MOST-ov ideolog Ivica Relković analizira šanse nezavisnih lista na lokalnim izborima, pa i šanse Brune Esih

Izborno zakonodavstvo pogoduje strankama, a na sve moguće načine otežava politički život i političku utakmicu nezavisnim listama. Onog trenutka kad je pojam „nezavisnih“ postao hit čak se i naziv lista na izbornim listićima promijenio u naziv kojeg ni nezavisne liste često ne znaju „iz cuga“ ponoviti: „kandidacijska lista grupe birača“. Kao što vidite iz naziva listi nestao je pojam „nezavisni“. Moraju za kandidature skupljati više potpisa negoli je potrebno za osnivanje stranke! Moraju prijavljivati svoja financijska izvješća čak i ako ne prime ni jednu jedinu kunu, a kazne za propust su veće nego za odgovorne osobe u strankama. Na listićima ne mogu imati nikakav naziv svoje liste nego onu spomenutu neprivlačnu konstrukciju: „kandidacijska lista grupe birača“, piše MOST-ov ideolog Ivica Relković na svom blogu.

Istodobno etablirane stranke na svoje liste stavljaju „nezavisne“ i njima se kite. Bruna Esih je bila nezavisna kandidatkinja na HDZ-ovoj listi za parlamentarne izbore, a sada je na sebe privukla fokus javnosti jer se želi kandidirati za gradonačelnicu Zagreba, nasuprot HDZ-ovu kandidatu. Iza Ivana Vrkića kao nezavisnog na zadnjim su se lokalnim izborima „skrili“ SDP i HNS u Osijeku i dobili gradonačelnika proširivši vlastiti izborni potencijal.

Uza sve to, nakon svakih je lokalnih izbora sve više nezavisnih lista. I počele su se povezivati. Nezavisne liste osjećaju da su sve snažnije, ali istodobno traže najbolji model vlastitog međusobnog povezivanja. Bilo je dosad nekoliko pokušaja povezivanja. Najpoznatija je Nezavisna lista Stipe Petrine u Šibensko-kninskoj županiji te Most nezavisnih lista na nacionalnoj razini. Ali prva je dosegnula svoj županijski limit, a druga je danas za nezavisne liste limitirana nacionalnim rejtingom koji je daleko niži od pojedinačnih potencijala srednje razvijenih, a kamoli jačih nezavisnih lista u svojim mjestima. Zato je upravo nezavisnima s najvišim ciljevima to ime teret, odnosno minus, a ne plus. Pitanje povezivanja nezavisnih lista tako je i dalje otvoreno.

Ono za što nezavisne liste nikada nisu imale vremena (zbog svojeg uskog fokusa dominantno samo na svoje mjesto) posvješćivanje je ukupnosti nezavisne scene. Nezavisne liste često ne znaju ni koliko je takvih lista u vlastitom okruženju, još manje u županiji, a nacionalnu inventuru nikada nisu ni pokušali staviti na papir. Pa, hajdemo to učiniti.

Kad je riječ o gradovima i općinama, Hrvatska ima 556 jedinica lokalne samouprave (128 gradova i 428 općina, pri čemu grad Zagreba ima status županije), a na zadnjim lokalnim izborima pojavilo se čak 490 nezavisnih lista! Ali sljedeći je podatak još frapantniji: njih 406 je prešlo izborni prag!

Najveći broj nezavisnih lista, kao što smo u prošlom tekstu i naznačili, bio je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih čak 88, od kojih je 65 prešlo prag (županija ima 55 gradova/općina). Druga po redu je Primorsko-goranska županija s 49 nezavisnih lista od kojih je 41 prešla prag (županija ima 36 gradova/općina). Treće mjesto, i to smo već rekli, zauzima Istarska županija s 44 nezavisne liste od kojih je čak 40 prešlo prag (a županija ima 41 grad/općinu)!

