Bilten mržnje i nasilja: Pupovčev SNV optužio Plenkovića za rehabilitaciju ustaškog režima

Retorika kojoj smo prijašnjih godina najčešće mogli svjedočiti u desno orijentiranim medijima u 2016. je postala dio naše svakodnevnice, a njezini su autori postali relevantni faktori u kreiranju javnog mnijenja, stoji na početku izvješća SNV-a u biltenu broj 10 pod naslovom: Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016.

Ostatak Uvoda izvješća prenosimo u cijelosti:

Dokazuje to čitav niz javnih okupljanja, grafita na ulicama hrvatskih gradova, povika na stadionima, ali i diskriminatornih, revizionističkih izjava koje nerijetko dolaze od visokih državnih dužnosnika.

Pored povratka retorici karakterističnoj za period ratnih devedesetih, godinu koja je iza nas obilježila je i politička nestabilnost. Nakon dugotrajnih pregovora, Hrvatska je na samom početku 2016. dobila novu vladu, sastavljenu od desnih stranaka Domoljubne koalicije okupljenih oko hdz-a Tomislava Karamarka i Mosta nezavisnih lista – nove političke opcije koju u najvećoj mjeri čine nekadašnji lokalni dužnosnici.

Na funkciju premijera postavljen je Tihomir Orešković, kanadski poduzetnik hrvatskih korijena, za kojeg najveći dio građana nikada ranije nije čuo.

Najviše negativnih reakcija izazvalo je imenovanje dvaju ministara, Mije Crnoje kao ministra branitelja i Zlatka Hasanbegovića kao ministra kulture. Nakon što je otkriveno da je lažirao prebivalište, Crnoja je uskoro pod pritiskom javnosti dao ostavku, no u svom se kratkom ministarskom stažu uspio založiti za objavu registra agresora na Hrvatsku i registra izdajnika nacionalnih interesa te za provedbu lustracije na svim razinama.

Za ostavku se pak nije odlučio Hasanbegović, koji je u maju 2015. godine kao povjesničar i dopredsjednik Počasnog bleiburškog
voda na javnoj televiziji otvoreno kazao: “Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojem su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska (…) Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu.” U tom je periodu gostovao i u emisiji Bujica, gdje je kazao da je državno pokroviteljstvo nad komemoracijom za žrtve ustaškog logora smrti u Jasenovcu “problem” i ustvrdio da se na njoj “ne komemorira žrtva, ne osuđuje počinitelj zločina, već se ona zloupotrebljava za rehabilitaciju jugoslavenskoga komunizma”.

Hasanbegović, inače bivši član radikalno desnog hčsp-a, u centru se pozornosti našao u februaru 2016. godine kada je tjednik Novosti objavio fotografiju iz 1993. na kojoj ovaj pozira s ustaškom kapom u društvu Velimira Bujanca, urednika i voditelja spomenute šovinističke Bujice.

U istom broju Novosti objavljen je i njegov tekst iz 1996. godine iz časopisa Nezavisna Država Hrvatska u kojem ustaše naziva herojima, mučenicima i šehidima1. Njegova kulturna paradigma, temeljena na nacionalizmu i antikomunizmu, najviše se odrazila na medijsku politiku.

Osim u sektoru neprofitnih medija, koji je zbog Hasanbegovićeve odluke ostao bez sredstava iz proračuna, do promjena je došlo i na Hrvatskoj radioteleviziji (hrt), javnom servisu koji je, kao u devedesetima, ponovno postao bastion nacionalizma i klerikalizacije.

Zbog radikalnog zaokreta udesno hdz-a na čelu s Karamarkom, na red je došao i pokušaj zabrane pobačaja, a obustavljena je i reforma obrazovanja na kojoj je radio tim pod vodstvom Borisa Jokića.

U pitanje su dovedena djelovanja Vijeća za elektroničke medije (vem) i Agencije za elektroničke medije (aem), kao i djelovanje Ureda pučke pravobraniteljice čiji godišnji izvještaj nije prihvaćen u Hrvatskom saboru, uz argumentaciju
da posvećenost zaštiti prava manjina ugrožava prava većine te da je većinski narod taj kojemu prijeti stvarna opasnost. Sve je to, uz zatiranje rada alternativnih organizacija i liberalnijih novinara na hrt-u, dovelo do pobune kulturnih radnika.

