Najvažnija utakmica u povijesti kluba: Neće biti umiranja u ljepoti. Rijeka treba mudrosti i hrabrosti

Nereo Rocco, jedan od najvećih trenera svih vremena, doveo je Milan do prvog europskog naslova (1963.) pobjedom nad Benficom na Wembleyju, u talijanski je nogomet uveo »catenaccio«, kojega su izmisli Švicarci tridesetih godina prošlog stoljeća, imao je uvijek spreman isti odgovor na ritualnu stereotipnu želju »neka pobijedi bolji«: – Cio, mona, nadajmo se da neće! Tada je bio trener Padove.

Matjaž Kek mora večeras napraviti sve da ne »pobijedi bolja momčad« – Olympiakos! Grci su, naime, bogatiji novcem i igračima, imaju puno više europskog iskustva, imaju i prednost od »pola gola« (2:1), ali Rijeka više nikada (ali i niti jedan hrvatski klub, jer mijenja se formula Lige prvaka), neće imati priliku utrčati u besmrtnost. Večeras je na Rujevici najvažnija utakmica u 71 (Kvarner) ili 91 (Fiumana) godinu povijesti kluba. Bez obzira na to da će se i sutra igrati nogomet i u slučaju neuspjeha…

Filozofski bi u takvim situacijama rekao Kek. Ali, Rijekin trener nikada do sada s takvim veseljem nije čekao jednu utakmicu. Uvjeren u Roccovu: – Nadajmo se da neće pobijediti bolji!

Himna Lige prvaka prvi put svirat će se na Rujevici. Suparnik je goropadan i kvalitetan, Rijeka gladna novca (devet milijuna eura) i slave (skupna faza Lige prvaka). Neće Kek primijeniti »catenaccio«, ima u rukavu sofisticirani način obrane iz koje se prelazi u brzu tranziciju. Nema razloga napasti, bilo bi to samoubojstvo, u kontroliranoj utakmici s puno strpljenja može dočekati svoj pogodak za povijest u sudačkom vremenu. Uostalom, ima iskustva iz posljednjih utakmica, u Pireju i protiv Lokomotive…

Beppe Prisco, legendarni »avvocato« Intera iz Milana, rekao je da su najslađe pobjede autogolom u 93. minuti… Zar nije na sličan način Rijeka izgubila u Pireju? Račun bi se mogao izravnati. Olympiakos je papirnati favorit, Rijeka je pred svojom povijesnom prilikom koju neće tako lako ispustiti. Srcem i glavom, taktičkom disciplinom, suradnjom igrača na terenu… Ginut će Riječani u grotlu Rujevicu za svaku loptu. Ali, pamet u glavu. Malo više koncentracije nego što je to bio slučaj u Pireju.

Da bi zadivili Europu Riječani moraju odigrati najbolju utakmicu dosadašnjeg dijela sezone. O stopera Župarića do prve špice Gavranovića. S Heberom i Gorgonom na bokovima, igračima spremnih na žrtvu i pomaganjem svojim »bekovima« u fazi obrane, Kvržiću (najvjerojatnije) i Vešoviću, koji će zauzeti Žutino mjesto. Na sredini terena Mate Maleš s poklikom »za mnom!«. Pored sebe će imati Bradarića, a ispred Mišića. Odlična partija Bradarića u susretu s Lokomotivom, način na koji je crtao akcije, kada je momčad bila u krizi identiteta, jamac su da će Rijeka večeras biti ona momčad koju smo gledali u šampionskoj sezoni.

Neće biti umiranja u ljepoti. Jer, kako reče jedan američki trener, »pobijediti nije sve u sportu, to je jednostavno jedino bitno«…

Sve ostalo su suze, razglabanja i stare novine koje su dobre samo za zamotati ribu. Nogomet je vjerna metafora života i filmskih nagrada, u kojima kao što svi znamo, ne pobjeđuje uvijek najbolji.

Rijeka treba mudrosti i hrabrosti, piše Novi list.

Facebook Komentari