Prof. Lovrinović u opsežnom tekstu pokazuje da guverner HNB-a Vujčić nema pojma o nekim temeljima ekonomije

ivan lovrinovic

Prof. Ivan Lovrinović iz stranke Promijenimo Hrvatsku u opsežnom tekstu na fb-u dokazuje da guverner HNB-a Boris Vujčić nema pojma o nekim temeljima ekonomije.

GUVERNERU, NE DRŽITE MI LEKCIJU DOK RAZARATE OVU ZEMLJU

Iskreno žalim i osjećam se pomalo neugodno kao sveučilišni profesor i zastupnik u Hrvatskom Saboru da sam prisiljen hrvatskoj javnosti pokazivati kako guverner Hrvatske narodne banke ne poznaje temeljne računovodstveno-financijske kategorije (kapital, kapitalni račun, prihodi, rashodi, pozitivne i negativne tečajne razlike i financijski rezultat poslovanja HNB-e).

Budući da se guverner HNB-e Boris Vujčić u svom intervjuu tjedniku “Globus” poslužio metodom javnog blaćenja i sramoćenja usmjerenog na rušenje mog ugleda i ljudskog dostojanstva na osobnoj razini, dobar kućni odgoj i potreba za civiliziranim komuniciranjem nameću mi obvezu da mu, istine radi, adekvatno odgovorim.

Guverneru HNB-a moram priznati i odati priznanje na otvorenosti i iskrenosti kad izjavljuje da; “Centralni bankari mogu napraviti više štete nego dobra…Nema tog ministra koji može toliko naštetiti gospodarstvu kao loš centralni bankar”, jer smo upravo mi u Republici Hrvatskoj svjedoci koliko je štete hrvatskom gospodarstvu u proteklih cca 22 godine učinila HNB, ustanova kojoj je upravo Vujčić na čelu (što u funkciji zamjenika guvernera, a što u funkciji guvernera HNB – više od 16 godina). To je nažalost najtočnija i najvrjednija konstatacija guvernera u odgovoru na brojna pitanja novinara u cijelom predmetnom intervjuu.

Da podsjetim čitatelje. Vujčić se obrusio na mene zbog moje ideje da se oko 10 mlrd kuna s kapitalskog računa HNB-a koje predstavljaju višak rezervi i dobiti transferira njihovom vlasniku – državi, odnosno Republici Hrvatskoj čime bi se mogao otkupiti udio MOL-a u INI, ili riješiti mnogi drugi problemi. Guverner Vujčić navodi da je to nemoguće i da ja ne razumijem osnove središnjeg bankarstva. On smatra da je novac koji se nalazi na tom računu sapunica, odnosno da je riječ o obračunskim kategorijama. U nastavku ću se koristiti što razumljivijim izrazima kako bi neekonomisti mogli jasno razumjeti o čemu se radi.

A sada prijeđimo na meritum stvari; kada guverner govoreći o financijskom poslovanju HNB-a kaže:”nerealiziranim pozitivnim tečajnim razlikama, odnosno neto rezultatu s osnova usklađivanja vrijednosti bilance stanja s promjenama tečaja” dakle, po guverneru Vujčiću pri tome se radi o: “isključivo o obračunskim nerealiziranim kategorijama čija namjera je pokrivanje općih rizika djelovanja HNB-a putem uključivanja istih u kapital, a ne realiziranoj dobiti koju je netko zaradio, temeljem zakonskih odredbi zadržao, pa je stoga potrebna omogućiti isplatu vlasniku”.

Guverneru HNB, jeste li svjesni činjenice da ste prethodnim riječima u predmetnom intervjuu novinaru Globusa govoreći o deviznom poslovanju i tečajnim razlikama u HNB pokazali drastično neznanje koristeći termine poput: “nerealizirane pozitivne tečajne razlike…s osnova usklađivanja vrijednosti bilance stanja s promjenom tečaja”. To su potpuno nepoznati izrazi u financijsko-računovodstvenoj terminologiji Republike Hrvatske i Europske Unije.

Usudio bih se pretpostaviti da ste možda krivo informirani, financijski neupućeni ili su Vas možda zavarale okolnosti da se takav sličan izričaj nalazi nažalost i u sada važećem Zakonu o HNB-i koji je također pogrešan i protivan domaćim računovodstvenim propisima kao i odredbama Međunarodnog računovodstvenog standarda br.21 (MRS 21- Učinci promjene tečaja stranih valuta) kao i Međunarodnog standarda financijskog izvješćivanja (radi čega bi trebalo donijeti novi Zakon o HNB budući da je u koliziji sa više od 10 hrvatskih Zakona te više Uredbi EU).

Gospodine guverneru, materija o računovodstvu s deviznom komponentom poslovanja uključujući i problematiku tečajnih razlika danas se izučava na barem 10-ak fakulteta i visokih škola ekonomskog usmjerenja u RH te smatram da postoji razlog da HNB kao središnja banka RH treba nešto učiniti kako bi se ubuduće izbjeglo ovakvo javno sramoćenje Vas kao guvernera i HNB-a kao institucije.