Nezadovoljstvo političkom situacijom iskazano je 1. juna, kada se u znak podrške cjelovitoj kurikularnoj reformi na trgovima hrvatskih gradova okupilo preko 50.000 građana.

Za to vrijeme u javnom je prostoru bujao govor mržnje, u najvećoj mjeri usmjeren protiv Srba i zagovornika antifašizma. Zbog toga je Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća (snv), još početkom godine predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović uputio privatno pismo u kojem je naveo da je više javnih osoba, novinara, glumaca, režisera, vjerskih vođa, političara i aktivista za ljudska prava doživjelo prijetnje i izljeve mržnje – od Mirjane Rakić, Olivera Frljića, Nine Violić i Zorana Pusića do mitropolita Porfirija.

Predsjednica mu je uskoro uputila iznenađujući odgovor, i to putem svoje službene stranice. Naime, u njemu je kao žrtvu napada predstavila sebe, a osobe koje je Pupovac istaknuo u pismu označila je odgovornima za “provociranje, iritiranje pa i vrijeđanje najvećeg dijela hrvatske javnosti”, optuživši ih pritom za “neistinito prikazivanje i izrugivanje Domovinskom ratu, nijekanje stvarnosti, a implicitno i same ideje hrvatske države”.

Neprijateljsku atmosferu prema Srbima dodatno je potpirio godišnji izvještaj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), u kojem se ističe zabrinutost zbog “iskazivanja velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području rh”, a koje je “sve više zamijećeno među mlađom populacijom”.

Bez dodatnog pojašnjenja ove tvrdnje u izvještaju se istodobno navodi da “ekstremistička scena u rh, s lijevih i desnih ideoloških polazišta, nema značajniji potencijal ugrožavanja sigurnosti”.

Zbog snažnog revizionističkog stava Vlade kojim se de facto težilo izjednačavanju zločinačke Nezavisne Države Hrvatske (ndh) i socijalističke Jugoslavije, a što je na kraju u javnosti rezultiralo ublaživanjem naravi ustaškog režima, predstavnici žrtava Drugog svjetskog rata i antifašisti u aprilu su odbili sudjelovati na državnoj komemoraciji u Jasenovcu.

Godine 2016. Hrvatski je sabor ponovno postao pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, a bila je to i godina u kojoj je Županijski sud u Zagrebu pod vodstvom Ivana Turudića poništio presudu iz 1946. godine kojom je nadbiskup Alojzije Stepinac osuđen na 16 godina zatvora.

Smirivanju situacije nisu pridonijele osude situacije u Hrvatskoj koje su dolazile od brojnih međunarodnih organizacija i stranih veleposlanika, kao ni stavovi članova Mosta na čelu s Božom Petrovom, koji su se izbjegavali formalno izjašnjavati o tzv. ideološkim pitanjima.

Iz njihove je kvote na mjesto doministra turizma postavljen Robert Pauletić, bivši urednik huškačkog Slobodnog tjednika, koji se 2008. godine javno pohvalio da je napustio hotel u kojem su odsjeli srpski turisti.

Svoje vrijednosne stavove uskoro su izrazili i istaknutiji pojedinci te stranke: Ines Strenja Linić, koja je ratnog zločinca Mirka Norca nazvala herojem, Nikola Grmoja, koji je izjavio da je “spreman za dom” i Vlaho Orepić, koji je kao ministar unutarnjih poslova iskoristio period predizborne kampanje za brisanje nevažećih prebivališta i poručio da će Srbi
zbog toga ostati bez uporišta za korištenje ćirilice u Vukovaru.

Ionako nestabilnu vladu, u kojoj je svoje mjesto našao i ekstremno desni hsp dr. Ante Starčević (hsp AS), dodatno je poljuljalo otkriće tjednika Nacional, koji je u maju objavio dokaze da se Karamarko zbog poslova svoje supruge nalazi u sukobu interesa.

