Seve iskoristila Đoletovu pjesmu, a on ju gospodski ‘poklopio’

Severinine prijateljice i kolegice pokrenule su kampanju “I ja sam majka” kao znak podrške pjevačici koja “vodi bitku za sina”.

Podsjetimo, sutkinja Verica Nikić na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu donijela je privremenu mjeru prema kojoj će vrijeme s petogodišnjim Aleksandrom, Severine i Milana Popovića dijeliti napola.

Severina je njihovu kampanju s oduševljenjem prihvatila te joj je i sama dala svoj doprinos iskoristivši pritom pjesmu Đorđa Balaševića.

“Drage majke i očevi, bake, djede, tete, strine, stričevi i svi dobri ljudi koji ste se sami i dobrovoljno uključili u ovu priču, želim zahvaliti na bezuvjetnoj potpori i podršci.

Hvala na ovim prekrasnim fotografijama. Hvala mom dragom Đorđu Balaševiću na ovoj pjesmi. Nisam Severina, samo sam mama.” napisala je Severina na svojoj Facebook stranici, uz objavu videa u kojem pjeva Đoletovu “Uspavanku za dječaka”.

Ovim povodom preko Facebook profila svoje kćerke, oglasio se i sam Đorđe Balašević. U svom stilu, Balašević je opisao koliko je pjesma koju je Severina “posudila” osobna te kako “Uspavanka za dečaka” ipak nije “posuđena” uz Đoletovo odobravanje.

“Ne znam da li u nekom horoskopu postoji Godina Lopova? Ali mogao bih štošta reći o prethodnim decenijama. Sreo sam tipa koji je ne trepnuvši prekrstio Vasu Ladačkog u Sava Lađarski. Pa taj film nazvao “Jesen stiže, dunjo moja”. Sa neočekivanim nastavkom “Konji vrani”. I jednog drugog, koji je pod maskom poštovaoca napravio takozvani “tribute band”, lepio svoje plakate preko mojih, da bi čak jednom na svirku pozvao i Duju, da zameni svog pijanistu koji uzgred zarađuje glumeći Duju?

Navikao sam, dakle, da čerupaju Veliku Ribu Talenta. I dok ovo pišem, verovatno Razni Sezonci bez pitanja uredno izvode moje pesme, ali vadi me bar to što publika još uvek bez po muke razlikuje Pravog, od svih tih Kineskih Balaševića… No, sa Uspavankom je ipak nešto drugo…” navodi legendarni glazbenik.

Jedno je ako neko mazne batak sa astala iz “Al se nekad dobro jelo”, ili zaviri u karte “Bože zvanog Pub”, a drugo kad za jednokratnu upotrebu izdžepari stih iz zaljuljane kolevke, istaknuo je Đole, dodavši da su stihovi Uspavanke nešto kao mali srebrni češalj koji se ne provlači kroz baš svačiju kosu.
“Jedva sam je otpevao na probi u Beču, devedesetdevete, bio je to slom, sad znam, naprosto sam stao kad je trebalo izgovoriti “lavče moje”, i čitav minut nisam mogao ni da se pomerim, ni da izustim reč.” otkrio je svoje emocije utkane u jednu od njegovih najljepših pjesama.

Njegova kćer, Jelena (Beba) tada je bila teško ozlijeđena u nesreći, a Balaševića je vojska jedva pustila na dva dana preko granice kako bi vidio obitelj koju nije vidio više od mjesec dana.

” Izmislili smo taj “antiratni koncert” samo da iskamčimo potvrdu i da vidim porodicu koju nisam video više od mesec dana. Tih dana su srušili i treći most u Novom Sadu, prvo se rušila kuća, pa mostovi, sve se živo rušilo, samo smo mi nekim čudom ostali uspravni… Pričaće ti jednom svašta. Boljima se teško prašta… ” obrazložio je Đole.

“Uspavanka za dečaka” pjesma je nabijena silinom emocija koju je legendarni umjetnik otpjevao tijekom teškog životnog razdoblja. Stihovi koji su se izrodili iz patnje, boli i ljubavi, stihovi samo za njega, samo za njih. Međutim, pojedincima umjetnost ne znači previše…

“Mladom novosadskom režiseru smo, znači, lako oprostili što je kasnije svoj film nazvao “Uspavanka za dečaka”. Nije, kaže, imao pojma da postoji pesma sa tim imenom? Mlada hrvatska režiserka je imala pojma, čak je čula i za mene, producent je više nego uporno zahtevao da dopustimo da se numera koristi, i mislim da je bolje da ne proveravam da li su do kraja ispoštovali našu molbu i odluku? Bilo bi mi užasno neprijatno kad bih je ipak čuo u filmu…” navodi Balašević aludirajući na Severinino iskorištavanje njegove pjesme za svoju kampanju.
“No, jedno je sigurno: U životu najbolje prolaze oni koji se oslanjaju na vaspitanje. Onog drugog…I zato ne bih dalje o slučajevima i povodima… Mediji su tako zatrpani sekundarnim senzacijama i skandalima, da sam već neko vreme primoran da pratim samo granice do kojih ljudi mogu da se uzdignu, a ne i one ispod kojih mogu da se spuste…” navodi Balašević u svom obraćanju.

Njegove stihove brojni su pokušavali “posuditi” , možda i otpjevati u nadi da će napisano njegovim perom “ležati” i njima. Međutim, s Đoletovim pjesmama to ne ide tako lako.

“Ali ovaj Stari Ribar dovuče veliku ribu kadgod isplovi… I sad je već zaslužio da ga i ajkule i sitne čerupaljke malo ostave na miru?” zaključuje umjetnik čije stihove neki možda mogu “posuditi”, no ne mogu ih i otpjevati.

Facebook Komentari