Zahlađenje odnosa Plenković-Grabar Kitarović: U priču o dva ega umiješao se treći

U priču o dva jaka ega koja se zapravo ne podnose već dvadesetak godina sada se upleo i treći, povrijeđeni ego ministra obrane Damira Krstičevića, piše Večernji list.

Tako trenutačnu krizu u odnosima predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića opisuju osobe koje ih poznaju još iz doba kad su oboje radili u Ministarstvu vanjskih poslova, pa zatim oboje, iako na sasvim različitim pozicijama, u Bruxellesu.

– Oni nikad nisu bili u sukobu, ali nikad između njih nije bilo ni “kemije”. Vrlo su bliski po sustavu vrijednosti, no različiti su po temperamentu i po profilu. Dva jaka ega koja nikad nisu kliknula, ali sada u interesu države moraju početi bolje komunicirati – kaže jedan sugovornik Večernjeg, koji je želio ostati anoniman.

Oboje radili u Bruxellesu

Činjenica je da dosad nije bilo kvalitetne komunikacije između Plenkovića i Grabar-Kitarović, a naši sugovornici koji ih poznaju to pripisuju upravo njihovim snažnim osobnostima, možda čak i egoizmu. Na papiru, i prema van, sve bi trebalo biti skladno: prvi put od smrti predsjednika Franje Tuđmana HDZ drži i Pantovčak i Markov trg.

No, u praksi, iznutra, to od početka nije izgledalo tako skladno: iskreno mišljenje premijera o nekim predsjedničinim potezima, i obrnuto, nije uvijek i nije isključivo pozitivno. Samo što su oboje od početka imali logično pravilo da sliku prema van drže skladnom i da je, u interesu stabilnosti države, ne narušavaju zbog internih razilaženja u razmišljanju. No, razilaženja se događaju, a sada su, u slučaju predsjedničine izjave zbog koje je ministar obrane Krstičević medijski najavio neopozivu ostavku, buknule nakon požara kod Splita.

Među stvarima koje su prije mogle zasmetati premijeru Plenkoviću, iako se na njih tada nije javno obazirao, jest i neobično putovanje predsjednice Grabar-Kitarović u SAD oko Nove godine, u vrijeme tranzicije u Bijeloj kući.

Plenkovićeva Vlada saznala je za to putovanje praktički u posljednji čas, što je neobično.

– Vlada je znala za to putovanje prije nego što je Predsjednica poletjela. Možda ne puno prije, ali prije – kaže jedan sugovornik.

Prije no što su došli na Pantovčak i u Banske dvore, oboje su živjeli i radili u Bruxellesu, no ondje se nisu viđali. Do Bruxellesa su se već dovoljno dobro upoznali, i stekli jedno o drugom prilično čvrste dojmove.

Navodno, barem prema ono što prenose bliski mu suradnici, Plenković pamti da je Kolinda Grabar-Kitarović bila dio onih poslušnih suradnika premijera Ive Sanadera koji su mu, kao i sam Sanader, uzeli za zlo to što je odbio Sanaderovu ponudu da bude tajnik pregovaračkog tima s EU (odbio je jer je mislio da zaslužuje biti glavni pregovarač).

Kolinda Grabar-Kitarović, barem prema priči njezinih suradnika, ima suprotan dojam: da je i ona sama bila žrtva toga što je pala u nemilost Ive Sanadera, samo u drugom trenutku, te da nije nikad bila nekorektna prema Plenkoviću.

I Plenković i K. Grabar-Kitarović počeli su karijere u Ministarstvu vanjskih poslova gotovo istodobno – K. Grabar-Kitarović je iz Ministarstva znanosti prešla u MVP 1993., dok je nešto mlađi Plenković godinu poslije došao s fakulteta.

U to vrijeme ondje su već radili Zoran Milanović i Joško Klisović i uskoro je Plenković postao dio društva u kojem su još bili Igor Pokaz te Orsat Miljenić.

Iz tog su društva nastala i kumstva – Klisović i Milanović te Plenković i Pokaz, dok je K. Grabar-Kitarović u kumstvu s tadašnjim kolegom iz MVP-a, a poslije šefom projekta eHrvatska Miroslavom Kovačem.

Suradnja Plenkovića i K. Grabar-Kitarović bila je korektna, no bavili su se različitim područjima – ona Sjevernom Amerikom, on EU. Predstavnik u MVP-u – K. Grabar Kitarović je svaku zadaću izvršavala munjevito, komunikacija joj je bila savršena.

Plenković je bio vrlo temeljit, a njegovi nadređeni davali su mu izvrsne reference. A nisu bili bilo tko: Ivan Šimonović današnji je pomoćnik Glavnog tajnika UN-a, potom Vladimir Drobnjak, voditelj pregovaračkog tima za EU – kaže sugovornik Večernjeg.

No 1997. putovi su im se razišli – Kolinda Grabar-Kitarović otišla je na mandat u Kanadu, a Plenković nešto poslije u Bruxelles i Pariz.

O njihovim odnosima nakon toga kolaju različite priče – od toga da su se povremeno znali čuti, do toga da nisu bili u kontaktu, no između njih nije bilo ružnih riječi.

No preuzimanje dužnosti dovodi ih u novu situaciju.

– Od Ustava iz 2000. uvijek je bilo trzavica između dva brda, bez obzira na političke opcije kojima pripadaju premijer i predsjednik – kaže sugovornik Večernjeg.

Prema Ustavu, Vlada i predsjednik su sukreatori vanjske politike, što u teoriji zahtijeva mnogo suradnje i kompromisa, ali u praksi otvara put za sukobe pa i vođenje dvije različite vanjske politike.

Druga poteškoća je ta što neposredni izbori predsjedniku daju jak politički legitimitet i percepciju važnosti, dok su mu ovlasti vrlo ograničene, što je neugodna i nekomotna situacija koja frustrira predsjednike.

Jedno od područja djelovanja je vanjska politika preko koje se predsjednik želi afirmirati, ali time zalazi i na prostor Vlade.

O premijeru ovisi koliko će to dopustiti. Od početka mandata Vlade Andreja Plenkovića s predsjednicom se intenzivno surađuje i koordinira – uvedeno je da na kolegijima u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova nazoči i savjetnik s Pantovčaka.

Ta odluka ministra Stiera, kažu upućeni, naišla je na neodobravanje premijera i tu se prvi put primjećuju napukline u odnosu. No odnosi predsjednika i premijera ovise i o njihovim karakternim osobinama, i tu mnogi nalaze razlog tihog sukoba. Do sada su svi potencijalni sukobi ili razmimoilaženja relativno brzo bila “pokrivena” u javnosti.

Plenković i njegovi suradnici nisu baš odobravali predsjedničine metode poput potpisivanja Subotičke deklaracije s tadašnjim premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem još za Oreškovićeve Vlade, ali nije želio raditi javnu polemiku, radije je odabrao ignorirati postojanje deklaracije.

Također, Plenković gotovo da potpuno ignorira inicijativu Tri mora – poslao je svoje ministre na summit u Varšavi, ali se od premijera nisu mogle čuti riječi podrške.

Facebook Komentari