Nakon svega, Sabor je u junu izglasao nepovjerenje Oreškovićevoj vladi, a Karamarko, koji je obnašao dužnost njezina potpredsjednika, uskoro je dao ostavku na mjesto predsjednika hdz-a. Na čelo te demokršćanske stranke potom je izabran
europarlamentarac Andrej Plenković, jedini kandidat na stranačkim izborima, za kojeg je rijetko tko vjerovao da će se u tako kratkom roku naći na premijerskom mjestu.

Iako je u dijelu javnosti prevladavalo mišljenje da će na prijevremenim parlamentarnim izborima održanim početkom septembra većinu glasova dobiti sdp na čelu sa Zoranom Milanovićem, to se nije dogodilo. Naime, taj je bivši premijer tokom kampanje napravio pogrešan korak.

Kako dokazuju snimke kasnije objavljene u medijima, Milanović je u augustu sudjelovao na sastanku s predstavnicima veterana tokom kojeg se razmetao šovinističkom retorikom.

Mislivši da će se tako valjda dodvoriti desnom biračkom tijelu, na sastanku je političko vodstvo Srbije nazvao “šakom jada”, a Plenkovićevu majku “vojnom lekarkom”.

Iako je na izvanrednim izborima održanim 11. septembra hdz ponovno osvojio najveći broj glasova, ni ovoga puta nisu imali većinu potrebnu za sastavljanje vlade.

Međutim, nakon kratkih je pregovora nova vlada ponovno sastavljena dominantno od članova hdz-a i Mosta, a podršku su joj pružili i predstavnici nacionalnih manjina.

Novi premijer, Andrej Plenković, u tom se procesu odlučio za eliminaciju Zlatka Hasanbegovića s ministarskog mjesta, pa Hasanbegović sada – uz Milijana Brkića, Brunu Esih, Željka Glasnovića i Stevu Cleja – u Hrvatskom saboru
predstavlja radikalnije desno krilo.

Unatoč načelnoj borbi protiv rigidne desnice unutar hdz-a, ta je stranka i za Plenkovićeva mandata nastavila zagovarati borbu protiv “svih totalitarizama”, što u praksi predstavlja rehabilitaciju ustaškog režima.

Dokazuje to spomen-ploča koju su u novembru u centru Jasenovca, nedaleko od nekadašnjeg logora smrti, podigli veterani Hrvatskih obrambenih snaga (hos) u znak sjećanja na 11 poginulih suboraca.

Na njoj se nalazi ustaški pozdrav “Za dom spremni” kojim su u ndh potpisivani genocidni zakoni pod kojima je najmanje
80.000 ljudi u Jasenovcu odvedeno u smrt.

“Što se tiče samoga pozdrava, on ima dvostruke konotacije. Ima jasne konotacije u Jasenovcu na ustaški režim, na logor u Jasenovcu koji može vrijeđati žrtve, njihove obitelji i apsolutno dijelim taj stav. Međutim, isto tako, to je ploča koja je
postavljena poginulim hrvatskim braniteljima. Zbog toga sam ja rekao da to nije pitanje na koje možemo tako jednostavno odgovarati”, komentirao je Plenković taj slučaj i zatim najavio osnivanje povjerenstva koje bi trebalo “na racionalan, staložen način razmotriti odgovarajuće institucionalne i zakonske okvire kako bi se u pluralističnoj atmosferi društvo odredilo prema simbolima totalitarnih režima”.

I dok očekujemo uspostavu tog povjerenstva koje bi trebalo donijeti sud o ionako nizom zakona zabranjenom ustaškom pozdravu, spomen-ploče s istim pokličem počele su nicati i u ostalim dijelovima Hrvatske.

Sve to na kraju godine koju su obilježili nikad veći broj slučajeva napada i prijetnji upućenih na račun Drugih, prije svega Srba, i nikad glasnije promoviranje ustaštva uz istodobno demoniziranje antifašističkih vrijednosti.

Dokazuju to i podaci koje snv i Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke (sdss) u Hrvatskom saboru prikupljaju od 2014. godine.

snvbilten

Cijeli bilten možete pročitati OVDJE.

Facebook Komentari