i isti krivac za sve povijesne padove i zablude srbijanskog vojnog, političkog i ukupnog kretanja i djelovanja prema Hrvatskoj. Isti im je krivac uvijek Hrvatska.

1. Danas u Hrvatskoj promatramo ponovno friziranje povijesti, prenošenje odgovornosti s agresorske vojske koja je napala Hrvatsku na pobjednike, poništavanje pobjedničkog hrvatskog idealizma, izjednačavanje krivnje, ugroženost istih, javnu političku paradu hrvatske manjinske populacije iste etničke pripadnosti kao i agresor, neprihvaćanje hrvatskog nacionalnog identiteta u etničkoj različitosti, prizivanje svih mogućih hrvatskih grijeha prošlosti, negiranje vlastite krivnje… Slike koje nam se ponavljaju nisu slučajne niti imaju folklorni prizvuk; one su stvarne, planske, svjesne i imaju isti cilj. Učiniti Hrvatsku nestabilnom, nepoželjnom, nazadnom, odgovornom za postupke drugih i praznom.

2. Unutrašnji i vanjski pritisci na Hrvatsku još su uvijek samo retorički i politički, ali imaju velike učinke na mladu populaciju koja više ne vjeruje hrvatskom političkom sustavu niti vjeruju u svoju budućnost u Hrvatskoj. Dominantno zbog tog nevjerovanja i napušta Hrvatsku koja sve više pokazuje diplomatsku i političku slabost. Naravno ima i drugih faktora tom nevjerovanju i iseljavanju hrvatske mladosti, od gospodarskih, financijskih, ovršnih, blokirajućih, mediokritetskih… I nismo sigurni kako će Hrvatska reagirati na prvi ozbiljni incident u Savudrijskoj vali, koji nam usput rečeno već susjedi posredno najavljuju, u svojoj diplomatskoj i političkoj defenzivnosti na rezervnim položajima.

3. Hrvatska se stvarno polako, ali sigurno pretvara u neprepoznatljivu mlakost s kojom se poigravaju susjedi, koalicijski partneri i svi mogući slučajni prolaznici kroz politički sustav unutar zemlje. Kao da smo izgubili rat, bili krivi za njega i zaboravili vlastite heroje oko nas, bez kojih ne bi bilo niti svih tih slučajnih prolaznika niti nas. Što si mogu pomisliti mlade generacije promatrajući vlastitu zemlju, koja bi im u budućnosti morala dati sigurnost, kako zaboravlja i gubi nacionalno dostojanstvo, mirno promatra pritiske i pražnjenja i u političkom zadovoljstvu i stabilnosti mirno promatra vlastiti demografski nestanak? Pokazuju to svakodnevno u svojim brojnim odlascima izvan zemlje.

4. Vladari javnog prostora u Hrvatskoj svojski se trude prikazati Hrvatsku upravo takvom, odgovornom za sve frustrirajuće posljedice srbijanske manjinske etničke populacije, usput proglašavajući svaki oblik jasno izraženog hrvatskog identiteta povijesnom odgovornošću cijelog hrvatskog naroda u njegovoj (našoj) povijesti. Naravno, u tome im pomažu velike hrvatske slabosti vezane za osrednjost aktera s javne društvene, znanstvene i stranačke/partijske scene.

5. Ponavljanje povijesti po istim obrascima u Hrvatskoj udžbenički je primjer zarobljenosti hrvatskog prostora i društva političkim i javnim djelovanjem u začaranom krugu povijesnih friziranja i neistina, kojem se može suprotstaviti samo ozbiljno uređen i postavljen politički sustav i kojem upravljaju najbolji oko nas ili među nama. Veliku cijenu danas plaća Hrvatska post-olujnim dosadašnjim izborom osrednjih stranačkih/partijskih vlada, primarno usmjerenih opstanku na vlasti, zbrinjavanju vlastitog stranačkog/partijskog kadra, vraćanju interesnih usluga, zaštiti financijskog interesa i sličnim nenacionalnim interesima. Vjerojatno zato Hrvatska niti nema danas temeljnu strategiju ukupnog razvoja koju bi ozbiljna uprava postavila u Ustavni zakon kao obavezu svakoj političkoj opciji ili koaliciji na vlasti kasnije. Tako da u Hrvatskoj svi znaju kuda treba ići i što hrvatskoj populaciji treba.

