Povećajte plaće: Kako objasniti paradoks da u zemlji nezaposlenih nema ljudi za rad u sezoni

Unatoč visokoj nezaposlenosti u Hrvatskoj, turističkom sektoru nedostaje oko 20 tisuća kvalificiranih radnika. Sindikalci poručuju da je rješenje u povećaju plaća i poboljšavanju radnih uvjeta u turizmu, piše Deutsche Welle.

Hrvatska je suočena s još jednim paradoksom: unatoč jednoj od najviših stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji, Hrvatsku ugrožava kronični nedostatak kvalificirane radne snage, i to u skoro svim gospodarskim sektorima.

Nedostatak kvalitetne radne snage osobito pogađa turizam kao stratešku gospodarsku granu, a ovaj paradoks može se objasniti činjenicom da poslodavci u turizmu traže iskusne i stručne radnike, a oni su u velikom broju potražili bolju budućnost u Irskoj i drugim europskim zemljama.

Turizam je u snažnom uzletu, a upravo u tom sektoru otvara se i najveći broj radnih mjesta, dok hrvatsko tržište radne snage više ne može zadovoljiti rastuće potrebe svog najpropulzivnijeg i najuspješnijeg gospodarskog sektora. Kako se procjenjuje, prošle je godine u turizmu manjkalo 15 tisuća sezonskih radnika, a ove se godine taj broj povećao na 20 tisuća radnika.

Turizam je najugroženiji sektor

Direktor specijalizirane riječke agencije za zapošljavanje “Posao i karijera” Bojan Lukša potvrđuje da je broj raspoloživih radnika, takozvanih sezonaca, u unutrašnjosti Hrvatske, osobito u Slavoniji, posljednjih nekoliko godina u velikom padu. Manjak radnika, po njegovom mišljenju, izravna je posljedica ulaska Hrvatske u EU, jer radnici u potrazi za boljim radnim mjestima i radnim uvjetima napuštaju Hrvatsku, ali i negativnih demografskih trendova, na što stručnjaci upozoravaju već godinama.

Ulazak Hrvatske u EU onemogućio je i dolazak radnika iz susjednih zemalja, osobito iz BiH, na rad u Hrvatsku, naročito u turizmu i brodogradnji, što je u ranijim razdobljima bilo uobičajeno. BiH, podvlači Lukša, nije dio europskog tržišta, a Hrvatska svojim radnim uvjetima i visinom plaća nije atraktivna radnicima iz drugih europskih zemalja. Rješenje vidi u aktivnijoj demografskoj politici i dodatnoj edukaciji radnika.

Umaška Plava laguna, hotelska kompanija koja upravlja s više od 20 tisuća turističkih postelja, zapošljava oko dvije tisuće sezonskih radnika, a još uvijek traži 200 sezonskih radnika za predstojeću špicu sezone.

“Radnicima nudimo kvalitetne mogućnosti za stjecanje radnih vještina i radnog iskustva. Radna mjesta otvorena su u Poreču i Umagu, smještaj i tri obroka dnevno su na trošak poslodavca, a uz sigurnu i redovitu plaću osigurana je i stimulacija za rad u srpnju i kolovozu”, kazala nam je voditeljica ureda za odnose s javnošću Plave lagune Eva De Zan Prusina, dodavši da o kvaliteti rada u Plavoj laguni najbolje govori činjenica da se veliki broj sezonskih radnika svake godine vraća u Plavu lagunu. Zapravo je riječ o tzv. stalnim sezoncima, radnicima sa stalnim ugovorom, kojima su radni staž i mirovinsko osiguranje plaćeni tijekom cijele godine, iako rade kraće od 12 mjeseci.

Uvoz radne snage?

Je li rješenje u povećanju kvota za strane radnike? Hrvatska vlada očito misli da nije, jer ni ove godine kvote za strane radnike nisu povećane, premda je već prošla sezona pokazala da Hrvatska nema dovoljno radnika u turizmu. Povećanju kvota za strane radnike protivi se i predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić, koji upozorava da je uvoz radne snage “najskuplje rješenje za poslodavca”.

