Evo tko su ljudi u vrhu srbijanske vlasti iz “odeljenja za asanaciju bojišta” koji su sudjelovali u zločinima na Kosovu i prikrivaju ih

Za uklanjanje dokaza o zločinima tijekom rata na Kosovu, preciznije, o operaciji prikrivanja tijela kosovskih Albanaca, Fond za humanitarno pravo (FHP) kao odgovorne je, imenom i prezimenom, naveo 110 osoba, piše Radio Slobodna Europa.

FHP je istražne organe u Srbiji pozvao da ispitaju navode iz Dosjea “Uklanjanje dokaza o zločinima tokom rata na Kosovu: Operacija skrivanja tijela” i da odgovorne privedu pred lice pravde.

FHP je na upite Ministarstvu odbrane o tome tko su bili komandanti takozvanih “odeljenja za asanaciju bojišta” u tadašnjoj Vojsci Jugoslavije i gdje se sada ti ljudi nalaze, dobivao odgovore da je riječ o tajnim i povjerljivim podacima, čijim bi se otkrivanjem ugrozila privatnost osoba o kojima je riječ i ugrozila sigurnost zemlje i operativna sposobnost Vojske.

I RSE je Ministarstvu obrane uputio ista pitanja, ali je odgovoreno da će biti proslijeđena nadležnima.

U spomenutom dosjeu Fond za humanitarno pravo navodi da je prikrivanje zločina bio državni plan skovan još u ožujku 1999. godine i da su u njemu sudjelovali resori javne i državne sigurnosti MUP-a Srbije i Vojska Jugoslavije preko svojih odjeljenja za asanaciju terena.

Kao porazno po srpsku državu i društvo FHP navodi činjenicu da nitko za to do dana današnjeg nije odgovarao.

Ali, ne samo da nijedan komandant brigade ili odreda posebnih jedinica policije nije dospio na optužnicu, već su pojedini još u najvišim organima vlasti ili rukovodstvima vladajućih političkih stranaka.

U Glavnom odboru vladajuće Srpske napredne stranke je, recimo, Goran Radosavljević Guri, komandant Žandarmerije, čija odgovornost za slučaj ubijene braće Bitići, i dalje nije pravosudno istražena, a Nikola Šainović, haški osuđenik za ratne zločine, čim se 2015. godine vratio iz zatvora, postao je član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije.

O odnosu vlasti prema ljudima osuđenim za ratne zločine rječito svjedoči i činjenica da su Bratislav Gašić i Nikola Selaković, tadašnji ministri odbrane i pravde u Vladi Srbije, u prosincu 2015. godine državnim avionom iz Haaga u Srbiju dovezli generala Vladimira Lazarevića, koji je pušten na slobodu posle odslužene dvije trećine kazne od 14 godina.

Priređen mu je i svečani doček na aerodromu “Konstantin Veliki” u Nišu.

General Lazarević je, podsjetimo, osuđen po zapovjednoj odgovornosti, kao komandant Prištinskog korpusa, a potom i komandant Treće armije Vojske Jugoslavije, tijekom sukoba na Kosovu 1998. i 1999. godine.

Božidar Delić, član Srpske radikalne stranke, zatim Srpske napredne stranke, da bi se 2011. ponovo vratio radikalima, danas je zastupnik u Skupštini Srbije.

Delić je nekadašnji komandant 549. brigade Vojske Jugoslavije, odgovoran za područje Suva reka, Orahovac, Prizren i Đakovića, gdje je sa samo mjesec i po dana, od 24. ožujka do 10. srpnja 1999. ubijeno 2174 civila, od kojih je 459 nađeno u masovnim grobnicama u Srbiji.

Fond za humanitarno pravo je protiv njega polovinom 2008. godine podnio kaznenu prijavu, kasnije još dvije, ali do danas se ne zna što je po toj prijavi učinjeno. Sam Delić za RSE negira svoju odgovornost za zločine i prikrivanje zločina na Kosovu.

Tu je i slučaj Momira Stojanovića, koji je nakon izbora postao zastupnik vladajuće Srpske napredne stranke i predsjednik skupštinskog Odbora za kontrolu službi sigurnosti.

