Bez politike: Slučaj Šimleša-Bačić – Sloboda je takva. Skupa i traži žrtve

Piše: Snježana Nemec

Bez obzira je li naše mišljenje logično ili nelogično, konkretno ili apstraktno taj mentalni proces može biti opasan. On postaje još opasniji ako ga javno iznesete, i ako je izravno upućen na pojedince ili grupu ljudi.

Izreći ono što se ne želi čuti je sloboda. Sve ono što se izreče ili želi izreći, unatoč strahu je sloboda. Sve ostalo što nas koči, opominje da ne učinimo neku ideološku nepodopštinu, nešto kao autocenzura, sestra laži i duhovna korupcija Danila Kiša, nije sloboda.

Sloboda nosi sa sobom i odgovornost. Odbacujući svoju odgovornost prebacujemo svoju slobodu u ruke drugima. Tako je bilo kroz povijest tako je i danas.

Neosporno je da imamo pravo izreći ono što mislimo i osjećamo, jer sloboda govora ne može biti oduzeta niti zabranjena, ali svatko od nas mora biti svjestan da se za izrečeno mogu snositi i posljedice. Sloboda je takva. Skupa i traži žrtve. Privođenje ljudi koji su na ovaj ili onaj način iznosili svoja mišljenja na društvenim mrežama pokazuje navedeno.

Iznošenje mišljenja naravno ne mora nužno biti opasno. Dovoljno je da uskovitla pojedince i javnost. Dovoljno je da se ti pojedinci loše osjećaju i zapitaju o slobodi govora, o slobodi kreiranja vlastitih života, o esencijalnoj kvaliteti bez koje se ne osjećamo dovoljno živima.

Posljednjih dana svjedočimo meni osobno nepojmljivoj medijskoj pažnji usmjerenoj na prepucavanje između Brune Šimleše i Lidije Bačić.

No kad je već tako, zahvaljujući medijskoj manipulaciji površnosti svih nas, recimo i to da sloboda podrazumijeva poštovanje slobodne volje svake osobe.

Po ovoj nekoj definiciji Lidija Bačić je poštovala tuđu slobodu. Nije zadirala u rad Šimleše. Šimleša iznoseći mišljenje o Lidiji Bačić na tom tragu nije bio već prepreka njenom poimanju slobode. S druge strane Šimleša je imao pravo iznijeti svoje mišljenje, a Lidija Bačić mu je to osporavala.

Do čega zapravo dolazimo? Do apsurda slobode, naravno, jer ne postoji alternativa slobodi. Slobodni smo ili nismo. Slobodna osoba ne ograničava i ne kontrolira. Ona poznaje samo slobodnu volju.

Šimleša je u javnosti koja se obrušila na njega osjetio posljedice zbog iznesenog mišljenja. Lidija Bačić nije.

Ona će posljedice osjetiti kasnije, ali ne zbog iznesenog mišljenja Brune Šimleše, već zbog poimanja slobode, odnosno poimanja odgovornosti.

Nives Celzijus koja se uključila u cijelu tu priču već snosi posljedice, pokazujući javnosti sms poruku svoje kćeri-mama zašto ljudi pričaju ružno o tebi.

Sloboda je odgovornost. Odgovornost je sloboda. Biti slobodan znači preuzeti odgovornost za svoje izbore.

Tako je i sa zabranom pušenja. Tako će biti, kako čitam i s čokoladicama na kojima će stajati sve one ružne slike kao upozorenje, kao prevencija pretilosti.

Dakle, ako želim zapaliti cigaretu ili bolje rečeno iskazati slobodnu volju moram zapravo odložiti cigaretu i dopustiti drugom čovjeku koji ne puši da bude slobodan. I kako sad to pomiriti. Nikako. Jer sloboda nije ništa drugo nego paradoks.

Drugi čovjek je prepreka za slobodu. Opijamo se slobodom gledajući prizor drugog slobodnog čovjeka. Pretpostavka „moja i tvoja sloboda” je uvjet moje slobode. Sloboda je opća ili je nema, kako je to rekao Zygmunt Bauman.

Facebook Komentari