Vozači Tiska u očajnom vapaju: Maltretiranja, prijetnje otkazom i kršenje zakona

Sindikat Hrvatskog vozača objavio je priopćenje u kojem se žale na uvjete na poslu, izazvane trenutnim stanjem Agrokora. Shodno tome, jedni od najnezadovoljnih su oni vozači zaposleni u Tisku. 

Vijesti.hr doznaju da su kiosci Tiska prazni, da robe nema i da svi ustežu. Ljudi su počeli masovno odlaziti iz Tiska, a veći dio posla se obavlja kao noćni rad, praznicima i za te uvjete radnici nisu plaćeni i vozači nemaju beneficiju. Vozači za to optužuju menadžere koji se rotiraju. Kako kažu, radnici su dobivali dnevnice u zamjenu za prekovremeni rad, a čak i rukovoditelji imaju službene aute.

“Direktori se samo bore za radna mjesta. Šefovi nas tjeraju da jedan vozač vozi rutu za dvojicu, da se svjesno krši Zakon. Jedan mladi vozač razbio je 12 boca vina u vožnji i traže da to plati on ili će dobiti otkaz”, doznaje se.

Vijesti.hr doznaju kako su ljuti jer su direktori u Agrokorovim tvrtkama ostali isti, a radnicima u nekim centrima samo odjednom kažu da zatvaraju centar u Puli i da od sljedećeg mjeseca rade u Poreču.

Isto se događa u Slavonskom Brodu gdje im samo dođu i kažu “Od prvog u mjesecu radite u Osijeku”. Vozači tvrde da se tako radnike žele natjerati da sami daju otkaze.

Doznajemo kako je situacija u Velpro-u također napeta, a skladišta su i dalje prazna, a ljudi u strahu počinju tražiti drugi posao. U Puli iz iste tvrtke su ostali na ulici jer im je rečeno da mogu ići raditi u Poreč.

Siniša Švarc iz Konzuma za Vijesti.hr tvrdi da je situacija u Konzumu ista kao i u Velprou.

Priopćenje sindikata Hrvatskog vozača prenosimo u cijelosti:

Ne možemo i nećemo ostati suzdržani, iako su za to stvorene pretpostavke i očekuje se od svih sudionika da šute i čekaju.

Sve ove godine se šutjelo i čekalo i sada vidimo gdje nas je sve to dovelo. Radnici predvođeni Sindikatom hrvatskih vozača ne šute i jasno iznose trenutno stanje.

Tvrtke u sustavu Agrokora, a i sam Agrokor bile su orgaizirane na ‘direktorskom sustavu’, nema područja u kojem nije bio imenovan barem jedan direktor za nešto, nema regije u kojoj nije imenovan direktor, nema područja poslovanja i djelatnosti za koju nije imenovan direktor, nema centra koji nema direktora i tako za svaku tvrtku. Naravno, onda se sve to ponavlja i za sam Agrokor. Pored toga moramo kazati da su postojali i dalje postoje predsjednici uprava društva koji su opet oko sebe okupili određeni menadžment.

Do sada smo imali prilike čuti da je samo predsjednika uprave Agrokora zamijenio vladin povjerenik, a svi drugi uglavnom su ostali na pozicijama na kojima su se trenutno zatekli.

Naime, sustav upravljanja tvrtkama unutar koncerna Agrokor bio je organiziran na način da su se menadžeri samo rotirali po tvrtkama unutar koncerna Agrokor. Što samo po sebi može dati odgovor na pitanje kako se uspjelo toliko zadužiti kod dobavljača. Jednako tako odgovorno tvrtdimo da je to bio i jedan od razloga zbog kojeg se uopće nije moglo razgovarati o boljim pravima radnika jer je bilo gotovo nemoguće doći do nekog tko je relevantan razgovarati o radnicima i njihovim problemima. A kada se uspjelo doći do pozicije razgovora, sve se svodilo na to da su tek preuzeli policiju i da nisu odgovorni za postupanja svog prethodnika.

Postojali su tu i dalje postoje osobe u Agrokoru koje su vodile računa da sa svojim saveznicima drže prava radnika u nekom stanju koje nije bilo najlošije, ali nije bilo ni ništa posebno.

To je bio način držanja radnika u poziciji čekanja, jer se sustavno govorilo da je stanje trenutno teško i uvijek se nešto čekali kako bi se uopće moglo razgovarati o bilo kakvim promjenama.

Potrebe za promjenama očite su u svakom pogledu, od toga da su radnici dobivali dnevnice u zamjenu za prekovremeni rad, do toga da pojedini radnici u ovom slučaju, vozači zaposleni u dioničkom društvu Tisak d.d. nemaju radni staž s uvećanim trajanjem, iako na to imaju zakonsko pravo.

Gdje smo danas? 

Nažalost ne znamo da je bilo tko s direktorske pozicije dao otkaz ili ostavku, dapače, svjedočimo tome da su se svi jako dobro uhvatili za stolice i čekaju da vide tko će se uspjeti zadržati na kojoj poziciji, a tko će u napad na otpremnine.

Teret trenutne situacije i dalje nose radnici koji vrijedno obavljaju svoje radne zadatke, od prodavača koji su nasmiješeni, ljubazni i očigledno zahvalni kupcima koji su unatoč svemu opet na njihovim prodajnim mjestima, preko vozača/dostavljača koji se trude i dalje biti točno i precizni na svakom utovaru i istovaru, pa sve do radnika u proizvodnji, skladištima i tako dalje, koje ni ne vidimo.

Isti ti radnici, nakon obavljenog posla, vraćaju se svojim domovima i preko medija uspijevaju i pokušavaju doći do informacija što će sutra biti s njima.

Nažalost to je stvarnost, jer nikada nisu imali pravu informaciju, a nemaju je ni danas.

Pred njima su i u ovom trenutku ostali zahtjevi za preraspodjelom radnog vremena, točnije da u sezoni rade duže, kako bi van sezone dobili slobodne dane, što je samo po sebi suludo u situaciji kada se ne zna hoće li dobiti plaću i za prethodni mjesec koji su odradili, a kamo li što će s njima i njihovim plaćama biti sljedeće godine za koju bi sada trebali sakupljati sate rada.

Obzirom da je prema dostupnim informacijama komplentna imovina tvrtki u sustavu koncerna Agrokor prezadužena, moramo biti jasni i reći da je jedini kapital kojim rapsolažu tvrtke unutar koncerna – upravo taj ljudski potencijal, upravo ti vrijedni i marljivi radnici”.

Facebook Komentari