Dvije najslabije županije bile su Virovitičko-podravska s 5 nezasvisnih lista,od kojih su 3 prešle prag (u županiji sa 16 gradova/općina) i Požeško-slavonska sa 6 lista, od kojih je 5 prešlo prag (u županiji koja inače broji 10 gradova/općina). Ali, paradoks – ili ohrabrenje za nezavisne županijske sinergijske liste – baš je u ovoj nezavisno „slaboj“ županiji, jer ta nerazvijena nezavisna scena nije spriječila pojavu županijske nezavisne liste (preciznije „kandidacijske liste grupe birača“) i njezin prijelaz županijskog izbornog praga! Osvojila je, naime, 5,80% županijskih glasova u županiji s minorno razvijenom nezavisnom scenom!

Pa hajdemo sada vidjeti koliko je, uz ovih 490 gradskih/općinskih lista bilo i županijskih nezavisnih lista (grad Zagreb kao specifikum, jer se u njemu ne mogu sinergijski „zbrajati“ nezavisne liste kao u gradovima/općinama neke županije, potpuno izostavljamo iz fokusa). Iako je rijetko gdje bila riječ o stvarnom udruživanju gradskih/općinskih lista (osim dijelom u Šibensko-kninskoj županiji), nego više o „privatnim nezavisnim listama“ samih nositelja, ipak je broj županijskih nezavisnih lista bio velik: 19 lista. Njih 9 je prešlo prag, dok 10 nije.

Od onih koje su prešle prag isključit ćemo nezavisnu listu Ante Đapića (Osiječko-baranjska županija) i Mirka Duspare (Brodsko-posavska županija), jer su njihovi „nezavisni“ rezultati plod prethodnih pravaških pozicija. Sinergiju nezavisnih nisu postizale ni liste Rene Sinovčića u Zadarskoj županiji (5,30%), ni Pere Vićana u Dubrovačko-neretvanskoj (on je svoju početnu dubrovačku nezavisnu listu registrirao kao stranku Dubrovački demokratski sabor te osvojio 9,54%). Njihov rezultat je izvorno njihov (ma što to značilo), a ne plod povezivanja nezavisnih lista. Iz logike povezivanja nezavisnih isključit ćemo i spomenutu županijsku nezavisnu listu iz Požeško-slavosnke županije (5,80%), jer je tu riječ o individualnoj inicijativi poduzetnika koji je u maloj županiji prešao prag vlastitom snagom, a ne sinergijom nezavisnih. Sad su ostale još 4 nezavisne liste koje su prešle prag i koje mogu pokazati određene modele povezivanja nezavisnih.

Most nezavisnih lista prijelaz praga osigurao je već glasovima iz Metkovića i dodatnim glasovima iz drugih mjesta zbog same prijave nezavisne liste pod registriranim imenom (u formi stranke, ali bez stranačkog naglaska). Ukupno je dobio 5.789 glasova (9,97%) te ostvario treći županijski rezultat bez sinergijskog spajanja glasova s ostalim nezavisnim listama kojih je u županiji bilo ukupno 20. Bio je to bljesak dotad „anonimne“ nezavisne liste iz drugog po veličini grada u županiji koji je bio dovoljan za značajan županijski rezultat. Model povezivanja s drugim nezavisnim listam je međutim izostao.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji sinergiju je više činilo ime don Ivana Grubišića i njegov prethodni građanski aktivizam, nego stvarno povezivanje nezavisnih lista (iako je djelomično došlo i do toga). No, rezultat od 15,05% samo je pokazao koliki je velik prostor za nezavisne u toj županiji. Tome se treba dodati i činjenica da je još 5 nezavisnih lista bilo u toj županiji, od kojih treba spomenuti listu Anđelke Visković koja je na temelju svojih splitskih glasova došla do 3,97% županijskog postotka te kaštelansku listu Josipa Berketa (tada nezavisnog gradonačelnika) koji je do županijskih 2,50% došao jednostavnom copy-paste tehnikom dominantno svojih kaštelanskih glasova. Tako da moramo reći da ove tri liste nisu primjer nezavisnog udruživanja, iako je županijski potencijal bio daleko iznad 20% za nezavisne.

