Res, non verba – mladi povratnik kod Predsjednice RH: Evo što bi trebalo napraviti u Hrvatskoj

Piše: Stjepan Mihovil Blažević

Djela, a ne riječi!

U petak 21. srpnja 2017 održan je drugi okrugli stol pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Tema susreta bila je: „Biti mladi povratnik i živjeti u Hrvatskoj“.

Bilo je zanimljivih govornika. Ljudi su podijelila svoja iskustva i ukazali na nekoliko vrlo konkretnih ograničenja i teškoća. Neću o tim detaljima. Vjerujem da će svi dobiti zapisnik sastanka i da sljedeće okupljanje će imat kao polazište zaključke ovoga; te da službe već raspravljaju i koordiniraju rješenja ukazanih teškoća.

Za svaki slučaj, u kratkim crtama ću spomenuti prijedloge i ideje koje sam pripremio za sastanak. Ne radi se o nekoj velikoj mudrosti, ali osobno me zanimaju više projekte od strategije, planovi i rokovi izvršenja od smjernica; iako priznajem da polazišna točka su načela: naša načela. O njima možemo kasnije. Res, non verba.

Prijedlozi i ideje i ideje predani su pismenim putem. Ovdje samo nekoliko crtica.

a) Nastavak uspješnih mjera i programa: prvenstveno stipendije za Croaticum (tečaj Hrvatskoj jezika za naše iseljenike i strance) da si i dalje privlači mladež i da se stvore čvrste veze životnog iskustva i znanja o Hrvatskoj.

b) Izgraditi iseljeničku platformu, tj. jedinstveni kanal dvosmjerne komunikacije, tj. centar komunikacije između iseljene Hrvatske i hrvatskih institucija koji doista rješava probleme i odgovara na svaki upit.

c) Trebamo li za sam pristup rješavanju demografskih neprilika cjeloviti program mjera i dugogodišnji ozbiljan projekt za sljedećih 10-30 godina? Ako trebamo privlačiti 10-tke tisuće ljudi godišnje, mislim da je to slučaj.

d) Volio bi vidjeti pripremljeni projekt za plansko naseljavanje Hrvatske, i to u Velike gradove (osim Zagreba), Otoke (Brač, Hvar, Korčula i Krk) gdje se sigurno može lijepo živjeti od turizma, Slavoniju i Liku

e) Ako je državni prioritet i pitanje same naše budućnosti, onda bi osmislio Službu za lov naših iseljenika (novih i starih). Oni bi ih direktno trebali pitali: Što trebate da se vratite u RH? Koji su vaše potrebe? Te bi svima koje želimo da se vrate trebali dati ponudu koju se ne odbija!

f) Nemamo hrvatskih banaka. Potrebne su nam? Već kad mi ovdje ne možemo prikupiti kapital od 5, 10 ili 20 milijuna „nečega“ i kreirati banku, onda neka naši vrijedni iseljenici stvore Hrvatsku iseljeničku banku (HIB).

a. Kratka napomena o početcima kapitalizma i prvih „enterprises“, „companies“ , kad bi 20, 40 ili 60 ljudi uložili svoj kapital i kupili brod koji bi se onda uputio u daleku Indiju ili Ameriku. Nemalo rizična plovidba ali koja je obećavala i omogućila stvarnu dobiti i stvaranje bogatstva.

g) Računamo samo na naše napore? A što je s izbjeglicama? Moja rodna Argentina se itekako obogatila doprinosima, radom i trudom mojih djedova i roditelja, tj. naših Hrvata! Samo od naše obitelji i rodbine dobila je 30-tak radišnijih ljudi, profesionalaca i domoljuba. Bilo bi u našoj koristi da prihvatimo, recimo 4000-5000 tisuća izbjeglica godišnje u narednih 20 godina. A mogli bi i više! Mogli bi i raditi određenu selekciju ali bi to trebali raditi i iz čistih humanitarnih razloga. Pružimo im ruku i lako je moguće da će nas ugodno iznenaditi. Na nama je da ih integriramo i vodimo!

h) Za kraj mog dvominutnog sažetog izlaganja površnih misli i nedorađenih ideja spomenuo sam i ovu: Svi su čuli i govore o „Sillicon Valley“… Ajmo mi napraviti, ili barem pokušati napraviti „Lika Valley“. Dajmo koncesije i pravo korištenja državne imovine na 10-20 godina, uložimo u dolazak i rast IT kompanija, stvorimo „hub-ove“, napravimo tehničke i programerske srednje škole da surađuju i opskrbljuju te firme s mladim sposobnim ljudima u tim područjima, neka oni odrade prakse tijekom školovanja i studiranja u tim kompanijama. Hajmo pokrenuti mali svemirski tehnološki centar i platformu u Lici.

Do „Lika Valley“ je dug put… ali možemo danas krenuti. Ne treba nam milijun znalaca niti milijarde eura. Možemo započeti ozbiljan rad sa 20-tak stručnjaka angažiranih na puno radno vrijeme na 10-tak godina. Zar Hrvatske država nema novaca, želje i znanja da koordinira svoje snage i uloži u projekte i svoje zdrave institucije koju mijenjaju ovu divnu zemlju u onaj san snova koji su stoljećima naši djedovi nosili u svom srcu! U slučaju da ova generacija Hrvata nije sigurna što im je činiti, evo samo nekoliko skromnih prijedloga i ideja. Ali…. Djela, ne riječi!

Facebook Komentari