Ivan Škorić potpredsjednik HGK za poljoprivredu, gostovao je u programu N1 televizije.
Pratite sve oko Agrokora. Involvirani ste na više načina u ovu priču. Vidjeli smo da su mali dobavljači se uspjeli izbroiti na listi prioriteta za isplatu. Kako to komentirate?
Mi smo se kao Komora uključili za te male dobavljače i OPG-ove. To su tisuće koje ne mogu svi doći na sastanak pa smo ih mi zastupali. Mislim da je dobro da su oni došli na red da im se nešto plati jer bi ih puno propalo. U interesu im je da zadrže policu i bitan im je Konzum. Kataklizma bi nastala da nisu ove mjere poduzete i bile bi teške posljedice.
Čuli smo i mišljenja da je trebalo biti i alternativnog rješnja. Puno je trgovačkih lanaca dostupno. Je li moguće da su bili ucjenjivani od drugih lanaca?
Ne vjerujem da su ucjenjivani, ali sigurno da je tu trebalo vremena da se nađe novi kupac. Ne ide to preko noći. Ne možete tako brzo to napraviti. Sad svi traže drugog kupca ali vjeruju da će Konzum opstati i da će restrukturiranje uspjeti.
Kako postaviti red dobavljača kojima će se isplaćivati? To je jedno od prvih pitanja koje je stavljeno pred Ramljaka.
Imam malo drugačije mišljenje što bi trebalo napraviti. Ja bih zamrznuo sve dobavljače, a novu robu trebalo je plaćati odmah. Mislim da je to bio i prijedlog banaka prije zakona. Tako bi svi dobili novac friški, a stari dug možete platiti samo iz prodaje imovine i profita. Kako profit napraviti? Treba ući u bilancu svake firme, naparaviti biznis plan i onda ono što je pozitivno ostaviti, a ono negativno rezati. Iz tog plusa vraćati one stare dugove. Ako je dobit ove godine par milijardi kuna – znači toliko ćete vratiti duga, a nova roba se plaća odmah. Mislim da bi na to pristali i dobavljači. Ima firmi koje imaju poteškoća zbog Agrokora mislim da su im banke bile spremne pomoći.
Ja sam bio zatupnik toga da nema prelijevanja novca iz tvrtke u tvrtku. Sve tvrtke moŠkoraju biti financijski samostale tako da nema prelijevanja. Onaj biznis koji ne ide, njega se gasi. To je stalan proces u takvim velikim sistemima gdje ima putno tvrtki. Niti jedan sistem nije vječan. Svaki ima početak i kraj. Mi teško prepoznamo kad sistem počne propadati. On ima rast i vrijednost rasta, dođe stagnacija i onda dolazi do pada. A kod nas je problem u Hrvatskoj prepoznati kad dolazi taj pad. Kod nas se ide do dna, dok ne padneš u bunar pa se teško vratiti natrag.
Bili ste predsjednik Uprave Belja. Imate iskustva u realnom sektoru. Što se dogodilo s Beljem? To je ipak jedan brend.
Prvo restrukturiranje koje smo radili bilo je u Našicecementu koje je također trebalo ići u stečaj. Restrukturiranje je bilo i financijsko i kadrovsko i operativno. 2005. sam došao u Belje s istim zadatkom od Todorića da napravimo restrukturiranje Belja. Ovim načinom kojim sam maloprije rekao. Sve negativno se gasi i reže. Ostaje samo ono što donosi dobit jer samo tako možeš napraviti restrukutriranje.
Mislite li da je Todorić krenuo prebrzo u ekspanziju?
Agrokor se preinvestirao. To je klasika problema u cijeloj Hrvatskoj. Mislim da se to i s Agrokorom desilo. Bio sam tamo 2,5 godina i krenulo se s intenzivnim investiranjem. Meni se neke stvari nisu svidjele pa sam otišao. Način financiranja tih investicija. Neke su se farme čak finacirale iz leasinga. Meni to nije odgovaralo pa sam otišao raditi drugdje.
