Šterc: Hrvatska nema strategiju razvoja zemlje, a izborni sustav nije u stanju ljude profilirati po ozbiljnim kriterijima u Sabor i Vladu

S doc. dr. Stjepanom Štercom, demografom s Geografskog odsjeka PMF-a, specifičnim po mnogočemu, Večernji je razgovarao o nagomilanim demografskim problemima o kojima je Vlada zašutjela. Bez dlake na jeziku Šterc govori i o stanju u Vladi, zemlji i HDZ-u. Tijekom intervjua prilazili su mu sadašnji i bivši studenti, danas zreli ljudi, srdačno ga pozdravljajući.

Vlada je puno obećavala na početku mandata, a zasad malo ispunila?

Demografska je problematika bila među ključnim temama prije izbora i pri formiranju tri Vlade posljednje dvije godine, a potom ništa. HNS, koji je sad u koaliciji, nikad nije ni spomenuo demografiju jer im je politički nevažna. Vlada se ne bavi ni razvojem gospodarstva, osim opstankom Agrokora, a ostali koncepcijski pristupi i modeli razvoja gospodarstva praktički ne postoje. Sad se oko demografske revitalizacije ne događa ništa i mislim da neće ni dalje. Pozicioniranjem Ministarstva za demografiju u resor socijale s ministricom iz resora socijale pokazali su što misle. Premijer je za ministricu izabrao osobu koja demografsku problematiku neće postaviti kao ključnu i koja nema snagu u političkom sustavu i na javnoj sceni provesti program.

Pitanje je ima li ijedan ministar takvu vrstu političke snage?

Uglavnom nema nijedan. To su sve mahom stranački sljedbenici, osobe koje uglavnom poznajem jer sam s većinom bio četiri godine u izbornim stožerima HDZ-a i vidio kako postupaju. Nemaju nikakvu hrabrost izričaja. Ne možete voditi zemlju ako nemate stav temeljen na stručnom i znanstvenom pristupu. Kod svakog resora pokazuje se da prvo treba osluhnuti što misli premijer pa tek onda dati izjavu, umjesto da ministri budu suradnici premijeru i da o svom resoru nameću javni stav i stav premijera i Vlade.

Očekujete li da će vas zbog ovih riječi napasti u HDZ-u?

Tko će me napasti? Neki ministri? Neće, jer se bavim prevažnom problematikom za hrvatsku budućnost, pisao sam im izborne programe, bio u izbornim stožerima, predavao na klauzurama. Svoj stav izgovaram i na sastancima, a to što ga ne žele slušati, to je njihov problem. Problem je što većina ministara ulazi u politiku bez stručnog iskustva pa kroz politiku stvaraju karijeru, umjesto da se prvo dignu do vrha u struci. Stranačko selektiranje kadrova nešto je najgore što nam se dogodilo, a najveća kriza u Hrvatskoj je način upravljanja zemljom.

Počela je utrka za oko 1000 subvencioniranih kredita po principu tko prvi preda papire njegova subvencija…

To je prilično neozbiljno, to nije strateški pristup demografskoj problematici koja je po svim kriterijima ključna problematika države; i po stavovima akademske zajednice i znanstvene scene, a konačno su i ekonomisti to prihvatili. Subvencija kredita više je usmjerena na graditeljski i bankarski sektor, a nije mjera koja će bitno demografski pomoći jer je pitanje koliko ćemo kroz tu mjeru podići rodnost. I naravno da je smiješan kriterij dobivanja subvencija prema brzini.

Radili ste na izbornom programu HDZ-a, ali niste angažirani u Vladi. Je li problem što ste bez dlake na jeziku, neki će reći tvrdi u stavovima i konfliktni?

Da, reći će sve to jer ne mogu podnijeti raspravu na sastanku i da ne padam u nesvijest jer je netko, primjerice, ministar. Obraćam im se normalno kao običnim ljudima koji znaju manje od mene o demografskoj problematici. Nikad nisam ušao u specijalni konflikt s nikim, osim što imam stav. Kad radimo nešto zajedno, smatram da smo suradnici. Ne definiram ja odnose tako da sam ja podanik pa kad se zazvoni zvoncem, ja dotrčim. To ponižavanje znanosti i znanstvenika u političkom sustavu je isto veliki problem Hrvatske.

Dakle, nisu vam ni nudili mjesto ministra?

Ne, čak to i razumijem. Nisu mi ni mogli ponuditi mjesto ministra jer su naviknuti na klasičan podanički odnos u sustavu. Puno je korektnije i poštenije biti otvoren (njihova definicija konfliktnosti) i nikad ne raditi iza leđa. Dobio sam puno političkih ponuda, ali rekao sam, ako to odlučim, ne mogu otići dok ne kažem svojima u HDZ-u. To je puno korektnije nego okrenuti leđa čim se zanjiše čelni čovjek stranke i poslije gaziti po njemu.

Što čeka Hrvatsku za deset godina i što je Vlada morala učiniti za demografiju, a nije?

