U drugoj ovosezonskoj emisiji Pressing Petra Štefanića gostovala je književnica, prevoditeljica, kandidatkinja za gradonačelnicu Osijeka na prošlim lokalnim izborima te nekadašnja pripadnica HOS-a Ivana Šojat.
Jeste li vi i političarka?
“Tako su me neki dan prozvali u križaljci, napisali su poznata osječka književnica i političarka. To je sad to, usprkos negativnim konotacijama.”
Priča oko HOS-a u samoj je žiži zanimanja. Zašto ste Vi na početku rata ušli u sastav HOS-a?
“Ajmo prvo shvatiti kontekst. 2017. se onima koji su sudjelovali u ratu teško prisjetiti kako je to bilo. Meni prvo na pamet pada da smo imali pokolj u Borovu selu, Plitvice, pa pokolj u Dalju gdje sam se prvi put susrela sa smrću jer mi je ubijen prijatelj. Mučen je, glava mu je brenerom spržena.. Tu se dogodio bijes, javila sam se u mjesnu zajednicu gdje me nisu ozbiljno shvatili jer sam bila žensko. Iako smo svi prošli obuku, iako sam bila dobar strijelac, pucala sam iz malokalibarske puške… to sve mi nije pomoglo, trebala sam valjda samo kuhati kavu. No ja sam oduvijek bila buntovnica, kao mala sam se igrala rata, svi smo bili partizani, nitko nije bio Švabo. Javila sam se u HOS. U mojoj postrojbi smo imali dvoje maloljetnika. Mene su primili nakon što sam prošla obuku. Dobila sam odoru i postala pomoćnik na puškomitraljezu.”
Kako su vas primili kao ženu?
“Ovo što ću sada reći će zvučati morbidno, ali ja sam tada, u najvećem užasu, u kataklizmičkoj spoznaji najgore strane ljudske prirode, spoznala koliko divni ljudi mogu biti. Zajedništvo i poštovanje prema meni, zvali su me mama, čuvali su mi kolače i čokolade.”
Jeste li imali osjećaj da je to paravojna postrojba? Vi ne dolazite iz posebno hrvatski nabrijane obitelji prije rata, je li tako?
“Mi smo bili domoljubna obitelj, slavili smo Božić i Uskrs, ali nismo patili na to s kim se družimo. ’91. sam imala 20 godina, nije mi bio jasan stav Tuđmana prema HOS-u. U međunarodnom kontekstu gdje je jugoslavenska propaganda učinila to što je učinila s Hrvatskom i Hrvatima je bilo štetno pokazivanje ekstremno desnih sklonosti, a HOS je to činio.”
Je li se u tim postrojbama ‘ustašovalo’? Je li se koristio pozdrav ‘Za dom spremni’?
“Je, mi smo se pozdravljali tako, ali nemojte zaboraviti da je to bio inat zbog srpske propagande. Javilo se ono “majku vam vašu, zovete nas ustašama pa ćemo to onda i biti”. To je bila ta logika, otpor prema svemu.”
Oni se zalažu da pozdrav ostane i u ovim vremenima. Koji je vaš stav o tome?
“Grb kao takav, to je povijesni grb, nema ga razloga uklanjati. Gložiti se oko pozdrava i dovoditi u pitanje renome i identitet Hrvatske kakva je danas… ne smijemo zaboraviti kontekst. Nama se orilo preko polja ‘Marš na Drinu” pa smo mi kao kontrapunkt pjevali neke pjesme koje danas ne pjevamo.”
Jesu li to bili pravaši? Politički analitičar Žarko Puhovski kaže da nitko nema snage reći da su HOS-ovci bili agresori.
“Ne mogu se s tim složiti, mi smo bili idealisti. Ne znam je li bilo ikog starijeg od 30 godina”.
Kakav je ratni put Zlatka Hasanbegovića?
“Bila sam već rekla svoje mišljenje pa sam pretrpjela kamenovanje ekstremne desnice. Na meni nije da sudim je li netko trebao biti u ratu ili nije, nisu svi za rat. Ono što je meni smiješno je da se pretvaramo u državu u kojoj mogu postojati samo ekstremi, ekstremno desno ili lijevo. Neprestano stvaranje napetosti da se drži stanje psihoze nam ne treba. Potreban nam je srednji put, put razuma.”
Tko je odgovoran za stanje u kojem se branitelji nalaze? Kako živi prosječan branitelj?
“Svatko je ponaosob odgovoran za svoju sudbinu. Vrlo je ružan stereotip brantelja koji pije pivu, viče na ženu, ubija ženu. Ta populacija nije homogena. Problem su lažni brantelji”.
Vučete li iz rata neke stvari vezane za PTSP?
“Nikada se toga ne možete otarasiti. Nemam ružne snove.. kod mene PTSP počinje za blagdan Svih Svetih i traje do pred Božić jer je tada pao Vukovar. Tada potonem u to vrijeme, teško mi je. Pišući roman “Yom Kippur” sam puno razgovarala o PTSP-u, o traumama.”
Imate li kontakst s HOS-om organizacijom, s Prkačinom, Đapićem..
“Nakon mojih izjava, uz javne napade, mnogi su mi se ljudi javili, istinski branitelji koji mi pružaju podršku..”
Kako riješiti priču s HOS-om?
“Mi moramo to riješiti, i hrvatska ljevica mora shvatiti da je hrvatska. Zašto je problem biti hrvatski ljevičar? Tu je stalno igra crvenom krpom. Jesu li na ploči važnija imena poginulih hrvatskih vitezova ili grb? Grb je legalan, priznat i neosporan, ja samo pozivam na samilost. Mi smo zemlja na kojoj je povijest nizala mrtve. U Jasenovcu počivaju kosti žrtava koji su bili protiv tog mračništva.”
