Mediji pišu o spasitelju Agrokora Anti Ramljaku, evo što je sve radio do sada i što mu zamjeraju

Tradicionalni izbor osobe godine u Hrvatskoj prije nekoliko dana izgubio je svaku draž. Tu će titulu zasigurno ponijeti konzultant Ante Ramljak (50) pod ‘samo’ jednim uvjetom – da spasi koncern ‘Agrokor’ i njegove sastavnice od propasti, piše Slobodna Dalmacija.

Kakve su šanse za Ramljakov pothvat, sagledavajući dosadašnju karijeru tog rođenog Splićanina, diplomiranog ekonomista i poslovnjaka s radnim stažom od 25 godina?

Uz početnu ogradu, jasno, da vjerojatno nitko u hrvatskom biznisu, pa ni Ramljak, nije nakupio iskustvo dostatno za nošenje s izazovima brodoloma kompanije poput ‘Agrokora’, s dugom od šest milijardi eura i s više od 100 tisuća radnika, dobavljača i poslovnih partnera ‘navezanima’ na taj sustav u Hrvatskoj, ali i u još nizu zemalja.

Prvo ime koje je značajno za Ramljakovu karijeru je zagrebačka tvrtka ‘Investco’, prvo društvo za trgovanje vrijednosnim papirima u našoj zemlji, osnovano još 1990.

Iako aktualni povjerenik za ‘Agrokor’ nije bio među osnivačima ‘Investcoa’, uglavnom se ne spori da je jedan od najzaslužnijih za razvoj i neke od najprominentnijih referenci tvrtke koja je u proteklim godinama odradila oko tri milijarde eura vrijedne poslove. Među poslovne pothvate Ramljaka, koji se ‘Investcou’ priključio 1992., ubrajaju se prvo izdanje municipalnih obveznica za grad Zadar, plasiranje korporativnih obveznica ‘Tankerske plovidbe’, vlasnička preuzimanja u domaćoj prehrambenoj industriji i prodaja ‘Zagrebačke pivovare’ nizozemskom ‘Interbrewu’.

Iz sadašnje perspektive potonji Ramljakovi poslovi ne zvuče kao ‘top’ akvizicije, no kada se stave u kontekst devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su tržište kapitala, ulazak stranih kompanija u zemlju i korporativni iskoraci tvrtki bili u povojima, stvari stoje potpuno drugačije.

Uostalom, on se u tom biznisu našao u počecima, kada se stječu najvrednija saznanja o odnosima na tržištu, pa ne čudi da ga je 1999. bečka ‘Bank Austrija Creditanstalt’ pozvala da isti posao počne raditi u njezinoj tvrtki kćeri za Hrvatsku ‘CAIB’.
U ‘CAIB’-u je Ramljak član, pa predsjednik uprave, a u pridruženom društvu ‘CAIB Investu’ član Nadzornog odbora.

Kasnije je, doduše vrlo kratko, radio i u tvrtki ‘Alpe Adria Poslovodstvo’, poduzeću pod kontrolom klagenfurtske ‘Hypo banke’, pa se može kazati da je Ramljak imao prilike raditi i na počecima ekspanzije austrijskog kapitala u Hrvatskoj, ali i šire.

Što je također dragocjeno iskustvo za čovjeka na poslovnoj sceni Hrvatske od 1990. do danas.

Za austrijske vlasnike u ‘CAIB’-u radio je, među ostalim, na investicijama u jugoistočnoj Europi u telekomunikacijama, bankarstvu, energetici, brodogradnji i osiguranju. Sveukupno je u austrijskog grupaciji proveo devet godina, iz ‘CAIB’-a prelazi 2007. k Borislavu Škegri, bivšem ministru financija i potpredsjedniku Vlade, koji se u tom trenutku ‘zahuktava’ u privatnom biznisu kroz investicijski holding ‘Quaestus’.

Kod Škegre je Ramljak, kako navodi u službenom životopisu, ‘aktivno uključen u praćenje i nadziranje svih Quaestusovih projekata, kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj regiji’.

Iz te formulacije nejasno je koliko Ramljak snosi odgovornosti za uspjehe i neuspjehe ‘Quaestusa’, a među neuspjesima je svakako najveći pobačaj ‘Metronet Telekomunikacija’ u kojem Ramljak od kolovoza 2008. do travnja 2012. obnaša dužnost člana Nadzornog odbora.