Uzimam si slobodu skrenuti Vam pozornost na sljedeće činjenice o poslovnim promjenama koje proizlaze s osnova deviznog poslovanja i nastanka tečajnih razlika u radu bilo koje financijske institucije pa tako i Hrvatske narodne banke.

Prema Međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS-ovima) prihodi su povećanja neke ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza što za posljedicu ima povećanje kapitala.

Hrvatska narodna banka može ostvarivati prihode od:
– kamata i drugih prihoda na devizna sredstva deponirana u inozemstvu
– kamata na odobrene kredite i druge plasmane i potraživanja
– naknade za obavljanje usluga iz područja svoje odgovornosti i ovlasti predviđenih zakonom (obavljanje supervizije, platnog prometa…)
– od ostatka realiziranih pozitivnih tečajnih razlika nakon pokrića realiziranih negativnih tečajnih razlika
– emisijske dobiti, odnosno monetarnih prihoda
– kupovine i/ili prodaje vrijednosnih papira
– ostalih prihoda koje ostvari svojim poslovanjem

Dakle, prihodi HNB od tih financijskih aktivnosti odnosno pozitivnih tečajnih razlika imaju isti računovodstveni tretman kao i svi drugi tzv. poslovni prihodi HNB-e kao i izvanredni prihodi HNB-a.

Prema MRS-ovima rashodi su smanjenja ekonomskih koristi kroz obračunska razdoblja u obliku odljeva ili smanjenja sredstava što ima za posljedicu smanjenje kapitala.

Rashodi HNB-e podmiruju se iz ostvarenih prihoda HNB-e i to:
– rashodi za materijalne troškove poslovanja i plaće zaposlenika HNB te troškovi amortizacije
– troškovi izrade, čuvanja i distribucije novčanica i kovanog novca
– kamate za troškove po inozemnim kreditima
– kamate na sredstva koja se drže na računima HNB
– rashodi s osnova nepokrivenih realiziranih negativnih tečajnih razlika nakon pokrića iz realiziranih pozitivnih tečajnih razlika
– kamate i drugi troškovi po vrijednosnim papirima
– rashodi po osnovi plaćanja poreza, naknada i drugih zakonskih propisanih rashoda
– ostalih rashoda koje HNB ima u svojem poslovanju

Dakle, rashodi HNB-e od tzv. financijskih aktivnosti odnosno negativnih tečajnih razlika imaju isti računovodstveni tretman kao i svi drugi tzv. poslovni rashodi HNB (troškovi poslovanja) i tzv. izvanredni rashodi HNB (npr. revalorizacija neke imovine na nižu vrijednost.

Glede pitanja vezanih za devizno poslovanje najvažniji je lex specialis “Zakon o deviznom poslovanju” koji propisuje da se sva potraživanja i obveze prema inozemstvu trebaju svesti na kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju na dan utvrđivanja bilance (npr. 31.12. tekuće godine) te po svim navedenim stavkama utvrditi i proknjižiti pozitivne i negativne tečajne razlike.

Kada se radi o inozemnim sredstvima plaćanja sva knjiženja na kontima glavne knjige provode se u domaćoj, odnosno fukcionalnoj valuti. Sve naplate iz inozemstva (kada se dominantno odnose na naplate po kamatama na plasirana devizna sredstva međunarodnih rezervi likvidnosti RH koje su po zakonu povjerene HNB-u, a povezane su s knjiženjem tečajnih razlika.

Tečajna razlika je razlika koja nastaje zbog promjene tečaja valute u kunskoj protuvrijednosti na dan podmirenja ili na datum bilance u odnosu na protuvrijednost po kojoj su prethodno devizna sredstva bila proknjižena u glavnoj knjizi. Jasnije rečeno tečajne razlike su iznosi koji proizilaze iz promjene tečaja domaće valute u odnosu na stranu/e u odnosu na prethodno razdoblje.

Tečajne razlike mogu biti pozitivne i negativne. Ako se radi o aktivnom kontu, tj. u slučaju porasta tečaja kune, knjiži se povećanje stanja na kontu za iznos tečajnih razlika, a protustavka je prihod od tečajnih razlika, koji je realan, a ne neka obračunska računovodstvena kategorija.

U slučaju pasivnog konta rezultat je isti samo što je riječ o smanjenju obveza u domaćoj valuti.

Negativne tečajne razlike pojavljuju se također na aktivnom i pasivnom kontu i povećavaju obvezu domaćeg subjekta u kunama prema inozemstvu. Njihova protustavka je trošak-rashod negativne tečajne razlike.

