Kuća lišća i paranoidni zločinački komunistički režim albanskog diktatora Envera Halila Hohxe

Albanski komunistički obavještajac – rukovoditelj Nesti Vako je iz svoga ureda u tajnovitoj Kući lišća u Tirani prisluškivao privatne razgovore svojih sunarodnjaka, špijunirajući za albansku državu tijekom represivne komunstičke vladavine. 

“Imao sam stol, crnu kavu i nešto opreme”, kaže vitalni sedamdesetčetverogodišnjak dok novinare francuskog AFP vodi prostorijma bivšeg zloglasnog sjedišta albanske tajne službe Drejtoria e Sigurimit të Shtetit, inače poznatoj po skraćenom imenu Sigurimi.

Nesti Vako – bivši komunistički albanski špijun i rukovoditelj bivše zloglasne Drejtoria e Sigurimit të Shtetit albanske tajne službe

To zloglasno sjedište albanske komunističke tajne službe je nedavno otvoreno kao muzej.

Sjedište nazvano po bršljanu koji se nekoć penjao zidovima sjedište albanske komunističke tajne službe, Kuća lišća sada prikazuje oruđa i metode kojima se tajna služba koristila da tijekom gotovo polustoljetne komunističke vladavine “vidi i čuje sve”.

Albanski komunistički diktator Enver Halil Hoxha čita knjigu o Vladimiru Iljuču Uljanovu Lenjinu, poznatom sovjetskom diktatoru i ubojici oboljelom od sifilisa

“Prislušne uređaje postavljali smo u hotele, veleposlanstva… . Mikrofoni su bili pod stolovima, pod stolicama, u okvirima za slike, u svjetiljkama”, rekao je francuskim novinarima Nesti Vako, svojedobno jedan od šefova u službi.

Natpisi na ulazu kažu da je muzej posvećen “nevinim žrtvama koje je režim sa željom da ima potpunu kontrolu nad ljudskim tijelom i dušom špijunirao, hapsio, progonio, sudio i pogubio”.

U jednoj prostoriji izloženi su deseci uređaja za snimanje, napravljeni u Albaniji, SR Njemačkoj, Japanu i NR Kini, a kojima je namjena bila uloviti i najmanji šum zabranjenih aktivnosti, poput kritiziranja režima, namjere da se otputuje ili prakticiranje vjere.

Tu je i laboratorij u kojem su se izrađivali dupli ključevi za ilegalna pretraživanja ili pisma upućena komunističkom albanskom vođi Enveru Halilu Hoxhi testirala na biološke otrove.

Albanska oprema za skrivanje prislušnih uređaja, poput dugog crnog kaputa s dubokim unutarnjim džepovima, vjerojatno ne bi našla svoje mjesto u filmovima Jamesa Bonda.

Možda je danas ta oprema pomalo smiješna, ali posljedice stalnog i invazivnog nadzora “još su otvorena rana” albanskog društva, kaže direktorica muzeja Etleva Demollari.

Paranoidni režim 

“Mnogo je ljudi bilo progonjeno, mnogi su patili, ali niti nakon dvadeset i pet godina pravda nije zadovoljena”, rekla je novinarima Etleva Demollari.

Po udruzi albanskih političkih zatvorenika, paranoidni režim Envera Halila Hohxe  pogubio pet tisuća i pet stotina pedeset i sedam muškaraca i četiri stotine i pedeset žena, a desetke tisuća poslao u zatvore ili radne logore.

Otvaranje Kuće lišća smatra se korakom naprijed u suočavanju s tamnim komunističkim zločinačkim poglavljem albanske povijesti

Otvaranje Kuće lišća smatra se korakom naprijed u suočavanju s tamnim komunističkim zločinačkim poglavljem albanske povijesti nakon što su ranije i dva komunistička nuklearna bunkera u Tirani pretvorena u muzeje.

Spomenika žrtvama komunističkog progona u Republici Albaniji, međutim, još nema.

Saimir Maloku, kojemu je sedamdeset i jedna godina, proveo je šest godina u Spacu i još tri u drugom zatvoru. Optužili su ga da je britanski tajni agent

Ali postoje znaci da se to mijenja u Spacu, jednom od najgorih radnih logora u Albaniji, smještenom u nepristupačnim planinama devedeset i pet kilometara od Tirane.

Stotine “državnih neprijatelja” izgubilo je živote u tamošnjim rudnicima bakra i pirita, radeći u dugim smjenama uz bijednu ishranu.

Danteov pakao

U nekim oknima temperatura je dosezala četrdeset stupnjeva Celzijusevih, kaže bivši zatvorenik Saimir Maloku dok obilazi danas ruševne zatvorske zgrade.

Saimir Maloku, kojemu je sedamdeset i jedna godina, proveo je šest godina u Spacu i još tri u drugom zatvoru. Optužili su ga da je britanski tajni agent.

Pripadnici albanske komunističke tajne službe Drejtoria e Sigurimit të Shtetit imali su isti sistem prilikom masovnih likvidacija svojih protivnika, mahom nedužnih ljudi, isto kao u Titovoj SFRJ, Staljinovom SSSR-u, Maovoj NR Kini, u DNR Koreji, u zemljama bivšeg Varšavskog pakta, itd.

Za vrijeme boravka u Spacu težina mu se gotovo prepolovila. “Bio sam živi mrtvac”, rekao je.

U sobi u kojoj je spavao s još desecima zatočenika, Saimir Maloku pokazuje na tragove na zidovima gdje su zbijeni na tri kata bili njihovi kreveti sa slamaricama.

Oni koji u rudnicima nisu ispunjavali normu završili su u samicama. Bijeg je bio nemoguć zbog teškog i strmog terena, okruženog bodljikavom žicom.

U kući lišća bio je i odjel za razvijanje snimljenih slika protivnika režima (gore) i učionica na čijem zidu su prikazani crteži tehnika mučenja prilikom isljeđivanja informacija od ljudi (dolje)

“Živio sam u Danteovom paklu i, hvala Bogu, izašao živ”.

Spac je nakon pada komunizma napušten, ali Maloku godinama predvodi kampanju da se mjesto pretvori u memorijalni centar žrtvama i u tome ima uspjeha.

Kuća lišća u Tirani (Republika Albanija)

Njujorška Svjetska zaklada za spomenike prije dvije je godine uvrstila Spac na popis 50 ugroženih povijesnih spomenika “zbog iznimno napredovalog procesa propadanja” i zatražila da se obnovi i pretvori u mjesto sjećanja.

U međuvremenu su počeli hitni radovi s ciljem sprječavanja daljnjeg urušavanja. Financira ih Švedska preko albanskog ogranka nevladine organizacije Kulturno nasljeđe bez granica. (Theo Ljubić, AFP)

Facebook Komentari