Europska politika ogledalo profita

Piše: Dražen Prša

U političkim zbivanjima kojima u posljednje vrijeme intenzivno svjedočimo ne može se ne primijetiti kako Hrvatska ulazi u neku novu fazu. Javna komunikacija svih dosadašnjih vlada na čelu s premijerima uglavnom se svodila na onu – očekujemo, pretpostavljamo, vidjet ćemo, hoću-neću, na komunikaciju koja ostavlja dojam –nemam pojma ni gdje sam ni što želim, dojam slabosti, nedosljednosti koja bi vremenom prelazila u onu patološku zbog izostanka onog završnog okvira.

Pojavom Plenkovića pojavio se na ovoj našoj političkoj sceni i potpuno drugačiji profil političara. Na prvu premijer se ne razlikuje od drugih, no što vrijeme dalje ide razlika postaje sve očiglednija. Kao što „vidite“ ne spominjem Vladu jer ona nije bitna. Vlada je Plenković, ili Plenković je Vlada.

Mediji su prepuni tekstova o krizi Vlade, o Agrokoru koji će kad- tad doći na naplatu, o koaliranju ideološki u potpunosti različitih stranaka, o razrješenjima i postavljenjima…, no premalo o stvarnim razlozima zašto je tome tako.
Ako se sjećate Plenković se nemali broj puta pozvao na europske standarde. Nemali broj puta izrekao, i nije verbalno obmanjivao javnost da će promijeniti standarde na političkoj sceni i uvesti nove.

Tako poručuje kako Hrvatska mora biti civilizirana zemlja sa europskim standardima, ostavljajući prazan prostor i pitanje na koje točno standarde misli i jesu li oni dobri za nas. Da ga bilo koji novinar upita da objasni koji su to standardi dobili bi na prvu vrlo jasan odgovor. Istina je da politika nikada nije poznavala istinoljublje i da je podtekst, ono što ne čujemo, a što je za osjetljive uši i misli upravo ono što stoji iza svake političke poruke, posebno poruke koju premijer šalje.

Svijet i Europa već dugo doživljavaju promjene i te promjene sada su, čini se u potpunosti uhvatile i nas. Isplanirani, nametnuti sustav vrijednosti počinje pobirati svoj danak. Premijer je jednostavno Bruxelleski čovjek.
I drugi političari bili su Bruxelleski ljudi, ali Plenković s dobrim pozicioniranjem i iskustvom u EU parlamentu, diplomatskim sposobnostima, visokom razinom inteligencije, lucidnoššću, smirenošću i jasnom vizijom i zadatkom točno zna što i na koji način napraviti.

Recite mi jednog premijera koji je otišao pred Europsku komisiju i roku par sati riješio spor sa Slovenijom, odnosno sa sustavom kontrole na granici kojem smo nedugo svjedočili. Jedan ”mali” potez na koji bi realno trebali biti ponosni govori o puno toga. Premijer je pokazao i slučaju Janice kako institucije mogu odraditi svoj posao odmah. Apsolutno treba osuditi Torcidaše za ovakav čin, ali tada osuditi i sve ostale navijačke ili neke druge napade i vrijeđanja, a pri tom ne ugroziti Zakon i Ustav koji je u ovo slučaju ugrožen s petodnevnim zatvorom za prekršaj.
Premijer ne treba i rješava se svega što vuče na desnu orijentaciju, jer ista ne odgovara Bruxellu.

Domoljubno postaje nepoželjno, ruku na srce nikada nije ni bilo poželjno.

Ulaskom u EU koliko god je to mnogima pa i meni osobno bila dobra opcija kako bi se izvukli iz ove močvare u okruženju odrekli smo se suvereniteta i nacionalnog identiteta, a da nas pritom još uvijek svrstavaju na zapadni Balkan.

Ono malo političara što pokušava zadržati navedeno nestaje s političke scene, miču se. Hoće li se uspjeti vratiti i zadržati vrijeme će pokazati, no sa sadašnje pozicije teško je u to povjerovati. Plenković provodi europsku politiku koja se svodi na profit, a ta ista EU na to računa. Profitni interesi uvijek pod krinkom obavljanja djelatnosti od općeg društvenog interesa kako bi strane korporacije kroz koncesije, otkupile i otele zemljište, hrvatski teritorij. Tako se danas gubi suverenitet, jer više niste svoj na svome. Tako se izvlaščuje s vlastite zemlje. Računaju Plenković i EU na danas letargičnog, površnog čovjeka koji ne razmišlja. Takve nas i stvaraju.

Sjetimo se i govora iz 2011. godine Nigela Faragea o tome što nas čeka u EU.

„U Europskoj uniji ne postoji demokracija, naprotiv Bruxelles ju prezire… Sve rasprave koje vodite ovdje u Zagrebu i čitavoj Hrvatskoj, o lošoj vladi i nesposobnim političarima za mene su potpuno zdrave i normalne, jer još uvijek imate svoju vladu, imate svoju neovisnost, imate svoj identitet, svoj ponos i sve ste to platili krvlju. Sada ste spremni sve to odbaciti i postati provincija carstva koje se urušava“.

Mogli bi pisati i o Nedovršenom miru, o nalazima Komisije Instituta Aspen za Balkan, o ambicijama velikih sila da na Balkanu uspostave svoje sfere utjecaja; o vjerskim, kulturnim i nacionalnim proturječnostima koje se izazivaju i koje su dio dizajnirane politike.

Analitičari, novinari skloni su predviđanjima koja govore kako novoformirana vlast neće opstati, kako se samo radi o odgodi vremena za preslagivanje stvari koji ih očekuju. Osobno nisam sklon tome vjerovati. Povjerovao bih da se radi o nekome drugome, ali ne i o Plenkoviću. Patološki s početka teksta ili će biti ili ne, ali premijer će dati svoj završni okvir.

Facebook Komentari