Europski sud za ljudska prava presudio protiv RH: Kad presudi sudac čiji sin radi za odvjetnika kontra strane

N1 razgovarao je s Milicom Ramljak, ženom koja je, nakon što joj se u Hrvatskoj po raznim instanacama pravosuđa punih 20 godina vuče pitanje ostavinske rasprave za stričev stan, dobila presudu Europskog suda za ljudska prava koji je Hrvatskoj naredio da joj plati otštetu za nepošteno suđenje.

Dobili ste presudu zbog nepoštenog suđenja, možete li nam prvo ukratko opisati o čemu se radilo u tom procesu?

Nakon što je pravomoćno okončan ostavinski postupak započet nakon smrti našeg pok. strica 1997. godine u kojem sam temeljem usmene oporuke proglašena jedinim nasljednikom ostavine koja predstavlja dio kuće u kojoj sam stanovala sa stricem do trenutka njegove smrti, temeljem kojeg je ZK odjel Općinskog suda u Sinju izvršio prijenos vlasništva nekretnine na mene, tužitelj, inače sin mog drugog pok. strica, jedini od 11 nasljednika nezadovoljan ishodom ostavinskog postupka, je 29.12.2005. pokrenuo parnicu radi utvrđivanja nevaljalosti usmene oporuke. Općinski sud u Sinju je presudom od 8.12.2006. odbio tužiteljev zahtjev na koju presudu se tužitelj žalio.

Kada ste shvatili da nešto nije u redu u tom suđenju?

Ne znam da li možete zamisliti kako sam se osjećala u trenutku kad sam zaposlena u poduzeću koje je zapalo u krizu, nisu mi se iplaćivale plaće, samohrani sam roditelj malodobnog djeteta, bez ikakvih drugih prihoda, kad me u 10. mjesecu 2009. nazvala odvjetnica Dobrila Tenžera Kerum koja me zastupala u ovim postupcima i rekla da je zaprimila presudu Županijskog suda u Splitu od 27.8.2009. kojom je preinačena prvostupanjska presuda. Moj svijet se okrenuo naopako. U obrazloženju presude sud je ocijenio da se nisu ispunili potrebni uvjeti za valjanost usmene oporuke jer da nisu postojale izvanredne okolnosti za sačinjavanje iste. Tijekom ostavinskog i parničnog postupka tužitelj nikada i nikako nije osporavao postojanje tih okolnosti jer da je to osporavao ja bih sigurno zatražila medicinsko vještačenje u kojem bi stručni i mjerodavni vještak ocijenio postojanje okolnosti za sačinjavanje usmene oporuke. Niti u svojoj žalbi tužitelj okolnosti nije dovodio u pitanje, a sud je, bez stručnog vještačenja ocijenio da je ostavitelj ipak u tom trenutku, pola sata prije smrti kada je došlo do nepredviđenog i naglog pogoršanja zdravstvenog stanja oporučitelja, ipak mogao svoju posljednju volju napisati. Pitala sam se zašto ako su postojale dvojbe oko toga sud nije vratio predmet na dodatno dokazivanje već je preinačio presudu i tako je učinio pravomoćnom.

Tada sam slučajno saznala da je sin predsjednika sudskog vijeća koje je rješavalo žalbu tužitelja zaposlen u odvjetničkom društvu koje je zastupalo tužitelja. Ako je opće poznato kako se kod nas zapošljava odmah sam posumnjala na nepristranost predsjednika vijeća.

Kome ste se u Hrvatskoj obratili u zastiti svog prava na pravično suđenje?

Najprije sam se obratila Vrhovnom sudu RH podnoseći reviziju kojom sam tražila da se preinači drugostupanjska presuda ili da se predmet vrati na ponovno postupanje. U reviziji sam istaknula da bih sigurno predložila izvođenje medicinskog vještačenja da je bilo ikakvih sumnji i dvojbi da li je prilikom izjavljivanja oporuke moj pokojni stric mogao na bilo koji drugi način izraziti svoju posljednju volju. Priložila sam i vještačenje sudskog vještaka od 14.11.2009. koje sam sama platila koji je pregledom medicinske dokumentacije ocijenio da je oporučitelj umro unutar 30-45 minuta od nastupa simptoma gušenja i boli u prsištu te da je u tom vremenu bio onemogućen pisati oporuku, ali da je svoju volju mogao izraziti usmenim putem osobama koje su bile uz njega u tom trenutku. U ovoj fazi nije dopuštenjo izvođenje dokaza, ali sam to priložila nadajući se da će Vrhovni sud vratiti predmet na postupanje gdje će biti omogućeno izvođenje dokaza. Također, navela sam i svoju sumnju u nepristranost suca jer je pitanje da li je roditeljsko srodstvo suca i zaposlenika kod punomoćnika tužitelja u odvjetničkom uredu od svega nekoliko zaposlenih za mene opravdan razlog za postojanje sumnje u nepristranost suca kod obnašanja sudačke dužnosti. Ujedno sam se pozvala na dotadašnju sudsku praksu. Revizija je odbijena 29.2.2012. pa sam smatrajući da mi je povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o mojim pravima i obvezama podnijela 29.6.2012. ustavnu tužbu koja je također odbijena rješenjem od 3.10.2012.

Po pitanju nepristranosti suca odgovoreno je da je njegov sin bio zaposlen u odvjetničkom društvu, ali da nije bio angažiran na mom predmetu.

Kako ste se i zašto odlučili gurati stvar sve do Strasbourga?

Bila sam sigurna da su mi povrijeđena moja ustavna prava, ali to u Hrvatskoj nisam mogla dokazati pa sam 14.12.2012. podnijela tužbu Europskom sudu.

Koliko je trajao postupak u RH a koliko u Strasbourgu?

Postupak koji se vodio u Hrvatskoj trajao je malo manje od 7 punih godina (ne uzimajući u obzir ostavinski postupak koji je trajao 8 godina), od 29.12.2005. pa do 3.10.2012. kada je odbijena ustavna tužba, a postupak na sudu u Strasbourgu od 14.12.2012. do donošenja presude prvog stupnja dana 27.6.2017.

Osjećate li se sada zadovoljno, je li pravda zadovoljena ili ste razočarani i dalje u pravosudje?

Ne znam što bih rekla kako se osjećam. Ujedno sam radosna i zadovoljna, a istovremeno osjećam tugu. U ovom postupku sam izgubila dio svoje rodbine s kojom sam bila u jako dobrim odnosima prije sudskih postupaka i koju mi nikakva presuda nikada više ne može vratiti. Zbog čega? Zbog 80 kvadrata stana!

Razočarana sam u institucije hrvatskog pravosuđa, ali vjerujem i znam da i tu radi puno poštenih i vrijednih, nekomromitiranih osoba.

Što biste rekli nekome tko se nađe u situaciji sličnoj Vašooj? Isplati li se borba s vjetrenjačama?

Teško odustajem, pogotovo ako osjećam da sam u pravu. Nitko ne bi trebao odustati u sličnim situacijama. Treba se boriti, a iz svake borbe bez obzira na njen ishod uvijek se iziđe obogaćen novim znanjima.

Mislite li da će ova presuda koju ste dobili na ikakav način utjecati na karijere sudaca koji su u Vašem slučaju proveli – nepošteno suđenje?

Što smo dobili ako ostane samo na ovome da je meni zadovoljena pravda i ništa drugo se ne poduzme? Ako se i dalje bude radilo na ovakav način nismo dobili ništa. Mislim da bi sve mjerodavne državne institucije sada trebale odraditi svoj posao na najbolji mogući način….

Facebook Komentari