U Novi dan iz Dubrovnika uključio se uživo dubrovački biskup, mons. Mate Uzinić.
Godina koju napuštamo bila je u znaku Godine milosrđa, koju je proglasio papa Franjo, a koja je završila 20. prosinca.
Biskup je pojasnio što vjernici trebaju shvatiti kao dvije osnovne poruke Godine milosrđa. Istaknuo da je važno da se” sami susretnemo s milosrđem koje nam je Bog ukazao”, najprije kroz svetkovanje rođenja Isusa, a onda i smrti na križu te njegovog uskrsnuća, a onda “kad smo sami spoznali milosrđe, iskazujemo ga drugima na različite načine – u duhovnoj i materijalnoj sferi”.
“Da oni koji prime milosrđe budu i oni koji dijele milosrđe, to je najvažnija poruka i zadaća Godine milosrđa”, kazao je Uzinić.
Papa Franjo je u homiliji pozvao da ne zatvorimo vrata pomirbe i opraštanja, nego da znamo prevladati zlo i razlike. A upravo se nalazimo u vrijeme kada se u Siriji događa najveća humanitarna kriza našeg doba, raste broj terorističkih napada u svijetu a migranti koji su ostali bez krova nad glavom u potrazi za boljim životom, teško nailaze na prihvaćanje. Uzinić je zato upitan progovara li crkva dovoljno o tome.
“Bez daljnjega. Spomenuli ste riječi pape Franje, ali ja bih izdvojio drugu njegovu poruku – on upozorava na Treći svjetski rat u dijelovima, ali i da nas ne smije zahvatiti diktatura i poganstvo ravnodušnosti”, kazao je Uzinić. Čitajući intervjue biskupa iz Europe i svijeta, navodi on, vidio je kako se uglavnom razgovara o Siriji, ali i o terorizmu.
“Ne smijemo ostati ravnodušni. Mi možda nemamo rješenje, ali moramo ga pokušati pronaći s drugima, biti proroci koji upozoravaju na ono što nije dobro, kako bi svi zajedno mogli riješiti situacije i pomoći”, kazao je biskup.
Administrator jeruzalemske biskupije ostao mu je upečatljiv, jer je govoreći u Siriji kazao da vojnici ne mogu donijeti mir, nego samo pobjedu.
“Mir mogu donijeti samo političari. Bilo bi dobro kad bi se sjelo i razgovaralo, prije nego što počnu ratovi. To se, nažalost, nije dogodilo u Siriji. Izbjeglice se mogu riješiti samo kad se riješi situacija u Siriji. Moramo pokušati riješiti njihovu situaciju, da ne postane problem za nas”, kazao je Uzinić, navodeći i kako s izbjeglicama stižu i oni koji nisu izbjeglice, već koriste izbjeglice za svoje ciljeve koji su loši.
Osim da ne budemo ravnodušni, biskup zato poručuje da trebamo biti i razumni i mudri.
Kako je Uzinić često isticao da poslanje crkve nije političko nego evangelizacijsko, a znamo da se to u javnom životu vrlo često isplepleće, da se i politika bavi crkvom i obrnuto, upitan je zašto je to tako i je li ponekad teško odrediti koje su to granice sudjelovanja Crkve u društvenome životu.
“Crkva živi unutar društva, ne možemo biti ravnodušni. Uostalom, svaki kršćanin, pa i mi svećenici, pripada određenoj političkoj zajednici i trebamo se truditi oko njenog boljitka. Moramo voditi računa da to radimo na svoj način, a ne način koji nije svojstven poslanju crkve. Zloupotrebe oltara u političke svrhe doista nisu dobre, ali ne možemo se držati po strani kad su važna pitanja”, kazao je Uzinić, dodajući da svećenici moraju biti proroci i biti oni koji odgajaju vjernike, kao članove crkve i političke zajednice.
“Jako je lako pronaći granice, ali u praksi se događa da ne znamo djelovati unutar njih. Nekad ne znamo, a u više navrata ne možemo, jer nas se nastoji istisnuti iz javnog života, vratiti crkvu u sakristije gdje je bila u komunističkom razdbolju, što nije dobro. Moramo se oduprijeti tome, jer u pluralističkom društvu svatko ima pravo na svoj prostor”, kazao je također.
“Nekad se dogodi pojedini eksces, kad svećenici i biskupi ulaze u stranačke obračune, koji nisu naše poslanje i njih se trebamo čuvati”, kazao je.
Oni koji ne razumiju poslanje crkve ne vide da vjernici nemaju smo pravo, već i dužnost da djeluju u političkoj zajednici, ističe on.
“Drago mi je da su vjernici se aktivirali i kroz civilne udruge koje zastupaju vrijednosti koje zastupa Crkva, ali i potrebni su i vjernici unutar političkih stranaka – tamo treba biti više prostora za vjernike”, kazao je Uzinić. Nema nekih čisto katoličkih ili kršćanskih stranaka, makar se neke od njih nazivale tako, navodi on.
“Stranke trebaju biti demokratičnije nego što jesu, tako da zbog stranačke stege vjernici ne bi radili protiv svoje savjesti”, navodi on.
No, dio sudionika u političkom i društvenom životu tvrdi da je zapravo u tijeku klerikalizacija društva, da se treba boriti za slobodno i sekularno društvo, pa je Uzinić upitan jača li utjecaj crkve u političkom i društvenom životu i može li to naštetiti onima čiji izbor crkva nije.
“Slažem se s tim da društvo treba biti slobodno od klerikalizacije, jer to je negativan pojam i unutar crkve, a pogotovo društvu. Klerikalizacija uključuje stav da su svećenici kompetentni za sve, ali i da vjernici trebaju samo njih slušati. Crkva je protiv klerikalizma i za sekularizaciju, ali nije za sekularizam”, naveo je Uzinić.
Za klerikalizaciju nema objektivnog razloga, pokušaja, ni želja unutar crkve, nastavlja, jer crkva poštuje institucije političke vlasti, a oni koji kažu da se u našem društvu događa klerikalizacija “ne zastupaju sekularizaciju, već sekularizam”. On ima za cilj da se crkva “istisne iz društva, ne u smislu da se ne dozvole propovijedi, nego da se vjernici i laici, koji imaju pravo javno djelovati, spriječe u političkom angažmanu”. Zato ih, tvrdi, etiketiraju kao klerikalce.
Što se tiče poruke povodom Božića, biskup je kazao da bi vjernici trebali paziti da previše onog konvencionalnog i tradicionalnog što nam se nudi u svijetu medija ne sakrije smisao Božića, jer se radi o proslavi rođenja boga, koji je to učinio da bi nam bio sličan. Kazao je i da vjernici, poput Isusa, trebaju služiti jedni drugima.