Poslovne ambicije ‘Metroneta’, osnovanog 2005., bile su u to vrijeme jedne od najintrigantnijih na rastućem telekomunikacijskom tržištu, ali i na tržištu kapitala.

Prema poslovnim izvješćima ‘Metroneta’, tvrtka je namjeravala uzeti dvadeset do trideset posto tržišta pružatelja telekomunikacijskih usluga gospodarstvu, ali se nagađalo i o puno većim ambicijama i planovima. U svakom slučaju, u lipnju 2013. zatražili su predstečajnu nagodbu, prijavivši dug od čak 597 milijuna kuna!

O tome koliki je udio u poslovnim promašajima ‘Metroneta’ Škegrinih savjetnika, nadzornika i upravljača, mišljenja se razilaze.
Neki od tadašnjih sudionika na telekomunikacijskom tržištu u neslužbenim razgovorima ukazuju na mogućnost da su ključne pogrešne odluke ‘Metroneta’ donesene i prije ulaska ‘Quaestusa’ u društvo.

– To je na ‘papiru’, u tome trenutku, izgledalo perspektivno i logično, ali je kasniji razvoj događaja pokazao da su se u ‘Metronetu’ naprosto ‘preigrali’.

Imali su, primjerice, ambiciju pokriti 85 posto svih poslovnih korisnika na području Hrvatske, te oko 55 posto kućanstva u svim urbanim središtima Hrvatske. Sve to do 2010… – prisjeća se jedan od naših sugovornika iz telekomunikacijskog biznisa.
U stečajnoj nagodbi ‘Metroneta’ ‘Quaestus’ je prijavio 41 milijuna kuna, da bi na kraju dobio 11 milijuna, i to kroz dionice ‘Metroneta’.

Ramljak iz ‘Quaestusa’ odlazi 2011., a iduće godine sjetio ga se novoizabrani prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Uzima ga za savjetnika, postavlja u Nadzorni odbor HEP-a i člana Uprave Centra za praćenje investicija u energetskom sektoru (CERP).

S političkim padom Čačića, zbog odlaska na odsluženje zatvorske kazne za skrivljenu prometnu nesreću u Mađarskoj u kojoj su za život teške ozlijede zadobili Gyorgy Liptak i Imrene Antal, i Ramljaku je istekao ‘rok trajanja’ u državnoj administraciji. Iz Nadzornog odbora HEP-a, primjerice, uklonjen je u lipnju 2014.

Nakon angažmana kod Čačića, Ramljak se vraća privatnom biznisu i konzaltingu, pa je tako 2015. bio uključen u spašavanje šibenskog TLM-a.

– Ramljak je, koliko mi je poznato, bio angažiran da osigura kredit ili neki drugi izvor novca za obrtna sredstva TLM-a kako bi se premostile poteškoće u poslovanju. Kako to nije uspio osigurati, tako je i prestala potreba za njegovim uslugama – prisjeća se jedan od sindikalista u ‘TLM’-u Zdravko Burazer.

Budući da Ramljak, kazao nam je Burazer, u okviru svog savjetničkog angažmana u TLM-u nije bio zadužen za problematiku koja bi se odnosila na prava radnika, poput pregovora o novom Kolektivnom ugovoru ili ispunjenju radničkih prava iz tog ugovora, radnici i sindikalisti nemaju s njim iskustva.

Priča se, međutim, o visokim honorarima koje je Ramljak dogovorio s Upravom i vlasnicima TLM-a za svoje usluge.

– Ne mogu o načinu njegova rada ništa kazati. I do mene su došle informacije da se radi o savjetničkom honoraru od više tisuća eura mjesečno, ali ne mogu o tome ništa više reći. O tome bi nešto više mogli znati oni koji su ga doveli u TLM, tadašnja Uprava ili vlasnik – kaže Zdravko Burazer.

U svakom slučaju, Ramljak u ‘TLM’-u nije položio ispit za ‘spasitelja’ posrnule tvrtke, no imenovanje u ‘Agrokoru’ ukazuje da mu nije bio ni potreban.

Posljednjih mjeseci Vladin povjerenik u ‘Agrokoru’ radio je u tvrtki ‘Texo Management’, no u javnosti je više bio prisutan kroz estradne rubrike zbog ‘ljubavnih romansi’. No, vrijeme slatkog života, za one, dakako, koji su ga uopće mogli iskusiti, ipak je iza tranzicijske Hrvatske, a što slijedi, kako u Ramljakovu ‘Agrokoru’ tako i šire, nitko s sigurnošću ne može predvidjeti.

Facebook Komentari