Politički rariteti ili Realpolitik: Očajna vremena zahtijevaju očajničke poteze u zoru očajnika

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Tijekom 1980-ih kupio sam ploču „Beethoven: Rarities“ koja je sadržavala skladbe za mandolinu i klavir koje je Beethoven navodno skladao za nekog talijanskog majstora mandoline (koja je u Beču njegove mladosti bila popularan instrument viših staleža).

To mi se kao laiku izolirano zaista učinilo kao rijetkost. No raritet same pojave „Beethoven+mandolina“ brzo se rasplinuo kad sam te skladbe usporedio s ostatkom njegove glazbe i s tadašnjim hitovima za mandolinu. Pokušat ću pojasniti zašto sam se sjetio tog događaja baš danas (12. 06. 2017.).

Oba današnja postupka čine se kao rariteti. Je li moguće da se oni takvima samo čine i da se zaista radi o raritetima kao umijeću mogućeg u vrlo raritetnoj situaciji što te postupke čini redovitima, običnima ili u najmanju ruku ne-raritetnima?

Čini se kao raritet da ministar bez osobitih repova, poteškoća ili afera (Stier) daje ostavku i istovremeno ostaje član i politički tajnik stranke (HDZ). To je rijetko načelno za političku scenu, a još rjeđe za HDZ (vidjeli smo neki dan kako se HDZ-ov ministar znanosti i obrazovanja nakon 8 mjeseci rada 8 sati nije dao iz fotelje).

Paralelno tom navodnom raritetu skoro istovremeno zbio se drugi navodni raritet tj. to da zastupnici jedne stranke (Bauk et. al.) javno trpe uvrede na svoj i račun stranke (SDP) kako bi pokazali da zbog vrijeđanja nitko neće biti priveden, zatvoren i kažnjen. To je rijetko načelno za političku scenu, a još rjeđe za SDP (sjetimo se privedenih jer su zviždali Milanoviću).

Oba navodna rariteta navodno se klate između dva tumačenja. Prvi navodni raritet navodno se klati između toga da se radi o spašavanju među-stranačkog demokršćanstva i unutar-stranačke demokratičnosti HDZ-a i toga da se radi o spašavanju kancelara kao zastupnika desnog centra (ususret parlamentarnim izborima).

Drugi navodni raritet navodno se klati između toga da se radi o spašavanju slobode govora i suprotstavljanju verbalnom deliktu ili o spašavanju socijal-demokracije i kritičnosti SDP-a u trenucima ozbiljnog oslabljivanja partije (originalnost je u tome što HDZ-ovci to nikad ne bi mogli učiniti).

Oba navodna rariteta klate se između navodno izvornog i iskrenog poteza i navodno profinjenog politikantskog trika za prikupljanje naklonosti birača. Ipak, moguće je da su to rariteti samo izolirano, dok su u kontekstu očekivani potezi. Naime, ako je „HDZ-HNS Savez“ početna točka novog uzročnog niza, imamo dva tumačenja: jedno kojem je naricaljka „stabilnost pod svaku cijenu“ i drugo kojem je naricaljka „jagma za vlašću pod svaku cijenu“. Nastavak prve naricaljke je dodavanje „funkcionalnosti“ na „stabilnost“ (Stier), a nastavak druge naricaljke je dodavanje „samokritike“ na „politikantsku trgovinu“ i „međustranačku prostituciju“ (Bauk et. al.).

Ako se radi o nastavcima, onda blijedi rijetkost postupaka i oni postaju dosljedni oprečnim tumačenjima početka uzročnog niza. Istina, uzeti sami za sebe oni jesu rijetkost među sebi sličnima, jer rijetko u ovakvoj situaciji HDZ-ov ministar daje ostavku i jer rijetko u ovakvoj situaciji SDP-ov zastupnik potiče na javno vrijeđanje samoga sebe i partije.

Ali uzeti u kontekstu početka uzročnog niza („HDZ-HNS Savez“), oni su koliko god raritetni bili zaista promišljeni, redoviti i normalni jer postupiti nenormalno u nenormalnim okolnostima zaista je jedina normalna stvar za učiniti.

Stoga možda nije pametno nasjesti na to da se radi o rijetkim, nedajbože izvornim i iskrenim potezima. Oni su zaista raritetni uzeti sami za sebe, no u odnosu na svoj raritetni kontekst ti navodno raritetni postupci potpuno su normalni i redoviti.

Štoviše, nešto što se na prvi pogled čini „političkim raritetom“ u svom prirodnom kontekstu postaje sasvim prizemna „Realpolitik“.

HDZ-SDP su u škripcu. „Treće strane“ ne samo da su opstale, nego su se, proporcionalno svojoj moći, raširile na nacionalnoj razini, a pridodale su im se i horde „Nezavisnih“ i time ugrozile Ancien Régime HDZ-SDP-a. Očajna vremena zahtijevaju očajničke poteze u zoru očajnika dok u pozadini neki majstor svira Beethovena za mandolinu i klavir.

Facebook Komentari