Evo koji će ljudi obilježiti 2017. godinu u Europi, uz izazove i pritiske iznutra i izvana

Piše: Dražen Prša

Europska unija ušla je u 2017. uz pritiske i izazove izvana i iznutra, uključujući bujanje euroskepticizma širom kontinenta. Na listi ljudi koji će u takvim uvjetima slovima najviše uticati na Europu, pored lidera EU i onih koji to žele da budu, nalaze se i predsjednici Rusije i SAD, kao i migrant iz Afrike i “mrzitelj” Europe.

Pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD zapanjila je Europljane već šokirane odlukom Velike Britanije na referendumu da izađe iz Unije. Ta odluka je inspirirala euroskeptike i protivnike političkog sloja koji vlada određenim dijelom društvenog života.

Kada Trump 20. siječnja uđe u Bijelu kuću, politika koju bude vodio, u skladu sa obećanjima iz kampanje ili ne, mogla bi u velikoj mjeri da utječe na Europu. Trumpova budžetska politika može da ohrabri biznis u EU, gdje usporena ekonomija doprinosi političkoj nestabilnosti, međutim, Trumpov trgovinski protekcionizam mogao bi da djeluje upravo suprotno.

Na EU će djelovati i Trumpova politika oko NATO, kao i zalaganja za bolje odnose sa Rusijom.

Napominjući da ljudi sa “top ten” liste nisu pobrojani po snazi utjecaja na EU, briselski portal EurActiv.com kao sljedećeg navodi lidera poljskih vladajućih konzervativaca Jaroslava Kačinjskog koji stalno prkosi Zapadu.
EU je krajem prosinca zaprijetila sankcijama Varšavi ako u roku od dva mjeseca ne ispuni preporuke za otklanjanje sustavnih prijetnji pravnoj državi, prije svega u vezi nezavisnosti ustavnog suda, međutim, Kačinjski računa na veto saveznika, poput mađarskog premijera Viktora Orbana.

Na poljska sporenja sa Briselom, odnosno na podjele između istoka i zapada, računaju i britanske diplomate u vezi sa pregovorima o Bregzitu.

Holandski birač, kako se navodi, takođe bi mogao da odredi “ton” europske izborne godine ako se potvrde rezultati istraživanja po kojima će anti-islamska Partija slobode Gerta Vildersa biti najjača u parlamentu. Iako koalicijske vlade više stranaka znače da Partija slobode vjerovatno neće vladati, njena pobjeda može da pogura glasače krajnje desnice kasnije na izborima u Francuskoj i Njemačkoj.

Europa će u ovom slučaju pratiti kako se jedna od zemalja osnivača EU bavi čovjekom koji želi da izađe iz EU – da li će pokušati da ga drži podalje od vlasti ili će ga uvesti u vlast da u dodiru sa realnošću ublaži svoju retoriku.
Britanska premijerka Theresa May će istovremeno još više dobiti na značaju kada obavijesti Brisel o pokretanju procesa izlaska Velike Britanije iz EU. May će to uraditi do kraja ožujka 2017. Ona mora da ujedini i svoju vladu i zemlju iz koje stižu prijetnje odvajanjem i da se zatim bori sa Europljanima koji strahuju da bi svaki ustupak Britaniji bio “pribijanje još jednog čavla u kovčeg Unije”.

Sve to možda neće ni biti mnogo važno ako liderka francuskog Nacionalnog fronta Marine Le Pen 7. ožujka postane predsjednica Francuske. Istraživanja ukazuju na njenu pobjedu u prvom krugu 23. travnja, ali mnogi sumnjaju da može da dobije većinu i odnese konačnu pobjedu.

Međutim, poslije Brexita i Trumpa niko ne vjeruje u istraživanja, a Marine Le Pen pridobila je milijune koji nikada nisu glasali za rasizam i antisemitizam njenog oca. Kako se ocjenjuje, mnogo toga bit će presudno od protukandidata na francuskim izborima, ali je izvjesno da, ako ona dođe na čelo Francuske, to može da bude kraj Unije, barem onakve kakva je sada.

Među onima koji će utjecati na EU je i nepoznati migrant iz Afrike kojem se, s obzirom na taktiku EU koja je uspjela da zadrži Sirijce podalje od Grčke, nameće pitanje zašto da prelazi Saharu i Sredozemno more samo da bi bio uhvaćen i vraćen kući.

Na listi je i predsjednik Rusije Vladimir Putin koji nastoji da obnovi svjetski utjecaj Moskve i može da pravi prijatelje ili neprijatelje na Zapadu na mnogo načina, od kontrole opskrbe plinom, do podrške protivnicima EU.

Čovjek od utjecaja na situaciju u EU u 2017. biće i talijanski predsjednik Sergio Mattarella koji mora da nagovori stranke u svojoj zemlji da upravljaju trećom po snazi ekonomijom zone eura, dok se spremaju za izbore koji će se održati ne zna se točno kada i po kojim pravilima.

Talijanski partneri iz zone eura sa strahom prate što se događa sa tom prezaduženom zemljom i njenim posrnulim bankama. Upućeni kažu da je, za razliku od Grčke ili Portugala, Italija previše velika da bi propala, ali i prevelika za spašavanje.

Europsku politiku u 2017. definirat će i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja će se boriti za četvrti mandat na izborima u listopadu i koju smatraju liderom europskih lidera. Ona je suočena sa ljutnjom i strahom zbog milijun tražitelja azila koji su stigli u Njemačku 2015.

Na krilima straha od imigracije, euroskeptici u Njemačkoj mogli bi da se izbore za prva mjesta u Parlamentu što bi moglo da stvori probleme sa koalicijskim pregovorima Angele Merkel. Angelu Merkel smatraju ključnom za stabilnost Europe, ali je pitanje što ona može da uradi ako Europa počne da se kruni.

Posljednji na listi “top ten” je takozvani “čovjek u crnom koji je došao da mrzi Europu u kojoj živi”. Tzv. Islamska država potpiruje njegov gnjev i tjera ga da reagira. Šire gledano, “čovjek u crnom” može da stoji iza nepoznatih i nepredvidivih događaja koji u najmanju ruku mogu da uznemire javno mnijenje i skrenu EU sa puta planiranog za 2017.

Kao “ljude važne spominjanja” za EU u 2017. briselski portal dodao je i eupolitičarku za konkurenciju Margrete Vestager, turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana i predsjednika Europske centralne banke (ECB) Marija Dragija. (Beta, N1)

Facebook Komentari