O promjeni imena Trga maršala Tita u programu N1 je govorio povjesničar Tvrtko Jakovina.
Je li stvarno, kao što tvrde antifašisti promjena naziva, trga kraj demokracije u Hrvatskoj?
Možda je o kraju demokracije samim tim činom previše govoriti. Naša demokracija ima ozbiljnih poteškoća ali i nekih uspjeha. Oni su trebali su reći da je naziv trga samo jedan od naziva trgova koji su poslije pobjede nad fašizmom dani Zagrebu. Jedan od tih trgova je i Trg maršala Tita. To je trebalo odrediti pobjedu i nastanak novog doba nakon pobjede. Promjena imena trga koju se sve češće gleda mimo konteksta izolirano. Gdje se gleda da li netko tko je bio maršal ili apsolutni vođa može imati trgove. To ne ide dobrim putem. Trebamo to gledati u kontekstu zemlje gdje se mogu podizati spomenici onima koji su ubijali u drugim okolnostima ali je bitno tko procjenjuje jesu li neka ubojstva dobra, a neka nisu. Imate zemlju u kojoj su srušeni svi spomenici koji su podsjećali na pobjedu u 2. svj ratu. Imate stranku koja se naziva socijal-demokratskom strankom rada i solidarnosti i stranku Hasanbegovića i Esih s jednom agendom.
Jednim dijelom to jest revizionizam. Političari se bave poviješću do jedne točke to je u redu. Ovo što se kod nas događa… Političari se kod nas prije svega ili gotovo samo bave poviješću. Partije na izborima nastupaju samo s jednim ciljem onda imate problematičnu demokratsku scenu i problemi postoje koji su vidljivi i po našim demografskim kretanjima. Svi koji misle da će micanje trga povezati naciju više su u krivu. Ako meni ne vjerujete pričekajte dvije tri godine pa ćete vidjeti.
Formiranje zagrebačke Skupštine o tome ovisi. S druge strane ima političara poput Mrak Taritaš koji su pozvali za referendum…
Ja bih se složio ali nikada referendum, na način kojeg smo mi odredili, ne bi uspio jer vjerojatno ne bi izašao dovoljan broj ljudi. Zato se ide na model da se donese politička odluka. Bandić je najodgovoriniji što mala stranka uvjetuje svoje zahtjeve. To je uobičajena priča, to je titoistička politika. Pomalo je apsurdno da želite u vlast tako bogate zajednice kao što je Zagreb, a nemate komunalni uvjet nego jedan jedini ideološki uvijet, a u svemu drugom upozoravate da ljudi trebaju pročitati program. Svi koji vode Zagreb bi trebali razmisliti s kim idu u koaliciju, ali možda je to najjeftiniji partner.
Na kraju neki su kazali niti Tuđman nije želio mijenjati trg. Kako to vidite?
Nisam veliki zagovornik da se Tita brani Tuđmanom jer je to najjednostavnije. Tuđmana treba čitati njegove dnevnike kad je bio pred zatvor i poslije zatvora i gledati kako piše o Titu. On tada Tita tretira s najdubljim poštovanjem. O tome su svjedočili i njegovi prijatelji. Tuđman i Tito su jedno i na istoj strani. Problem je što mi sada inzistiramo na produbljivanju razlika.
Ovih dana govorili smo o pokušaju postavljanja ploče Francetiću. Riječ je bila o privatnoj kući. Imaju li to pravo blokirati kad je riječ o privatnom vlasništvu?
Mislim da smo sudionici života u zemlji gdje moramo voditi računa o zajedničkim vrijednostima. To je pitanje za pravnika. 2017. je, a mi nismo isplivali iz 40-tih, a 90-te nas čekaju. Ako ćemo se s tim tako baviti nećemo se stabilizirati dugi niz desetljeća. Kad ostanemo sami sa sobom u 90-tima ćemo pnovno proživljavati ono što smo proživljavali. To je odgovornost političara. Moraju prevladati neke stvari.
