Život s Vlastom: Svatko ima nekog svog, svog savršenog, nekog o kome je maštao cijeli svoj život

Piše: Vlasta Janton

Ne postoji savršena žena, ne postoji savršeni muškarac, ali za svakog od nas postoji netko tko je savršen upravo za nas. Točno po našoj mjeri stvaran, onakav kakvog smo si zamišljali pored sebe, o kakvom smo maštali, sanjarili, kovali planove u glavi dok ta osoba još nije ni postojala u našem životu.

Savršena osoba je ona kraj koje se osjećamo savršeno. Niti manje, a niti više od onoga što nam je potrebno da osjećamo spokoj, sreću, mir i ljubav. To je za nas savršena osoba. Neki je nikada ne upoznaju, neki je nikada ne dodirnu, ne poljube, niti im ikada kroči u život. A oni, koji su imali tu privilegiju doživjeti susret s takvom osobom, pa čak i provesti život, dobro znaju o čemu govorim. Ne postoji od toga većeg bogatstva.

U moj život je ušetao onda kada sam se najmanje nadala, digla ruke od svega, od sanjanja o ljepoti postojanja uz nekoga koga toliko voliš da se bojiš otvoriti oči iz staha da li je to samo san. Ali, kao što sam to bila toliko puta zamišljala, svu tu maštariju, sve se preselilo u stvarnost. A što je najbolje od svega, stvarnost je bila puno bolja od snova.

Pri prvom pogledu udari te toliko snažna energija, poput strujnog udara, toliko snažna da ne možeš udahnuti i pitaš se što se to događa. Ne možeš se odvojiti od pogleda na njega, neka sila te luđački privlači njemu. Srce ti hoće iskočiti iz grudi, u glavi sve bubnja. Susret koji nikada s ni jednim do sada ne mogu usporediti. I polako, korak po korak, počinje ti se uvlačiti pod kožu, u svaku poru tvog tijela, tvog smisla postojanja.

Način na koji te gleda, s nježnošću, toplinom, pogled od kojeg se rastapaš, način na koji ti dodirne ruku, uhvati čvrsto za prste bez namjere da te olako pusti, ovlaš poljubac u kosu dok šećete, čini sve da se pored njega osjećaš poput princeze. Kraj njega osjećam se mala poput mrvice, trebam se dobrano popeti na prste da bih ga poljubila, prošla rukom kroz njegovu kosu.

Toliko se puta volim zagledati u njegove oči, duboke poput oceana, a blage, nježne, toliko odgovora na moja pitanja su mi dala.

Pričajući s njim, svaki put iznova i iznova oduševljavala me njegova široka lepeza znanja na svim područjima, olako bi poveo razgovor o bilo kojoj temi, fascinirala me njegova zainteresiranost za putovanja, ljude, viđenje dobrote u svakome, istinske ljudske vrijednosti. Fasciniralo me što ga nisu impresionirala materijalna dobra, ljudi s titulama, ljepotice sa oblinama, potreba da bude u središtu pozornosti. Skromnost mu je bila jedna od najvećih odlika. Nenametljivost također.

A imao se itekako čime pohvaliti, svojim uspjehom u poslovnom svijetu, svojim znanjem, svojim vještinama na raznim poljima. Ali nije. U tišini, daleko od svih, znao je i sam da nema potrebe nikome se dokazivati. Znao je i sam koliko vrijedi.

Njegove riječi pune nježnosti, ljubavi, koje bi mi svakodnevno iskazivao, riječi za koje sam mislila da postoje samo u filmovima, san su svake žene. Njegova djela, potreba da te usreći, odvede na mjesta koja si priželjkivala, da uživate zajedno u miru, u ljepoti prirode, ili koncertu, kinu, šetnji gradom, s rukom u ruci, ili zagrljeni, njegova djela su mi pokazala da bajke ipak postoje. Kada te rukom nježno pomiluje po licu, ili ujutro kad se probudiš, makne pramen kose s lica, pa ti se blago nasmiješi, sretan što si pored njega, u tebi izazove silu emocija, pa se rasplačeš od te siline, od te ljepote što obuzima te, od te ljubavi, za koju si sanjala.

Toliko snažnih emocija te može samo jednom u životu vezati uz nekog. Samo jednom. Samo jednom možeš toliko jako voljeti, dati se bez bojazni, i kada znaš da možeš biti povrijeđena, svejedno se daješ, jer vrijedi, svaka minuta sa tvojom savršenomo sobom toga je vijedna.

I kada te vozi na biciklu dok puše vjetar, i kada na klupi ti nježno uzme nogu u krilo, miluje ti stopalo, i kada ti napiše najljepšu pjesmu koju zamisliti možeš, i kada te probudi sa riječima od kojih ti srce zaigra, i kada se brine za tebe da li si gladna, i kada osjećaš koliko se lijepo tvoja ruka stapa samo i jedino s njegovom, ti znaš, ti jednostavno znaš….on je tvoj savršeni. Onaj o kome si toliko puta sanjala i maštala i prije nego što je ušao u tvoj život.

Samo….šteta što ja nisam bila ta koja je njemu savršena.

Facebook Komentari