Ako se ništa ne napravi i ako se ne ubrzaju negativni trendovi, za deset godina prirodnim padom izgubit ćemo između 170 i 200 tisuća ljudi. Službeno se iz Hrvatske iseljava skoro 40.000 ljudi, a prema statistici drugih zemlja u koje Hrvati useljavaju, vjerojatno i 80 tisuća. To znači da za deset godina možemo imati tri milijuna stanovnika. I isplata mirovina mogla bi biti upitna. Neodrživ je i zdravstveni sustav s 300.000 više osiguranika od stanovnika. Urušit će se i obrazovni sustav, broj upisanih učenika u prvi razred osnovne škole past će ispod 35.000, što je oko 30.000 djece manje nego prije 30 godina. Ured za demografiju trebao je biti pozicioniran pri Vladi na čelu s potpredsjednikom Vlade, koji bi imao ovlasti usmjeravati resore, a ne da državni tajnik za demografiju mora moliti ministre za postupanje o nekoj od demografskih mjera. Ako to nisu učinili, trebali su definirati sa stručnjacima pet ključnih mjera koje se moraju provesti. Za revitalizaciju zemlje nužno je između 4 i 5 milijardi kuna godišnje, što je oko 3,5% proračuna i ako je to puno u odnosu na strateški značaj opstanka Hrvatske, nemamo o čemu razgovarati s političarima.

Očito je puno, ali zato novca ima za eskadrile?

Umjesto da kupimo deset kanadera i štitimo cijelo Sredozemlje i to naplaćujemo jer imamo najbolje pilote, mi kupimo MiG-ove. Najgore mi je što znam da se možemo dići i slijediti Irsku, koja je 1961. spala na 2,8 milijuna stanovnika. Irci su razradili demografsku politiku kao ključnu po kojoj mogu imati 10% imigranata, od toga njih polovinu irskog porijekla. Sad su najmlađa populacija u EU s 4,6 milijuna stanovnika, dok Hrvatska nema strategiju razvoja zemlje, a izborni sustav nije u stanju ljude profilirati po ozbiljnim kriterijima u Sabor i Vladu.

Neki Vas u medijima nazivaju vatrenim konzervativcem?

Kad bi me ljudi gledali po vanjštini i postupanju s ljudima, rekli bi da sam turbo-liberal. Smatram da temeljni identitet čovjeka izvire iz prostora kojem pripadamo, a to je hrvatski državni prostor i jasno mu izražavam pripadnost. Interes Hrvatske trebao bi zanimati sve njezine stanovnike neovisno o političkom, religijskom ili bilo kojem drugom predznaku. Može netko politički i deklarativno biti liberal, socijalist…, ali ako nije u stanju pružiti elementarnu pomoć čovjeku na cesti ili ga odvesti u bolnicu kad klone, ne zanima me njegova javna priča.

Doktorirali ste kasno, u 59. godini? Zašto??

Bio sam odličan student, a moj pokojni prof. dr. Mladen Ante Friganović bio je hrvatski orijentiran ortodoksni komunist koji me na 2. godini studija izabrao za suradnika. Ostali smo suradnici i prijatelji cijeli život. Nakon dvije godine rada na fakultetu objavio sam sveučilišni udžbenik i tražio da mi se prizna kao magisterij, što je bilo sukladno zakonu, no odbili su me, pa sam odradio magisterij. Imao sam objavljene znanstvene radove u najjačim časopisima bivše države, Ekonomskom pregledu npr., i nastupe na znanstvenim skupovima. Iako je zakon dozvoljavao priznavanje doktorata i na temelju toga, opet su me odbili. Tada sam javno rekao na fakultetu da ja sad odbijam njih i njihove nesadržajne kriterije i ne želim doktorirati. A prosječni slinavci u akademskoj zajednici govorili su “Šterc nije doktorirao”. Prije pet-šest godina poslali su mi dopis da će me upisati na 1. godinu doktorskog studija, što me razljutilo, pa sam doktorat od 210 str. napisao u dva mjeseca, objavljen 2015. kao sveučilišni udžbenik. Htjeli su me stisnuti na obrani, ali rekao sam da će mi obranu voditi najbolji: akademkinja Wertheimer-Baletić i prof. emeritus Friganović.

HOS bi sam odustao od ZDS-a…

Bili ste u prijašnjima Vladama. Je li se tada više cijenila stručnost?

Bio sam od 1995. do 2000. pomoćnik ministra obnove, u Vladi 1991. do početka rata savjetnik i za rata u HV-u. Bio sam i doministar obrane nakon 2000. u lijevoj Vladi i u svim tim teškim vremenima bilo je više izričajne slobode, a i idealizma. Koliko god se danas svjesno šiti bauk Tuđmanova doba, nemjerljivo je to u odnosu na ovo danas. Puno je ljudi s kojima sam radio ostalo u sustavu i uglavnom se žale na autokratski sustav vladanja i nestručnost, iako se furamo na europske stečevine.

Kako biste riješili problem HOS-ove ploče?

Mislim da bi HOS, koji je bio dio službenih hrvatskih postrojbi u Domovinskom ratu, odustao od pozdrava “za dom spremni” kad bi se jasno izjavilo da su to hrvatske postrojbe koje su se borile protiv tog i tog agresora i kad bi se zabranili simboli svih totalitarnih sustava. Ali jesmo li raščistili što se slavi u Srbu, problem drugih spomenika? Nismo. Treba nam eksplicitna izjava o tome, razgovor s HOS-ovcima i posložiti stvari logikom kako nalažu povijesne činjenice. U kojoj državi se nose, kao u nas na skupu antifašista, zastave koje simboliziraju napad na ovu zemlju!? Nejasno je i da se nismo pomirili s običnim Srbima koji su stajali nasuprot nas s puškom i koji su i sami stradali u ratu u koji su ih uvukli srpski ideolozi, a ti obični ljudi prije bi prihvatili pomirbu od ideologa. Ali mi smo se pomirili s ideolozima koji funkcioniraju isto i prije rata i za vrijeme rata i sada, piše Večernji list.

Facebook Komentari