Lažni antifašisti ubili su Vjesnik: vidljive a još više nevidljive igre koje su dovele do gašenja novina

Iz tiska upravo izlazi knjiga „Lažni antifašisti ubili su Vjesnik“ novinarke Biljane Bašić, u izdanju zagrebačkog Spinosaurusa. Knjiga je zanimljiva prozna kronika događanja i svojevrsni insajderski izvještaj o ukidanju dnevnog lista Vjesnik 2012. godine.

Autorica je knjigu podnaslovila kao „dokumentarnu farsu“, u čemu se kriju vidljive a još više nevidljive igre koje su dovele do gašenja nekoć uglednog dnevnika. Riječ je zapravo o svojevrsnom inovativnom žanru u kojem se miješa slijed stvarnih i farsično prerađenih zbivanja te imena likova.

Svojom pripovjedačkom strukturom i ritmom autorica čitatelje “lijepi”za potku knjige koja se čita gotovo u jednom dahu.

Autorica je u vrijeme tih turbulentnih događanja bila predsjednica novinarskog sindikalnog ogranka Vjesnika i sudjelovala je u na žalost neuspješnim pokušajima njegovog očuvanja. Listu je završni udarac zadala politika koja uporno i nezaustavljivo godinama i desetljećima nije htjela maknuti prste od tog dnevnika.

Knjiga otkriva koji su političari “Kukuriku koalicije” najviše šutirali Vjesnik i njegovu redakciju, ne želeći prihvatiti ni jedan prijedlog za očuvanje lista, iako su ti prijedlozi, kako ih iznosi autorica, bili itekako utemeljeni. Opisane su konkretne situacije u kojima su Milanović, Linić, Čačić, Andrea Zlatar-Violić… donosili odluke koje su bile fatalne za Vjesnikove zaposlenike i sam list.

Autorica se kao sindikalna povjerenica naivno čudi zbog čega se prijedlozi za očuvanje Vjesnika„ ne žele čak ni razmotriti u krugovima političara koji jednim potezom pera (ili na Twitteru kao Čačić) odlučuju o opstanku tog dnevnog lista i njegovih novinara. U pokušajima pronalaska odgovora na tu zagonetku, novinarka i sindikalna povjerenica uvjerava se (u gruntovnici) da u pozadini svega stoji toliko puta viđena hrvatska privatizacijska priča i halapljivi pokušaj ovladavanja Vjesnikovim kompleksom u zagrebačkoj Slavonskoj ulici u vrijednosti najmanje 60 milijuna eura. U priču su upleteni i i lažni grofovi Frankopani koji su bez novca i jamstva pokušali preuzeti Vjesnik.

Novine koje su 1940, u predratnom vremenu osnovali zagrebački i hrvatski antifašisti, formalno ljevičarska vlada je ne samo ukinula da već i doslovno uništilajer je u paketu s ukinućem dnevnika Vjesnik zapravo privela kraju i kompletan izdavački kompleks Vjesnika, nekoć najveće novinskog – izdavačkog poduzeća u bivšoj Jugoslaviji.

No, priči o Vjesniku još nije kraj. Pomalo sablasan Vjesnikov neboder i dalje stoji na Slavonskoj aveniji u Zagrebu i tek se čeka što će sadašnja politička garnitura učiniti s tim nekretninama. Ostaci ostataka lista Vjesnik sabrani su u pravu na izdavanje lista i njegovom pečatu, koji su u vrijeme mandata Kukuriku koalicije predan Ministarstvu kulture. Epilog je u rukama aktualne vlasti.

Ovom knjigom autorica se priključila brojnim novinarima koji su posljednjih godina predočili kako novinarstvo djeluje iznutra (D. Buvač, J. Pavičić, , M. Vuković-Runjić, Stijepo Martinović, Lada Žigo..) Ona je pokazatelj i kako novinari u redakcijskom slijedu zbivanja često i samo postaju nalik na one koje kritiziraju u svojim tekstovima.

Biljana Bašić dugogodišnja je novinarka i pisala je za niz medija – u Poletu, Danasu, Vjesniku u srijedu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Vjesniku…, prateći političke, a najviše pravosudne teme. U Vjesniku je provela 14 godina, do gašenja lista 2012. godine. Predgovor knjizi napisao je Željko Peratović.

Share This Article