6. Stranačke/partijske vlade kao model vladanja Hrvatskom pokazao se, gotovo bismo mogli reći, destruktivnom varijantom demografskog i inog razaranja Hrvatske. Takav se model vladanja apsolutno je sigurno mora napustiti, samo što je to nemoguće voljom dviju najvećih stranaka, glavnih zaštitnika i zagovaratelja stranačkih vlada. Promjene se mogu i moraju dogoditi prvo; shvaćanjem ozbiljnosti vremena u kojem se Hrvatska nalazi i drugo; referendumskim izlaskom hrvatskog puka nezavisno od političke, religijske, etničke i druge raznolikosti. Inače će Hrvatska ostati dugo još Hrvatska njihovih želja, dok će isti taj hrvatski puka nestajati apsolutnim intenzitetom vrlo vjerojatno i za gotovo 100.000 osoba godišnje!

7. Prirodne i društvene destrukcije i ulogu aktera s početka priče političke stranke/partije, hrvatska Vlada i ostali akteri političke scene uglavnom mirno promatraju, a koaliciju s njima jedino koriste zbog ostanka na vlasti. Drugih razloga, a pogotovo rezultata za cijelu Hrvatsku nema. Besmisleno političko udruživanje s još besmislenijim predstavnicima praktički nepostojeći stranaka jednostavno unazađuje, prazni i jako jako slabi Hrvatsku. Kad se još uz to svaka odluka, dogovor, postupak, rješenje ili postavljanje definira, donosi i provodi samo u političkom stranačkom/partijskom uskom okviru bez stručno-znanstvene ili samo uz kvaziznanstvenu podlogu, cijeli sustav postaje neefikasan i sam sebi smisao. Inovacije, razvojne koncepcije, projekcijski modeli i slična „nazadovanja” i znanstvena zanovijetanja i filozofiranja postaju nevažna, nepoželjna i nedohvatljiva.

8. Takav sustav političkog djelovanja praktički politički okupira zemlju, izdigne razinu razdvajanja vlasti i populacije, zatvori sve oblike odlučivanja u najuže stranačke/partijske okvire, selektira samo poslušnički kadar, suzi okvir djelovanja, apstrahira širinu ukupne spoznaje, smanji efikasnost i u konačnici dovede zemlju u vlastiti interes, stanovništvo u nevažnu poziciju i političke promjene u nemoguću izvodljivost. Začarani krug kojeg je nakon toga nemoguće otvoriti i interesni u kojeg je nemoguće ući. Normalnim političkim postupanjem.

9. Politička okupacija terminalni je stadij političke krize, krize društva te gospodarskog, demografskog i ostalog propadanja, s velikim nezadovoljstvom stanovništva, većine stranačkih/partijskih neuključenih kadrova, Hrvata izvan Hrvatske i političkih međunarodnih hrvatskih prijatelja. Rezultati se svega vide u anketama o popularnosti i nezadovoljstvu stanovništva sa smjerom kojim ide Hrvatska.

10. Usmjeravanje Hrvatske beznačajnom strankom i njezinim isto takvim kadrovima i neustavno izabranim manjinskim srpskim parlamentarnim predstavnicima, nimalo sklonim Hrvatskoj, dodatno ponižava i slama Hrvatsku, uz spomenute prirodne i društvene destrukcije, do razine bavljenja samo potpuno perifernim pitanjima. Time blokada političkog djelovanja i gospodarskog razvoja u Hrvatskoj postaje trajno stanje i pretvara Hrvatsku u zemlju njihovih želja. Naravno da se takvo stanje neće niti bi smjelo duže zadržati.

11. Svaki nam analitički postupak potvrđuje iste zaključke. Počnite donositi ključne razvojne odluke. Postavite koalicijske partnere u objektivnu poziciju sukladnu njihovom političkom značenju i rejtingu. Zadržite dignitet i razvrgnite koaliciju. Raspišite nove izbore i postavite u Vladu najbolje što Hrvatska ima.

Cijeli članak je preuzet s portala dnevno.hr.

Facebook Komentari