“Rješenje ovog problema je u povećanju plaća i radničkih prava. Turizam je posebna djelatnost u kojoj je dobar radnik nezamjenjiv. Mnogi poslodavci u tom sektoru u nemogućnosti smanjenja drugih troškova i dalje pokušavaju štedjeti na radnicima i zapošljavaju isključivo sezonce, umjesto da zaposle kvalitetne kadrove na neodređen rok”, komentira za DW Andrić.

Slično razmišlja i Lukša, koji upozorava da one tvrtke koje su imale dobru kadrovsku strategiju i koje su vodile računa o ljudskim potencijalima i ulagale u svoje zaposlenike danas nemaju problema s radnom snagom, za razliku od onih koje tim pitanjima nisu posvećivale dovoljnu pažnju. “Te tvrtke danas se suočavaju s manjkom kvalitetne radne snage”, ocjenjuje Lukša i dodaje kako je s višom plaćom danas lakše dobiti boljeg radnika, ali to više nije jedini uvjet. Kuhar zaposlen preko njegove agencije, primjerice, ima plaću od osam tisuća kuna, što nije visoka plaća, ali dnevno radi osam sati i organizacija rada je takva da radnici nisu preopterećeni, a imaju i besplatan smještaj i hranu.

Plaće u turizmu zaostaju 17 posto

Sindikalac Andrić, međutim, stavlja naglasak upravo na povećanje plaća, tvrdeći da konobari prosječno primaju između četiri i pet tisuća kuna neto, kuhari od 3,5 do pet tisuća, a sobarice od tri do četiri tisuće kuna.

“Premda plaće u turističkom sektoru zaostaju za prosjekom plaća u gospodarstvu za čak 17 posto, poslodavci su nakon tri kruga mukotrpnih pregovora, na jedvite jade, pristali na povećanje od samo 1,7 posto”, ističe Andrić, koji upravo u mizernim plaćama vidi glavni razlog što je sve manje mladih zainteresirano za ugostiteljske škole.

“O tome svjedoče poluprazni razredi u ugostiteljskim školama, jer mladi su svjesni da u toj struci nemaju nikakvu perspektivu. Rad od nekoliko mjeseci ne osigurava život od 12 mjeseci, a takvi radnici ne mogu podizati kredite i razmišljati o zasnivanju obitelji. Zbog toga mladi u sve većem broju napuštaju Hrvatsku”, navodi Andrić, koji ipak ističe i jedan pozitivan primjer. Riječ je o porečkom Valamaru, najvećoj turističkoj kompaniji u zemlji, za koju Andrić kaže da svoje radnike plaća daleko više od ostalih poslodavaca u turizmu.

Iz Valamara su nam precizirali da su njihove plaće 29 posto više od prosjeka turističkog sektora i šest posto više od hrvatskog prosjeka, uvjeravajući da je stvaranje poticajne korporativne kulture, u kojoj su gosti i zaposlenici na prvom mjestu, dio njihove “misije”.

Valamar želi biti prepoznat kao “najpoželjniji poslodavac u turizmu”, što iz te kompanije ilustriraju činjenicom da se gotovo 65 posto sezonskih radnika svake godine vraća u Valamar, a udio lokalnih zaposlenika je čak 75 posto. Sezonski radnici u Valamaru su stalni sezonci, koji rade minimalno devet mjeseci u godini, a imaju i cjelogodišnji staž i prihode, uz jamstvo posla sljedeće tri godine.

Poslodavac im pomaže i u rješavanju njihovih kreditnih i drugih financijskih potreba, a tvrtka brine i o kvalitetnom smještaju svojih radnika u moderno uređenim jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama s vlastitom kupaonicom, televizorom i hladnjakom.

“Valamar je zato danas vjerojatno jedina tvrtka u ovom sektoru koja nema problema s radnom snagom, dok će nekim drugim kompanijama proći sezona, a da neće uspjeti naći potrebne radnike”, zaključuje Andrić.

Facebook Komentari