Bivša ministrica pravosuđa o kupnji glasova: koje su posljedice kaznenog djela i kako riješiti problem

Bivša ministrica pravosuđa, Vesna Škare Ožbolt, gostovala je u Novom danu N1 televizije i komentirala aktualne političke događaje.

Kako komentirate slučaj plaćanja prijevoza glasačima iz Srbije i plaćanje 2000 kuna za glas? Glasače koje se na birališta dovozi autobusima imali smo godinama, zašto se to nije istražilo?

Kad bi se kronološki to pogledalo, negdje od ’97., ’98. godine, od lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih izbora, stizali su autobusi s biračima. Mi imamo i problem da su birački popisi vrlo neuređeni, nitko to nije kontrolirao, pa smo oko 2010. skupili hrabrosti početi čistiti biračke popise. Možda se broj autobusa smanjio, ali i dalje su stizali. Područje utjecaja na glas birača je tamna brojka, jer ne znate koliko takvih slučajeva ima niti se može otkriti dok birači sami to ne kažu. Ovi su to rekli, to je vrlo hrabro, vrlo odlučno i ovo je slučaj za DORH, da vidi postoji li zakon koji pokriva ovo kazneno djelo. Kod izbora za nacionalne manjine postoji određeni broj ljudi koji su promijenili izjašnjavanje iz jedne nacionalne manjine u drugu. Mi ne znamo kakve su nagrade, tko se krije iza toga, to je posao za istražna tijela, ali to je tamna brojka i to govore ovi podaci. Ljudi su u krizi, treba im novac i odlučuju se na to.

O kojem je kaznenom djelu riječ i tko može biti optužen, onaj koji nudi ili prima novac?

Naš kazneni sustav kažnjava i one koji daju i one koji primaju mito. Nažalost, ovih kaznenih djela je vrlo malo. Mislim da imamo jednu presudu Vrhovnog suda. Naše nevladine organizacije nisu dovoljno posvećene edukaciji birača, ukazati im na mogućnost da im netko pristupi, da novac za glas, što se događa. Ljudi to ne znaju, neki to rade čak iz zabave.

Mogu li političke stranke biti kažnjene?

Da i mislim da se to političke stranke u ovoj zemlji, bez obzira kako mi bili neuređeno društvo u tom pogledu, koje neprekidno zahtijeva jednu vrstu nadogradnje, ne bi usudile javno učiniti, nego bi to radile preko posrednika. Uopće nismo svjesni koliko takvih pojava ima od lokalne do nacionalne sredine. Popisi birača nisu ažurirani. Ovo je posao za DORH, prvo policiju pa DORH, da pokupe izjave, da istraže što se dogodilo, tko je naručitelj, tko nalogodavac, a sud treba brzo reagirati. Ovakve situacije treba prevenirati, pogotovo kad su postale javne i vidljive na način da se i sami birači očituju o tome.

Kako komentirate izjavu Milijana Brkića, koji je rekao da svi građani Republike Hrvatske imaju pravo doći glasati?

Imate ljude koji su na privremenom boravku u Njemačkoj, imate ljude koji imaju biračko pravo u Hrvatskoj, a žive u Bosni i Hercegovini, imate ljude koji imaju biračko pravo u Hrvatskoj, a žive u Srbiji. Nije nelegitimno ako taj birač sam kupi kartu i uputi se na autobusnu liniju u Hrvatsku glasati. Ako to plaća stranka, onda može biti sporno, jer se na taj način daje usluga biraču, koju on ne bi trebao sam po sebi niti tražiti. Biračko pravo je pravo svakoga čovjeka da dođe i glasa po volji i osobnom nahođenju.

U ovom trenutku nemamo ministra pravosuđa koji bi mogao riješiti ovaj problem…

Sva sreća pa je u ovoj zemlji sudbena vlast neovisna od izvršne i ovo je stvar za njih, a sud po ubrzanom postupku, koji se traži u ovakvim slučajevima, treba provesti postupak i donijeti odluke, koje moraju biti brze i kvalitetne, jer smo svako malo u izborima, ali i zbog političke kulture ove nacije, da ima što čišću boju samih izbora.

Dolazi i novi krug odlučivanja o parlamentarnoj većini, a odlukom suda povučena je optužnica protiv Tomislava Sauche, a istraga vraćena na izradu. Kako to komentirate?

Sve ovo je jedna koincidencija, splet okolnosti, vremena, slučaja. Slučaj Saucha ostaje kao predmet koji DORH vodi. Koliko je tu sam Saucha nešto dobio ili nije, jako je diskutabilno, budući da sudski postupak još nije ni krenuo, ali uvijek postoje špekulacije. Na području te čistoće provedbe izbora, koalicijskih dogovora, postkoalicija, svugdje imate prelaske iz jedne političke opcije u drugu, jedni su idealisti, drugi pesimisti, a sve se treba odvijati u okviru morala društva više nego zakona, jer zakon ne može predvidjeti sve moguće situacije koje se mogu dogoditi u ovoj zemlji.

Koliki je rok kad se istraga vraća?

U posljednje vrijeme imamo niz kriznih točaka u pravosudnom sustavu, toliko je toga sad već u lepezi smješteno u ruke DORH-a, teško da se može ovaj broj odvjetnika i tužitelja nositi s tim.

Jesmo li sve bliže novim prijevremenim parlamentarnim izborima i koliko je realno da se oni održe sredinom srpnja?

Sredina srpnja ove godine bio bi preran rok. Mislim da bi se oni teoretski i mogli održati, ali koji bi rezultat bio toga? Ljudi su zasićeni, umorni od gledanja poruka, slušanja kandidata i ako se dogode izvanredni izbori održat će se najesen, barem bi meni bilo to logičnije.

Facebook Komentari