U veljači 2015. godine je Interpol na zahtjev EULEX-a za njim raspisao “crvenu” međunarodnu tjeralicu zbog sumnje za ratne zločine počinjene na Kosovu 1999. godine. Kako je objašnjeno na sajtu Interpola, riječ je o najvišoj razini potrage koji podrazumijeva da se “tražena osoba locira i uhiti”.

Krajem listopada 2015. je u “Dosijeu Reka” Fond za humanitarno pravo Stojanovića označio kao jednu od ključnih figura jednog od najtežih ratnih zločina na Kosovu.

Nije nikakvo iznenađenje što su se odgovorni za zločine i prikrivanje zločina našli u vrhovima vladajuće većine, konstatira Filip Švarm, urednik tjednika “Vreme”.

“Nad tim ne možemo biti začuđeni jer je upravo vladajuća većina devedesetih godina zastupala tu nacionalističko-šovinističku i ratno-huškačku politiku. Nikola Šainović i jest bio u SPS-u (Socijalistička partija Srbije), a to što kažem za socijaliste, svakako pripada i naprednjacima (SNS)”, navodi Švarm, te dodaje:

“Pogledajte karijere njihovih vodećih ljudi: govorim o Aleksandru Vučiću, Tomislavu Nikoliću, Maji Gojković i drugima. Devedesetih su oni bili članovi Srpske radikalne stranke, odmah iza Vojislava Šešelja u hijerarhiji te partije. Dakle, ti ljudi odgovorni za ratne zločine i njihovo prikrivanje pripadaju istom korpusu. Imate osuđenog ratnog zločinca – Veselina Šljivančanina na tribini SNS-a u Beškoj – pa, Šljivančanin i pripada toj publici.”

Naprednjaci su, kaže sugovornik RSE, napravili otklon od radikala i devedesetih godina, kako bi došli na vlast i ostali na njoj, ali ističe da svi znaju što su ti ljudi radili u to vrijeme. Štoviše, dodaje Švarm, oni danas tvrde da je 5. listopad najveće zlo koje se dogodilo Srbiji i da je sve što su radili devedesetih bilo ispravno.

Smišljeni bijeg od odgovornosti

Koliko se neprocesuiranje odgovornih za prikrivanje žrtava ratnih zločina na Kosovu može pripisati političkim pritiscima na Tužilaštvo i sud za ratne zločine?

Sve što se tiče pravosuđa u posljednjih nekoliko godina, skoro i u nekoliko desetljeća, jest stvar političkog pritiska, posebno kad se radi o suočavanju s ratnim zločinima u kojima su žrtve neki drugi, a ne pripadnici srpske nacije. A o samostalnosti pravosuđa, pa i njegovog dijela vezanog za ratne zločine, ne može se govoriti, kaže za RSE Vesna Rakić Vodinelić, profesorica prava na sveučilištu Union.

“Vi ste mogli vidjeti da sada doskorašnjeg tužitelja za ratne zločine Vladimira Vukčevića u Odvjetničku komoru nisu primili zbog nekog novog vida moralno-političke podobnosti za koju su ti isti ili oni koji su suglasni s njima tvrdili da je bila vezana za komunizam i nestala. Dakle, nije nestala”, ocjenjuje Rakić Vodinelić, te ističe:

“Stvar je u tome što ovo društvo, naročito državni organi ovog društva, gotovo nikad, osim izuzetaka, nisu pokazali spremnost da se suoče s tim najmračnijim elementom naše prošlosti, a to je suočavanje sa odgovornošću visokih policijskih i vojnih oficira za ratne zločine koji su počinjeni na području bivše Jugoslavije, uključujući i ratne zločine na Kosovu i njihovo prikrivanje.”

U posljednjih 16 godina, od kraja rata na Kosovu, na teritoriju Srbije otkrivene su četiri masovne grobnice koje sadrže 941 tijelo Albanaca ubijenih na Kosovu, navodi se u dosjeu Fonda za humanitarno pravo.

VIDEO Srbijanska vlast skrivala stravične zločine na Kosovu – operacija spaljivanja ubijenih civila Albanaca i masovne grobnice

Facebook Komentari