Za priznavanje tečajnih razlika potrebno je uzeti odredbu sadržanu u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS 21, točka 28) gdje se ističe: “Tečajne razlike proizašle iz podmirivanja monetarnih stavki ili izvještavanja o monetarnim stavkama po tečajevima različitim od onih po kojima su bile početno priznate tijekom razdoblja ili prikazane u prošlim financijskim izvještajima, trebaju se priznati u dobit ili gubitak razdoblja u kojem nastaju, osim kako je opisano u točki 32”.
Dakle, pozitivne tečajne razlike priznaju se kao prihod razdoblja kad su utvrđene, a negativne tečajne razlike priznaju se kao rashod razdoblja kada su nastale.
MRS 21 točka 28 govori o priznavanju tečajnih razlika u pojedinim obračunskim razdobljima:

Tečajne razlike priznaju se i evidentiraju prema srednjem tečaju HNB (čl. 45 ZDP) za iskazivanje potraživanja i obveza prema inozemstvu i to:
1) podmirenjem transakcija
2) usklađivanjem stanja (najčešće na datum bilance stanja odnosno izvještaja o financijskom položaju na kraju razdoblja

Efekti promjena tečajeva stranih valuta u cijelosti se iskazuju kao prihodi ili rashodi obračunskog razdoblja u kojem su nastali. Prema tome, porast tečaja strane valute podrazumijeva pozitivne tečajne razlike za devizna potraživanja, a negativne tečajne razlike za devizne obaveze

Dakle, tu nema govora o obračunskim kategorijama već o dobitku ili gubitku kao razlici između ukupnih prihoda i rashoda. Sve kada bih i prihvatio Vaš izraz “nerealizirane tečajne razlike” i tečajne razlike kao “obračunska kategorija” to znači da ste upravo iz tih obračunskih kategorija, u manjoj ili većoj mjeri isplačivali novac u državni proračun svome vlasniku – Republici Hrvatskoj.

Jasno je u kojoj ste se mjeri zapleli u područje monetarne statistike, politike i analize. Meni je to i razumljivo za Vas koji ste stručnjak za demografiju i tržište rada čime ste se stalno i bavili na Fakultetu.

Rizik tečajnih razlika s osnova prihoda od kamata na plasirana devizna sredstva u inozemstvo (najčešće je tu riječ o deviznim pričuvama) ili rashoda s osnova kamata na uzete devizne kredite u inozemstvu smanjuje se ili nastoji izbjeći pomoću transakcija sa (unaprijed) ugovorenim zaštitnim deviznim tečajem (koji je tretiran u MRS-u 39). Tome uostalom služe i financijske izvedenice.

Najčešće situacije u kojima se koriste ugovoreni ili zaštitni devizni tečajevi jesu: zaštita pozicija neto imovine i neto obaveza, zaštita obveza u stranoj valuti te zaštita ulaganja u vrijednosne papire u inozemstvu (to je najčešća varijanta ulaganja međunarodnih deviznih pričuva RH).

Dobro je ovom prilikom podsjetiti da je HNB 2008. i 2013.g. sam kreirao i predložio zakone o samom sebi Hrvatskom Saboru. To je neviđeno.

Stoga nije niti čudno što se u pasivi bilance HNB-a nalazi i stavka pod nazivom “Kapitalski račun” na kojem se sada nalazi nešto više od 16 milijardi kuna. Taj “kapitalski račun” je koktel u koji je strpano puno toga; od kapitala, dobiti, “realizirane” i “nerealizirane” tečajne razlike… Uređene središnje banke u svojim bilancama posebno izdvajaju kapital, rezervacije, dobit itd. No, kada puno toga natrpate u jednu stavku, kao što ste Vi učinili, onda sve možete objasniti i sve zamutiti. I “kapitalski račun” je jedan od niza razloga za promjenu Zakona o HNB-u koji je u ovakvom izdanju neodrživ, netransparentan, suprotan praksi ECB-a i uređenih središnjih banaka.

HNB kao središnja banka kojoj su povjerene međunarodne devizne pričuve RH na žalost nema dovoljno kompetencija niti stručnih kapaciteta da zaštiti ulaganje deviznih pričuva RH u inozemstvu Zbog toga je stalno suočen s rizicima koje ne može dovoljno kontrolirati u svom poslovanju i ostvario je najniži povrat na plasirana sredstva iz međunarodnih deviznih pričuva od skoro svih susjednih i tranzicijskih zemalja.

Meni je uistinu žao da nikada niste imali priliku djelovati kao guverner, već samo kao direktor najveće mjenjačnice u zemlji, jer ste I Vi aktivno djelovali u tom smjeru. Hrvatska narodna banka tek treba postati središnja banka u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva i društva.

Dosadašnji model funkcioniranja HNB-a je postavljen na tekve temelje koji onemogućavaju korištenje kune kao domaće valute, a u sebi ima ugrađene mehanizme prorecesijskog djelovanja, slabljenja konkurentnosti i razvoja dužničkog ropstva.

Na kraju da spomenem već poznatu misao:
SREDIŠNJA BANKA JE PREVAŽNA INSTITUCIJA DA BI SE PREPUSTILA SAMO SREDIŠNJIM BANKARIMA

Facebook Komentari

Comments are closed.