Prljavi veš predaka: Prekupac koji gradi državu može ju samo preprodati, ali nikako izgraditi

Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Kad je nešto u biznisu urgentno, kao što je ovih dana urgentno da se onog tamo kolovođu Isusa, koji prevrće štandove, rastjeruje prekupce i mjenjače novca oko hrama, što prije optuži, privide, osudi i smakne, onda se to rješava preko noći kao u filmu „Margin Call“ (J. C. Chandor, 2011.) u kojem se radi o „Budi oprezan!“, raketnom znanstveniku, suludom vlasniku i umirućem psu na Wall Street-u.

Stvar s Agrokorom navodno je od početka bila ne samo žurna, nego i ekspeditivna, jer par glava treba urgentno pasti i to što dublje to bolje, ali nasuprot tome razvlači se već tjednima, a počinje i mjesecima. Toliko o urgentnosti u Hrvata ili kako bi rekao iskusni M. Račić, Hrvati su u biznisu malo nonšalantni ili easy going.

Urgentna situacija razvukla se u krizni događaj, a krizni događaj u osjetljiv proces restrukturiranja što je suvišan tehnički naziv za rezanje svega suvišnog i iracionalno razvijenog, a proces je toliko usporen da ćemo prije vidjeti travu kako raste, nego prvu supstancijalnu promjenu u Agrokoru. Da se tkogod od inventivnih medijskih osoba na početku dosjetio tiskanju novinskog lista (doslovno), portala, radijske ili televizijske rubrike „Agrokorni vjesnik“, vjerojatno bi uz sav rizik ostvario i zavidan profit, jer bi sve vijesti kojima smo svakodnevno obasipani bile sasvim dostatne za cijeli medij.

Takav zamišljeni medij imao bi sve: ozbiljne poslovne analize činjenica i predviđanja i to po područjima poslovanja (menadžment, HRM, marketing, financije, računovodstvo, bankarstvo itd.), vijesti iz kulture, vijesti iz športa, osmrtnice, pa čak i humor kojim su na račun Agrokora preplavljeni portali i društvene mreže, a u tom području po skromnom mišljenju autora ovog teksta prednjači članak sa Sprdex-a pod naslovom „Mladić nakon radnog vremena ostao zatvoren u Konzumu pa umro od gladi“.

No kao i svaki (ne)ozbiljan medij u RH, prvih par stranica bilo bi rezervirano za politikantske promašaje i selska naklapanja nadristručnjaka, a u nedostatku relevantnih čak i onih izvučenih iz naftalina. U toj rubrici moglo bi se pročitati sve i sva, napose od najave pa do provedbe tzv. „Lex Todorić“ kojim HDZ čini istovremeno salto mortale pod utjecajem samoproglašenih stranačkih ekonomskih stručnjaka i nastoji oprati prljavi veš svojih predaka. Ta je ta rubrika zaista samo rubrika lošeg humora zamaskirana u politikantski žargon.

Radi se o tome da su vicevi na račun Lex Todorića uglavnom promašeni jer je to zakon o sistemski relevantnim (značajnim) velikim kompanijama (trgovačkim društvima), a ne o slučajno relevantnim, srednjim i malim kompanijama i obrtima, a najmanje o dugovima fizičkih osoba, npr. o elementarno nepravedno blokiranima. Sasvim je druga stvar što je pisac zakona elementarno nepismen pa piše sistemski što dolazi od grč. sunistanai (posložiti, organizirati, kombinirati), a što je jednoznačno hrvatskoj riječi sustav (sustaviti, staviti zajedno po nekom redu), pa je nejasno zašto ne piše sustavno značajnim ili sustavno važnim?

Riječ značajnim je namjerno napisana kako bi se ostavio ogroman prostor za manipuliranje s kompanijama manjim od Agrokora kako bi se dakako politikom a ne tržišnom devizom odlučivalo o sljedećim slučajevima, a bit će ih, tako mi svega bit će ih.

Ukratko, već u samom nazivu zakon je pisan namjerno suvišnom tehničkom terminologijom i namjerno nejasno. Što dalje u samom zakonu piše prepuštam nomotehničarima i velebnim stručnjacima. Svima onima i svakome ponaosob koji su šutjeli ko zaliveni od 1976. kad je kompanija osnovana pa do nedavno, tj. barem od 1990-ih na ovamo, a sad su odjednom svi veliki eksperti.

Mene bi osobno bilo sram u toj situaciji, a da se stvar tiče moje struke, ne započeti nakon desetljeća šutnje današnju velebnu izjavu riječima – Ispričavam se na tome što sam godinama šutio, ali sad ću progovoriti. ili sl. Očito nam se oblici života i kulture bitno razlikuju i dijele nas svjetovi. No i te ljude treba razumjeti. Nije lako jasno, analitički i argumentirano progovoriti o škakljivoj temi i svoju stručnost dovesti na kocku pred „okom javnosti“ i izazvati „jal i mržnju moćnika“ prikazavši ih u najmanju ruku kao nerazumne ljude.

No ti stručnjaci, a u struku se ovdje neću miješati, kao što se svi danas miješaju, pa čak i velebni tuzemni intelektualci koji o gospodarstvu znaju manje od mene ili od kumice na Dolcu koja ponekad u poredbi s njima zvuči kao doktorica znanosti iz područja financija, čak i dan danas ostaju u plićaku i na površini vjerujući kako mogu hodati po vodi bez da zagrebu površinu i malo zaprljaju ruke.

Niti ovdje ne treba biti okrutan, jer i za korjenitu kritiku i zaključke također je potrebna neka vrsta intelektualne hrabrosti koja će nadjačati strah od velikih razočaranja. Ovdje vrijedi sljedeće pravilo: ako nisi spreman na velika razočaranja, ne kopaj duboko.

No ne treba očajavati u ova mračna i mučna korizmena vremena. Pomislimo samo na šunku, mladi luk, pisanice, zečeve i sve što pripada Uskrsu. Možda je čak i to licemjerno jer to neće moći barem 1.000.000 državljana RH koji si neće moći priuštiti uskrsnu košaricu, vjerojatno zato što su primali velebne nadnice radeći za Agrokor i slične kompanije. U tom svjetlu prigodnom se čini jedna uskrsna prispodoba.

Ako tkogod izgrađuje Hrvatsku preprodajom jaja, kako ju je to izgradio osim ako se pod izgradnjom ne misli to da je: osiromašio onoga od koga je kupio jaja, prevario onoga kome ih je preprodao i ostvario zaradu isključivo samome sebi bez čak i slučajnog dobra bilo kome drugome, a najmanje Hrvatskoj? Ili kraće: Prekupac koji gradi državu može ju samo preprodati, ali nikako izgraditi. Eto, preprodaja se upravo zbiva pred našim očima. Sve to skupa odlazi u bescjenje. Nacija sitnih selskih prekupaca drugačiju državu nije niti zavrijedila, a pranje prljavog veša naših predaka na neki je način pranje nogu našim potomcima ili bi to barem trebalo biti kako nas je naučio onaj tamo graditelj, sin Marijin (Mk 6:3, naime, grč. tektōn u Isusovo je vrijeme prema nekim stručnim mišljenjima značilo majstor ili graditelj koji obavlja male i velike poslove gradnje koristeći drvo, kamen i ponekad metal). U ovo mučno vrijeme koje takvo i treba biti ili kako pjeva neponovljiva i neizostavna Josipa Lisac „Nema sunca mrak je svud…“.

Facebook Komentari