U Šibensko-kninskoj županiji dogodio se primjer prvog organiziranijeg udruživanja nezavisnih – i to na dvije odvojene platforme! Jedna je platforma osebujnog Stipe Petrine koja je postigla županijski sinergijski rezultat od 16,51%. U njegovu slučaju mjesto iz kojeg dolazi nije moglo donijeti više od 1/8 ukupnih županijskih glasova, pa možemo govoriti o vertikalnoj sinergiji nezavisnih glasova iz cijele županije (uz sigurni učinak i njegovog osobnog profila na rejting liste). Druga nezavisna platforma u županiji je „Loza“. Ta je platforma izašla u 9 gradova/općina u županiji, pri čemu je u općini Ružić čak i pobijedila, u Unešiću postigla visok rezultat, a još u 5 mjesta prešla prag. Dva mjesta u kojima nisu prešli prag (Šibenik – 2,93% i Knin – 3,61%) koštala su ih i županijskog prijelaza praga (4,64%). Ove dvije platforme imale su „nesreću“ da se pokrenu u istoj županiji, pa je jedna od njih ostala za malo „kratka“ na županijskoj razini, a druga malo „srezana“ za veći rezultat. Naime, njihov zajednički kapacitet bio je 21,15%. Kad dođemo do analize rezultata te županije u cijelosti vidjet ćemo da su te dvije platforme zaista „pokupile“ gotovo sve gradske/općinske nezavisne glasove, pa čak i županijski podigle sinergiju za 1.000 glasova više. Pouku iz ove županije možda danas izvuče neka druga županija ili čak više njih ili gotovo sve…

Poticaj tome možda će dati posljednji primjer iz Koprivničko-križevačke županije. Na zadnjim lokalnim izborima pojavila se u Đurđevcu nezavisna lista Željka Lackovića i osvojila 1.063 glasa (31,90%). U Koprovnici se pojavila nezavisna lista Mladena Švace s osvojenih 735 glasova (7,72%). Uz relativno slabu nezavisnu scenu u toj županiji ipak je njihova zajednička županijska nezavisna lista (kojoj je na čelu bio dr. Mijo Bardek) osvojila solidnih 3.160 glasova (7,52%). U međuvremenu su se izbori u Đurđevcu ponovili gdje je Željko Lacković onih 1.063 glasa podebljao za dodatnih 700 glasova (ukupno 1.766), a zatim to potvrdio i ulaskom u Hrvatski sabor na posljednjim parlamentarnim izborima. Sada je potencijal nezavisnih u toj županiji najmanje udvostručen. Stvar je samo u realizaciji cjelovite županijske nezavisne sinergije i može se govoriti o uspjehu koji će ovu županiju u potpunosti politički „pretumbati“.

Sve u svemu dođe li do županijskih povezivanja autentičnih izvornih nezavisnih lista Hrvatska će se u jednom trenutku snažnije promijeniti nego što se to dogodilo na zadnjim (duplim) parlamentarnim izborima. Naime, ova je parlamentarna promjena još uvijek možda samo „balon“ bez ravnomjerne svehrvatske baze i teritorija, dok bi promjena odozdol bila kapilarna promjena političkog krvotoka u cijeloj Hrvatskoj. Za takav scenarij u ovom trenutku nisu pripremljene ni velike stranke ni sama javnost, pa bi uspjeh mogao biti iznenađujuć.

(Analize posljednjih lokalnih izbora po županijama koje slijede pokazat će kapacitete nezavisne scene u svakoj od njih. Prva na redu je Primorsko-goranska županija.)

Mozak operacije i glavni ideolog MOST-a Ivica Relković podnio ostavku u Kovačićevom ministarstvu, evo zašto

Facebook Komentari