Centar za EdUkaciju o EU (CEdU) je ove godine na području Zagrebačke županije proveo je projekt informiranja o Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Projekt je financijski poduprla Zagrebačka županija, a uživa snažnu podršku Europskoga parlamenta.
I tim projektom CEdU promovira kulturu dijaloga, otvorenost prema drugomu i drukčijem; potiče argumentiranu raspravu o svim pitanjima reevantnima za zajednicu. Misao vodilja CEdU-a jest osvijestiti pripadnost zapadnome kulturnom krugu, poticati razumijevanje za različite običaje, tradicije, jezike i uopće organizacju svakodnevnoga života, ističe autorica projekta Vinka Drezga.
Upravo s ciljem promicanja ideje slobode, suživota i materijalnoga, intelektualnoga i duhovnoga prosperiteta na europskom kontinentu, CEdU je svojedobno pokrenuo pilot-projekt o europskim integracijama u gradu Zagrebu. Nakon dobrih prvotnih rezultata pilot-projekt se razvio u cjelovite projekte „EdUcation“ i „Europa i Hrvatska“. Projekti su naišli na odličan odjek među školarcima Zagrebačke županije.
Svrha projekta je informirati o povijesti, institucijama i načinu donošenja odluka u EU te o hrvatskom putu do punopravoga članstva u Uniji.
Time se jača svijest u školske populacije o pripadanju europskom kulturnom krugu, i rasvjetljuje društveno-povijesni kontekst integriranja suvremene Hrvatske u EU.
Ponuđenim informacijama i sadržajnom raspravom jačaju se intelektualne sposobnosti i potiče kreativnost djece školske dobi. Istodobno, učenicima se skreće pozornost na neke od temeljnih vrijednosti—slobodu mišljenja i govora—na kojima počiva suvremena Europa.
Specifičnost projekta jest u tome što predavač tijekom jednosatnoga predavanja-radionice održava stalnu konverzaciju s učenicima—pitanja, promišljanja, stavovi učenika su u prvom planu.
Tema EU-a je pritom sredstvo da se preispitaju sami principi domaćega obrazovnoga sustava. Težnja je autorice projekta da se postojeći hrvatski obrazovni sustav učini dinamičnijim i intelektualno aktraktivnijim. Pritom se primjenjuju elementi modela potvrđeni osobito u (anglo)američkom sustavu.
Za ovdašnji je obrazovni proces tipična jednosmjerna komunikacija od predavača do primatelja informacije: prema učeniku se odašilje velika količina podataka koje on u pravilu ima kasnije reproducirati bez preispitivanja.
Zapadni model učenja, a posebno američki (koji temeljitije poznajem) preferira višedimenzionalan pristup procesu usvajanja novih znanja i to u kontekstu primjene informacije u svakodnevnom životu, odnosno iz kuta rješavanja problema. Tokom predavanja inzistira se posebno na dijalogu—pitanjima i odgovorima—kako bi se učenici potaknuli da dijalogom—razmjenom mišljenja, majeutičkom metodom sokratovske škole sami dolaze do rješenja (odgovora).
Povratna informacija: Dosadašnja provedba projekta pokazuje da su djeca školske dobi iznimno otvorena za taj drukčiji pristup, da žele aktivno sudjelovati u procesu pronalaženja definicija, iznošenja vlastitih pogleda na društvena pitanja. Pritom očekuju poticaje od mentora da ih podučavaju kako da sami prepoznaju probleme, definiraju ih i da tragaju za kvalitetnijim rješenjima.
Dvosmjerna komunikacija u učionici jača samosvijest kod učenika, potiče ih na proaktivnost i na traganje za intelektualnim izazovima, što su pretpostavke stvaralaštva u kasnijoj dobi. Autor projekta Drezga pritom kombinira iskustva iz Bruxellesa i SAD-o o metodi i građi. Završila je, između ostaloga, specijalistički studij o europskim integracijama u Bruxellesu, a nostielj je i stipendije MVP-a.
Drezga obrazlaže razloga zbog kojih se odlučila projekt primijeniti izvan Zagreba:
„Budući da su zagrebački školarci na izvoru infomacija i inovacija, projekt je namjerno usmjeren na područje izvan grada Zagreba, tj. na Zagrebačku županiju. Cilj je da informacije, rasprava i uopće intelektualni izazovi budu dostupni što širem krugu učenika i u drugim hrvatskim mjestima.“
