Anja Šovagović o HRT-u: Umrežene interesne skupine sumnjive reputacije vuku poteze iz sjene

Gošća Studija uživo bila je Anja Šovagović Despot, donedavna predsjednica Nadzornog odbora HRT-a, čije je članove i članice prošloga petka tik uoči odlaska na ljetnu stanku razriješio Sabor.

Mnogi pretpostavljaju da je NO HRT stao na žulj vladajućima, a da je rad NO u drugom planu?

Rekla bih da ste u pravu, nekako je posljednjih dana isplivalo izvješće o radu NO HRT-a, no oni koji su pažljivije pratili naš rad sjetit će se da smo još u jeku zbivanja oko HAVC-a podsjetili na lanjsko izvješće o nabavi kojim je utvrđeno da se nabava audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača tijekom 2016. godine odvijala netransparentno, bez jasno iskazanih kriterija. Ugovori s pojedinim neovisnim producentima sklapali su se i prije isteka roka za predaju prijava na javni poziv. Nadzorni odbor zatražio je hitnu reakciju Ministarstva kulture i provođenje upravnog nadzora nad korištenjem državne potpore, a to je zapravo javna pristojba. Čak smo u veljači ove godine imali sastanak s ministricom kulture i ponovili smo naše zahtjeve. Ministarstvo je provelo nadzor nad upravnim aktom, ali ne i nad korištenjem državne potpore za nabavu audiovizualnih djela.

Kako to objašnjavate?

Ne objašnjavam ništa i ne želim komentirati činjenice, one govore same za sebe. U ožujku je došao nalaz interne revizije i odlučili smo sve te nalaze dostaviti DORH-u na znanje i nadležno postupanje i mislim da je to razlog našem razriješenju upravo to što smo postavljali pitanja i tražili dokumentaciju ili kako je to slikovito rekao predsjednik saborskog Odbora za medije Jasen Mesić jer smo se petljali u tuđe poslove.

Rečeno je i da se niste pridržavali zakona?

To je potpuno neinteligentan zaključak jer nismo nikada tužili HRT Trgovačkom sudu, mi smo, naime, tražili od Trgovačkog suda postavljanje privremenog upravitelja HRT-a u trenutku kad je HRT ostao bez glavnog ravnatelja. Jedino što smo tada mogli jest postavljanje privremenog upravitelja jer ako se svi sjećamo, to je godina u kojoj je isticao mandat v.d. ravnatelja Kovačiću, u kojoj se ministar kulture uglavnom bavio medijskim prepucavanjima, Vlada koja se bavila samom sobom, Sabor se samoraspustio, a sada onaj koji je sam dignuo ruku protiv sebe nas optužuje da smo krivi. A tko će imenovati ravnatelja? Sabor kojega nema?

Kako to da izvještaj za 2016. nije završio na klupama zastupnika, kako to tumačite?

Mogu to tumačiti kao dio općeg stanja u zemlji, brzinom puža kojom političari djeluju, čini mi se da se svim silama želi zaboraviti 2016. godinu, ali ni izvješće za 2015. nije ništa bolje, a u dvije godine nismo uspjeli predstaviti izvješće u Saboru.

Spominje se i poslovna tajna.

Nije u tome problem, imaju ih sve pravne osobe, nego što se sve označava poslovnom tajnom. Postoji cijeli niz podataka koji mora biti javan. Prihvaćam da se poslovnom tajnom proglase projekti koji su komercijalni, ali da se time smatraju i autorski, izvođački ugovori, sve ono što se financira javnim novcem, ne.

Jeste li dobili kakvu poruku da se sprema smjena?

Da, zapravo smo dobili puno raznih poruka, informacija, o tome kako se priprema naše razrješenje, i to onoga trenutka kada je došao nalaz interne revizije o nagodbama, a i kada je Ministarstvo odbilo provesti nadzor nad nabavom audiovizualnih djela, tako da je bilo samo pitanje kada će i koja politika stati na stranu onih koji koriste oko milijardu i 400 milijuna kuna, a ne onih koji to trošenje trebaju nadzirati.

Smatrate li sada da se bez obzira na politički predznak i tko je na vlasti vodi bitka tko će kontrolirati HRT?

Nikada nisam bila član nijedne stranke, pogotovo nisam bliska ovoj sada političkoj nomenklaturi, ni onima koji su da se preferira onako kako je to jučer kod kolege Stankovića opisao bivši ravnatelj da ministri pa i cijela Vlada odlučuju kako se dijeli javna pristojba, da umrežene interesne skupine sumnjive reputacije vuku poteze iz sjene. Željela bih samo zahvaliti HND-u i ogranku HND-a na HRT-u Sanji Mikleušević Pavić i Koordinaciji udruge branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata te Zorici Gregurić, koji su nam dali podršku. Moram priznati da sam ostala šokirana time da jedan NO dobije podršku tako različtih grupacija i mislim da je nešto vrlo svježe u toj činjenici i kombinaciji. Ovo sam rekla samo zato da bih ilustrirala da naš rad ni na koji način nije bio politčki, nego stručan profesionalan rad i svi moji kolege u NO – Katarina Bakija, Miroslav Grgić i Šenol Selimović, kao i Mario Raguž i Dario Špelić iz redova zaposlenika HRT-a trudili smo se raditi profesionalno i sve svoje sposobnosti dati HRT-u.

Facebook Komentari