Mračna tajna Jugoslavije na Golom otoku: Eksperimenti u mučenju zatvorenika, sudjelovali liječnici i znanstvenici

Mračna tajna bivše Jugoslavije skrivala se na Golom otoku, a javnosti ju je nakon svih ovih godina otkrio pisac i akademik Dragoslav Mihailović. Kako je otkrio u intervjuu za srbijanski Nedeljnik na tom su otoku, koji je godinama služio kao zloglasni zatvor za političke neistomišljenike, znanstvenici i liječnici pristali sudjelovati u mučenju zatvorenika.

Mihailović je otkrio kako je u jednom pismu koje je primio dobio odgovore za kojima je tragao 20 godina. Tvrdi da mu je nagovještaj strahota koje su se tamo odvijale dao dr Nikola Nikolić iz Zagreba koji mu je rekao “da nisu policajci sami izmislili sva ona čuda na Golome, već da tu nauka ima uprljane ruke”, a pismo mu je potrvdilo da se radi o nečem daleko zlokobnijem.

“Vrlo zanimljivo pismo o načinima mučenja uputio mi je profesor sveučilišta u Sidneyu Aleksandar Pavković 16. rujna 1998. godine. Njegov pokojni otac, psihijatar Ante Pavković je zbog sudjelovanja u partizanskom pokretu bio veoma dobro gledan u režimu.

Jednog trenutka 1948. ili 1949. godine dr Pavković je zajedno sa svojim profesorom Vladimirom Vujićem, koji je bio predsjednik Srpskog liječničkog društva, pozvan na sastanak u Centralnom komitetu Jugoslavije. Tamo su ih dočekali Aleksandar Ranković i Milovan Đilas.

Đilas se požalio na činjenicu da Sovjeti na javnim procesima uspijevaju od svojih optuženika dobiti razna priznanja, a da oni to ne uspijevaju postići standardnim metodama torture te je pitao psihijatre znaju li za neke efikasnije načine dobivanja priznanja.

Zbunjeni psihijatri su odgovorili da ne znaju i da za takve metode nisu čuli, a onda su im rukovodioci rekli da će uz bogate dnevnice dobiti putne naloge za putovanja u inozemstvo, gdje trebaju od poznatih naučnika i stručnjaka potražiti odgovore na ova pitanja. Poslije povratka profesor Vujić i Pavković su o putovanju referirali u Centralnom Komitetu, gdje su ih opet dočelali Ranković i Đilas.

Psihijatri su podnijeli izvještaj da su u inozemstvu doaznali kako Sovjeti takva priznanja najverovatnije dobijaju nakon što nad zatvorenike muče uskraćivanjem sna u trajanju od najmanje deset dana.” ispričao je Mihailović te naveo da se već u proljeće 1951. godine započelo s provođenjem te metode mučenja i to najprije u beogradskoj Glavnjači, a uskoro i na Golom otoku.

“Psihijatri su zadatak dobro obavili jer nije bilo nikakve tajne: većina vodećih stručnjaka im je rekla da se sustavnim ukidanjem sna od najviše deset dana kod većine ljudi gubi osjećaj osobnog identiteta i kontrole nad postupcima i da se pod takvim uvjetima može dobiti sve. Nije im bila potrebna ni terapija niti lijekovi ni posebna aparatura.”

U jednom od pisama koje je napisao Mihailoviću sin dr Ante Pavkovića stoji slijedeće zapažanje:

”Moj otac se jako interesirao za Đilasa, kupio je i pročitao sva njegova djela objavljena na engleskom jeziku. Na osnovu svog iskustva i pročitanih djela, njegova dijagnoza je bila – paranoja koja potiče iz potisnute homoseksualnosti. Zaključak o homoseksualnosti je donio na osnovu nekih dijelova Đilasovih memoara gdje on navodno piše da je kao dijete sjedio kod nekog starijeg u krilu i da je to zapamtio kao nešto šokantno. Drugo, Đilasov sadizam i mazohizam, koji je on pokazivao u svojoj fiksaciji za torturu su, smatrao je otac, poznati simptomi potisnute homoseksualnosti”, piše Nedeljnik.

Facebook Komentari